Ratna poezija Republike Srpske

Naučno-istraživački tim e-novina, bez ikakve pomoći od nadležnog ministarstva, pronašao je brojne primere ratne poezije u Republici Srpskoj, u humanoj nameri da pomogne dr Letiću

Vlada Republike Srpske odlučila je da uloži novac poreskih obveznika u naučne projekte i da podrži istraživače i naučnike koji mukotrpno rade na polju proširenja ljudskog saznanja. Tako je Ministarstvo za nauku i tehnologiju ovog entiteta prošle godine raspisalo konkurs za sufinansiranje naučno-istraživačkih projekata. Naučni radnici su nagrnuli sa aplikacijama, a komisija (koja je želela da ostane anonimna) imala je težak posao da između ponuđenih projekata odabere najbolje.

Uopšte ne čudi što jedan od naučnih projekata koji su prošli na ovom konkursu nosi naziv “Ratna poezija Republike Srpske”, čiji je nosilac Filozofski fakultet Pale, a koordinator profesor dr Branko Letić. Dragan Bursać se na portalu Buka bavio ovim paranaučnim fenomenom i evo šta mu je prof. Letić rekao na tu temu:

“Mi praktikujemo da pišemo o ratnoj književnosti u Republici Srpskoj. Ranije je to bio ratni roman i ratna pripovijetka. Tako da bi, logičnim slijedom, trebala da bude objavljena u jednom zborniku i ova ratna poezija. Ministarstvo nam je odobrilo izvjesna sredstva i mi smo oformili jedan tim stručnjaka koji se bave time, a ja sam najstariji, pa sam rukovodilac tog projekta. Projekat se na afirmativan način bavi ratnom poezijom uopšte, ali je akcenat stavljen na poeziju u ovom ratu i poeziji koja govori o tom ratu”.

Za početak, evo jedne pesme koju potpisuje izvesni Lepi Mića:

Za Slobodu Sarajeva

Ginu hrabri momci

Iz Vogošće, Ilijaša

Srpski dobrovoljci

Ginu Srbi mladi

Za slobodu grada

Republiko Srpska

Svi smo sa tobom sada

Nedžarici, Ilidža

Mnogo su nam dali

Spsku zemlju braneći

Junački su pali

Ginu Srbi mladi

Za slobodu grada

Republiko Srpska

Svi smo sa tobom sada

Grbavica junačka

I heroji njeni

Hrabri Srbi sa Vraca

Biće proslavljani

A tu je i Todor Karišik zvani Samuraj. Evo njegovog stihoklepačkog uratka iz knjige “Put do sunca”.

JUTRO HLADNO, ZEMLJA ZALEđENA

PO DRVEĆU ČAK NI PTIČICA NEMA

DECEMBARSKO JUTRO OSVANULO

BIJELIM RUHOM SVE JE OBAVILO

OTES MJESTO TAMA ZAGRLILA

I ZAJEDNO SA NASELJEM SNIVA

U DALJINI PUCNJI ODJEKUJU

REMETEĆI JUTARNJU TIŠINU

ZORA ĆUTI K’O DA NEŠTO SKRIVA

NIKO NE ZNA ŠTA ĆE DA SE ZBIVA

PAŠĆE DANAS NA STOTINE GLAVA

BIĆE HRANE ZA CRNOG GAVRANA

SRPSKE ČETE ČEKAJU NAREDBU

PA DA SLOŽNO KRENU U POBJEDU

DA PREGAZE ISLAMSKU AŽDAJU

ŠTO NAM PRLJA ZEMLJU PRAVOSLAVNU

IZ KOMANDE STIGLA JE NAREDBA

OTES MJESTO ZAUZETI TREBA

POLETJEŠE SRPSKI SOKOLICI

KA POLJANI GDJE ĆE BORBA BITI

KADA DUŠMANI SRBE UGLEDAŠE

IZ ROVOVA VATRU OTVORIŠE

SVE U NADI DA ĆE SRBI STATI

I DA ĆE IH TAKO ZADRŽATI

PUT OTESA IZ PRAVCA DOGLADA

BITKU POČE NAJBOLJA BRIGADA

BORBU VODE SPECIJALNE ČETE

NA DUŠMANA K’O TIGROVI LETE

OD OSIJEKA, SELA U RAVNICI

NAPADAJU SA VOĆNJAKA ČETNICI

DOBOROVOLJCI, JUNAK DO JUNAKA

JEDINICA HRABRIJEH MOMAKA

SA DESNE STRANE OD ILIDŽE GRADA

NAPREDUJE SRPSKA GARDA MLADA

I SA NJIMA ILIDŽANSKI BORCI

SVI HEROJI I PROBRANI MOMCI

NA STOTINE PADAJU GRANATA

KAO DA JE PROLOM IZ OBLAKA

TURSKI PORAZ NASLUTI SE TADA

BJEŽE TURCI PUT SARAJ’VA GRADA

OD TENKOVA ZEMLJA SE POTRESA

JURIŠAJU U PRAVCU OTESA

KAD IH VIDIŠ SRCE TI ZADRHTI

DOK SVIRAJU SIMFONIJU SMRTI

DŽABA SILNA TURSKA POJAČANJA

ŠTO DOLAZE OD PRAVCA SARAJ’VA

HRABRU VOJSKU NEĆE ZAUSTAVITI

JER POBJEDA MORA SRPSKA BITI

VEĆ DVA DANA BOJ SE LJUTO VODI

I TADA SE NESREĆA DOGODI

POGINU NAM ZORAN BOROVINA

U PROBOJU DUŠMANSKIH LINIJA

OD TRENUTKA KADA ZOKA POGINU

JOŠ SE JAČE KRENU U DUBINU

JOŠ SILNIJE SRBI NAVALIŠE

I POBJEDU ČASNU IZBORIŠE

PO OTESU STOTINE LEŠEVA

TURSKA SILA SAD JE U JADIMA

DA PO GRADU NIGDJE NIKOG NEMA

SARAJEV’VO SE NA PREDAJU SPREMA

A tu je i talentirani Radislav Čivša, pesnik iz Sokolca, sa čitavom zbirkom “Ratnikov refren” iz koje prenosimo jedan crni poetski biser:

Nekrolog srpskim borcima

Svima vama koji ste besputi

Svima vama smrću ogrnuti,

Vi nesretni, hrabri, mili moji

Koje tane sramno upokoji,

Otudjenim od zemaljskih zala

Mogu reći samo – vama hvala

Jer, riječ je prosto nepravedna

Kad isteče iz vašijeh vena

Sok života i vaše radosti

Kad svenuste u prvoj mladosti.

Za Srpstvo ste ostavili kosti

Neka vam Bog dušu oprosti,

Spasili ste ognjište predaka –

Svima vama nek je zemlja laka!

Na kraju šlag na ratnu doboš tortu – nenadmašni Nikola Žugić, pesnik & bolesnik:

OBOŽENI GREŠNIK

Za Radovana

On je jutrenik na opasnom putu

ka vedrim visovima pravoslavlja;

htio je da kaže riječ nečutu

da nam se istorija ne ponavlja.

Ali, ljekar duše ne ču ucvijeljene

što dolaze iz naroda koje vodi.

Volio je ulizice sve – ovovremene,

dok se ne nađe u proključaloj vodi.

Uzalud mu pisah s otiscima duše –

iz glavnog krvotoka našeg naroda,

iz krvi boraca koji izginuše…

Sad ga prate buktave riječi –

onih kojima je ropstvo sloboda,

koje ne treba da vodi već liječi.

ZAPADNO SUNCE

Za Slobodana

On je obraz naših vrlina i mana,

živa trava u proključaloj vodi

Srba koji dišu iz istorije rana,

koji vino krvi piju u slobodi…

Kroz njega smo prizivali sve mrtve;

Kosovski božuri rasli su u nama;

prinosili smo njemu svoje žrtve

kao cvijeće ljubavi svojim ženama.

Njegovo srce je iz pernatih snova,

kao čaj za liječenje zapaljive duše.

Kad misle da gubi – dobija iznova!

Sve što radi iz istorije dolazi

koja se ponavlja, jer Srbi Srbe ruše,

jer im sunce sa zapada izlazi…

 ZA ĐENERALA DRAŽU

Ti biješe arka srpske biblije,

na izvoru rijeke vrijeme zlatno

koja je krv treba da nam ugrije

i ne ponovi rat i vrijeme ratno.

Zato čujemo otkucaje prošlosti

i vidimo štit od zračenja duše.

Gutači mraka drhture od zlosti –

hoće sjećanje da nam uguše.

Plamti vatra, gori živa slika

u srcu naroda Svetitelja Save.

Gledaju nas oči svetih ratnika,

ne mogu đenerala da zaborave.

Dušmani u nama stalno traže.

da uklone nevidljive straže.

Zbogom Sarajevo

I

Bude me slova iz rijeke jezika

u kojoj se kupa proročica vila.

Srpsko Sarajevo grade iseljenika,

to sam narodu kroz tebe govorila.

Neću oprostiti bratiji sa Pala

Sarajevsku krvavu koridu rata.

Ta oligarhija nas je izdala,

zatvorila sva izlazna vrata.

Ranjene duše – fatalna politika

nad gradom najveće ratne nesreće.

Ličim na proroka, ne na izdajnika.

Nikada u meni umrijeti neće

pogledi ljudi na okrvavljeno slovo

dok pišem pjesmu: Zbogom Sarajevo!

Ilidža, 4. januar 1996.

II

Doviđenja dragi ozračeni tugom,

ratom pobliženi, mirom izgubljeni,

na putu odavde do smrti dugom.

Hvala što to samo govorite meni.

Čitam vaše misli kao knjigu đače;

one vas uznose iznad ovog grada

u kojem sreća u zemlju propada

dok novorođenče za mrtvim plače.

Tiho, u meni, umiru sarajevska ljeta,

brijeg sjećanja ledi, dok sniježi,

po ognjištu snijeg s onog svijeta.

Narod cvili – od dolazećih bježi.

Gore to boli od svih ratnih rana

kaže to meni zemlja prodana.

Ilidža, 16. 2. 1996.

III

Padaju pahulje – čarobnice bajke

Sarajevske, ne skrite, neviđene.

Na groblju sinove iskopavaju majke

po drugi put oplakane, sahranjene.

Treperi tuga u njihovim očima,

izmiješao se san života i smrti;

sve to jasno je, ovdje, svima –

pa mogu nečute riječi čuti.

Zbogom čarne boje sarajevske duge,

zbogom roso blistavoga sjaja,

zdravo kratka ruko tuđeg zavičaja.

Ovo je kolektivna smrt, nema druge.

Iz nje, mili moji, vaskrsnuće neko,

kažem ti žalosna – izbjeglička rijeko.

Ilidža, 2. 3. 1996.

IV

Vjetar sjećanja iz napuštenih kuća

raspiruje moju ranu nevidljivu.

Sve to su bolna žignuća

dok gledam izbjegličku ofanzivu.

Odlaznici bez žala pale kuće.

Pepeo u njima će vjekovati,

jer sve izbjegličko je goruće.

Suza nema, niko neće zaplakati.

Zbogom crni beharu sa grobova –

nek se sjenke grle sa vama;

ostaje drvo života bez plodova

jer mrtvi će krenuti za ženama.

Idu Srbi sa svojim praštanjem,

nose smrt sa odloženim djelovanjem!

Zvornik, 11. 3. 1996.

V

Dušu ranjenu priziva trava

koju bere glasinačka vila –

ona koja nije daleko od zaborava,

što je sve moje tajne otkrila.

Liječi smrtnu, sarajevsku ranu,

rađaće moju nerođenu djecu,

paliće sa ognjišta vatru prodanu,

neće prinositi žrtve lažnom svecu.

Oboženi grešnici iz pjesme moje

ne smiju pred narod raseljeni;

izgubili su ga čuvajući svoje.

Sve to me ne ostavlja u sjeni.

Nijemi pjevač grleno vam pjeva

kao bolan odlaznik iz Sarajeva.

Sokolac 12. 3. 1996.

Materijala za proučavaoce ratne literature ima na pretek. Rata, na žalost naučnika, za sada nema na vidiku, ali to nije razlog da se ne raspaljuje patriotski žar u književnim srcima, te da se i u tzv. nauci o književnosti sačuva jezgro zla za neke buduće sukobe, etnička čišćenja i genocide. A knjiga-noževa, knjiga-žica ima koliko hoćeš, samo ih treba vrednovati i uključiti u književni kanon. Pa neka mlade generacije oštre očnjake na stihovima koji su ponekad efikasniji od metka ili kame.

Na konkursu ministarstva prošli su i drugi projekti koji se ne bave ratnom poezijom. Evo karakterističnih primera naučne misli Republike Srpske:

Istraživanja na savremene teme u matematici

Upravljanje razvojem nadarenih mladih matematičara u Republici Srpskoj

Arhitektura i zdravlje

Robotizacija kao osnov privrednog razvoja za mala i srednja preduzeća kroz radionice

Istraživanje humanih vibracija u svrhu procjene rizika na radnom mjestu i u radnoj sredini

Proces proizvodnje preparata na bazi organskog gvožđa preradom otpadne krvi za upotrebu u veterini

Intranet nacionalnih manjina u Republici Srpskoj

Porodica kao faktora razvoja Republike Srpske

Komparativna analiza federalističkih državnih sistema u Evropi i svijetu i mogućnosti inkorporiranja kompatibilnih federalističkih rješenja u sisteme Republike Srpske i Bosne i Hercegovine

Politička kultura, dijalog i tolerancija u Bosni i Hercegovini -Nacionalna i vjerska mržnja-uzroci, stanje i strategije prevazilaženja

Jezik ratne proze i poezija Republike Srpske

Ratni roman Republike Srpske

Kultura i savremeni duh dekadencije – Iskustvo prelaska

Stanovništvo kao osnovni faktor održivog ekonomskog razvoja Republike Srpske

Koliko djece treba RS? Aktivnosti i mjere za podsticanje rađanja

Rođeni da stvaraju: red rođenja, sposobnosti, darovitosti i kreativnost

Medijska pismenost – proširenje kompetencija pismenosti (odbrana od informatičkog viška informacija)

(depoba)