U svjetlu velike medijske kampanje,koja se vodi posljednjih mjeseci i godina protiv tzv. „vehabija“, ovih dana je iz štampe izašlo jedno veoma vrijedno djelo koje tretira pitanje pokreta Šejha Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba. Radi se o djelu autora prof. dr. Nasira Abdu-l-Kerima el-‘Akla, Pokret Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba ISLAM, A NE VEHABIZAM, (čiji je originalni naslov na arapskom jeziku “Islamijje la vehabijje”).
Pomenuto djelo su sa arapskog jezika na bosanski jezik preveli Mr. Muhamed Mehanović i Abdulvaris Ribo, prof., dok je lektura i korektura prijevoda povjerena Fatimi Alihodžić. Posebnim zadovoljstvom ispunjava činjenica da je bosanskohercegovačkoj javnosti konačno ponuđeno djelo koje će riješiti mnoge dileme oko termina “vehabizam”, koji je posljednjih godina na razne načine izmanipuliran od strane naših domaćih, kako elektronskih tako i printanih medija. Ovaj termin, koji je isključivo vjerskog identiteta, korišten je za postizanje različitih političkih, propagandnih, vjerskodestruktivnih i drugih ciljeva. „S obzirom da su pojam vehabije izmislili oni koji mu ne pripadaju i koji ne poznaju njegovu suštinu, on je prvo krenuo od protivničke strane. Korišten je za izazivanje odvratnosti spram pokreta, podrugivanje i omalovažavanje. Tvrdili su da je riječ o izmišljenom, ili petom mezhebu u Islamu. A to je golema nepravda (zulum).
Nije riječ ni o čemu drugom osim o islamu i praksi sa kojom je došao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a koju su slijedili prvi muslimani.“Ovako je rekao u predgovoru autor ovoga djela dr. Nasir Abdu-l-Kerim el-‘Akl, profesor na Katedri akaida i savremenih pravaca na islamskom univerzitetu „Imam Muhammed ibn Su’ud“. Knjiga „ISLAM, A NE VEHABIZAM“, bosanskim muslimanima će pružiti mogućnost da ovaj termin upoznaju sa naučnog i argumentovanog aspekta, kako bi daleko od laži i dezinformacija sami stekli mišljenje o svemu onome što podrazumijeva i uključuje tzv. “vehabijski pokret”. Knjiga tretira pitanje “vehabizma” objektivno, argumentovano i opširno; raspravljajući o svim optužbama, napadima i nedoumicama koje su izrečene, bilo u prošlosti ili sadašnjosti, na račun Šejha Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba i njegovog reformatorskog i obnoviteljskog pokreta. Sve ono za što se borio i čemu je posvetio svoj život Šejh Muhammed ibn Abdu-l-Vehhab, obrazloženo je u šest poglavlja ovoga djela.
U uvodnom dijelu autor nam je predočio stanje koje je vladalo prije pojave pokreta. Prikazano je stanja u Nedždu, rodnom kraju Imama Muhammeda b. Abdu-l-Vehhab, a posebno je dat akcenat na prilike koje su tada zaokupljale muslimane u cijelom islamskom svijetu.
Prvo poglavlje govori o suštini ovog reformatorskog pokreta, zatim o razlozima i glavnim ciljevima istog.
Drugo poglavlje tretira razmatranje stavova programa Imama Muhammeda i njegovih sljedbenika. U ovome, ujedno i nejopširnijem dijelu knjige, navedene su stavke pokreta i njegovog programa u vjeri i slijeðenju prvih muslimana. Kroz ovaj dio prikazano je Imamovo pojašnjenje vjerovanja (akide) i odgovor njegovim protivnicima. Posebno bogatstvo predstavlaj detaljni prikaz metoda u vjerovanju (akidi) i pojašnjenje potrebe za oponašanjem vjerovanja prvih muslimana.
Treće poglavlje se bavi najistaknutijim izmišljotinama i optužbama izrečenim protiv ovog reformatorskog pokreta. Autor je pojasnio da je „jedan od najvećih odgovora onima koji potvaraju ovaj pokret, njegove pristalice i državu ti ugodni plodovi i dobri tragovi pokreta još od vremena kada je on stasao na temeljima istinske vjere i principima čistog milleta, a kada se oslonio na nepogrješivu objavu (Allahovu Knjigu i Poslanikov Sunnet) i kada je započeo hoditi putem mu’mina – prvih muslimana, sljedbenika ehli-sunneta i džema’ata. Podigao je bajrak Allahove jednoće (tevhida) i usadio ga u srca, uklonuo je znakove mnogoboštva (širka) i izmišljotina (bida’ta) i sudio je po Allahovom Zakonu.“ (završen citat). Također, u ovome poglavlju se spominju i razlozi zbog kojih su nastale ove optužbe, kao i najvažnija problematična pitanja pokrenuta oko pokreta te njihova analiza.
Četvrto poglavlje govori o ranijim i sadašnjim svjedočenjima drugih o ovom pokretu. Želimo spomenuti svjedočenje Šejha Muhammeda Rešida Rida’a o pokretu Šejha Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba, koji kaže: „Još od rane mladosti smo slušali vijesti o vehabijama koje su se crpile iz traktata (risala) ovoga Dahlana i njemu sličnih, i mi smo, slijedeći naše šejhove i očeve, u to i vjerovali. Vjerovali smo da Osmanska država štiti vjeru i da se zbog nje protiv njih i borila i njihovu oštricu otupila. Ja nisam znao o kakvoj skupini se radi sve dok nisam odselio u Egipat i došao do djela; Histroija od El-Džebertija i djela Tarihu-l-istiksa fi ahbari-l-magrib ve-l-aksa. Iz tih knjiga sam saznao da su oni (vehabije) bili na uputi islama, a ne oni koji su se protiv njih borili.“ Također, on veli: „Osmanska država je protiv njih povela rat samo iz straha da Arapi ne bi obnovili svoju vlast i povratili Hilafet u prvobitno sttanje.“
Peto poglavlje daje kratak osvrt na uticaj pokreta i njegove rezultate. U ovom dijelu knjige navedena su neka svjedočenja o utjecaju pokreta i njegove rezultate. Predočeno je da je ovaj pokret polučio rezultate od koji su najvažniji: Ispunjenje obaveze robovanja (ibadeta) samo Allahu: širenje Sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i borba protiv novotarija: slijeðenje puta prvih generacija muslimana; oslobaðanje izvora od natruha; širenje znananja i borba protiv neukosti; doprinos suvremenoj naučnoj revoluciji; uspostava bezbijednosti i stabilnosti; primjena Allahovog Zakona uz ispovijedanje samo Njegove vjere itd.
Šesto poglavlje govori o odnosima i vezama Kraljevine Saudijske Arabije sa pokretom Imama Muhammeda b. Abdu-l-Vehhab. U ovom dijelu spominju se metode osnivača Kraljevine kralja Abdu-l-Aziza koje poriču optužbe. Autor djela kaže: „Kralj Abdu-l-Aziz je potvrdio da je Kraljevina Saudijske Arabije muslimanska zemlja koja se pridržava uputa Kur’ana i Sunneta, slijedi put dobrih prethodnika – selefa i poziva u tevhid. Ispravno vjerovanje, istinu, dobro i čestitost.“ Zatim se govori da je uređenje Kraljevine potpuno islamsko, i nije vezano ni za jedan mezheb. Jedan dio posvećen je pojašnjenju kako neprijatelji islama osuðuju i omalovažavaju propise Islama, zatim ih pripisuju Kraljevini i onome što nazivaju „vehabizam“. Spomenuto je da se Kraljevina bori protiv nereda u svijetu: terorizma i nasilja, uz napomenu različitog poimanja pojma terorizma od jednog čovjeka do drugog, pa tako i od jedne države , skupine ili zajednice do druge. Na kraju ovog poglavlja naveden je stav Kraljevine spram septembarskog dogaðaja u SAD.
Autor djela o septembarkim dešavanjima kaže: „Saudija je je osudila to odvratno djelo, osudili su ga i istaknuti učenjaci, šejhovi, intelektualci i ugledni znanstveni radnici. Oni su pojasnili da islam ne dozvoljava takva djela koja imaju za cilj ubijanje nevinih ljudi, muslimana i nemuslimana.“ Na kraju je izveden kratak zaključak o svemu pisanom i data je preporuka svim onima koji se ubrajaju u sljedbenike Sunneta. Kao dodatak izdavača uz ovo djelo su štampani rezultati ankete o pokretu (da’vi) Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba i kratka brošura „Tri osnovna načela“ autora Šejha Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba koju je preveo rahmetli dr. Ahmed Smajlović.
Brošura „Tri osnovna načela“ sa lijepim predgovorom dr. Ahmeda Smajlovića je u cjelosti i bez lektorskih intervencija preuzeta iz Glasnika Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, broj 6, 1976.g. što ovo djelo čini još autentičnije za naš narod na ovim prostorima koji je mnogo cijenio i uvažavao rahmetli dr. Ahmeda Smajlovića. S toga bih toplo preporučio svakome da pročita ovo vrijedno djelo, svejedno da li mrzio ili volio, imao ili ne imao predrasude o tzv. „vehabijama.“
I na kraju, želim navesti jedan citat samoga autora knjige o ovome pokretu: „Mislim da ne postoji nijedan reformatorski pokret koji je bio izložen takvim izazovima, nepravdi i potvori kao što je slučaj sa ovim pokretom (da’vom). Uprkos svemu tome, ostao je tako visoko, pobijedio je i daje divne plodove na svakome mjestu.“ Na pomenuti citat želim dodati da bi ovaj pokret davao još ljepše plodove da ne postoje neuki pojedinci koji se kriju pod plaštom islama i ovoga pokreta i svojim neislamskim ponašanjem, postupcima, govorom, blateći učenjake, doprinose prljanju slike islama i muslimana, te pokreta imama Muhammeda ibn Abdu-l-Vehhaba.
(depoba)