Veoma puno historijskih činjenica potvrđuju ovakav stav. Svako spaljeno selo to svjedoči, svaka porušena džamija i kuća, svaka silovana nedužna muslimanka to potvrđuje… Prije svih, ovo potvrđuje Uzvišeni Stvoritelj, Sveznajući, koji kaže: “Kako, kada oni, ako bi vas pobijedili, ne bi, kad ste vi u pitanju, ni srodstvo ni sporazum poštivali?! Oni vam se ustima svojim umiljavaju, ali im se srca protive, većina njih su nevjernici” (At-Tawba, 8.) “Ni Jevreji, ni kršćani neće biti tobom zadovoljni sve dok ne prihvatiš vjeru njihovu” (Al-Baqara, 120.) “Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli” (Al-Baqara, 217.) “Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i oruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale” (An-Nisa’, 102.)
Naša pažnja je prilično oslabila. Mi smo zanemarili uzročnike koji rezultiraju snagu. Zanemarili smo, prije svega, svoju ispravnu vjeru i postali smo neprijateljima lahak plijen. Više puta se na ovim prostorima dešava strašno klanje, ubijanje, silovanje, protjerivanje, paljenje i rušenje svega što je muslimansko ili podsjeća na islam i muslimane.
Naš Poslanik, s.a.v.s., nas je obavijestio: “Samo što nije došlo vrijeme kada će se na vas okomiti narodi kao što se okome osobe koje jedu na posudu sa hranom. Neko od prisutnih upita: – Je li zato što će nas tada biti malo? – Naprotiv, tada će vas biti puno, (broj muslimana u svijetu danas prelazi cifru od milijardu i dvjesto miliona) ali ćete biti poput pjene bujice (koja nosi raznog nanosa). Allah će odstraniti iz prsa vašeg neprijatelja strah od vas, a u vaša srca će ubaciti wehn. Neko upita: – Allahov Poslaniče, šta je wehn? – Ljubav prema dunjaluku a preziranje smrti, odgovori Poslanik, s.a.v.s. (Ahmed i Ebu Davud)
Stranice historije ovih prostora bilježe u proteklih 130 godina na stotine klaonica u kojima su na najsvirepiji način, bez imalo milosti i sasosjećanja, ubijani muslimani od strane kršćana i komunista, a sve to sa ciljem da se prostor Balkana očisti od postojanja islama i muslimana.
Naši su očevi i djedovi u periodu drugog svjetskog rata, koji nije tako daleko iza nas, doživjeli velika stradanja. Zločinci su u nekoliko dana poklali, poput marve, na hiljade muslimana na obali rijeke Drine, a i na drugim mjestima po Bosni i Sandžaku. Svjedok, Derviš, koji se čudom spasio od jednog klanja, veli: “Kada su nas doveli do željzničke stanice, jedan od njihovih upita: – Zašto ste ih ovako malo doveli? – Doveo sam ih šesnaest, – odgovorio je drugi. Sa tom grupom broj žrtava te noći je bio 84. Nakon toga je izvršeno klanje na sljedeći način: jedan od zločinaca, srba, kleči na koljenima a u ruci drži veliki nož, a svaka žrtva koja priđe, treba leći da bi je on zaklao. Ukoliko bi se neko usprotivio bio je udaran kundacima pušaka dok ne bi pao na zemlju, potom bi ga prinijeli silom na mjesto klanja, a potom bi njegovo tijelo bacili u rijeku Drinu. Poznato je da su ubistva vršili klanjem kako na muslimane ne bi trošili metke, a mnogi četnici su javno kazali da je metak milost za muslimana.
Ovo barbarstvo prema muslimanima nije bilo samo od strane četnika već i od strane ustaša. Kaže Uzvišeni: “Nevjernici jedni druge nasljeđuju” (Al-Anfal, 73.) Nevjernici se međusobno razilaze, ali su jedinstveni u bespoštednoj borbi i spletkama protiv islama i muslimana.
Biskup i historičar, Viljem Al-Suri (koji je porijeklom iz Libanskog grada Sur) u svojoj pozamašnoj knjizi, “Historija krstaških ratova” kaže: “Krstaši su pobili sve što im je bilo na putu iz reda neprijatelja, bez obzira na godine ili status, bez ikakva izuzimanja (kada su okupirali Bejtu’l-Makdis 1097. god.). Strašno klanje je provođeno posvuda. Otkinutih glava je bilo na sve strane. Nije se moglo kretati a da se ne hoda po tijelima pobijenih…” (Tom I, str. 435.) Na drugom mjestu piše: “Klanje je bilo veoma strašno. Krv se prolivala na sve strane, a sve je izgledalo tako zastrašujuće da su se i krstaši zgražavali od tog prizora. Izmasakrirana tijela razbacana na sve strane nisu bila najgori prizor koji je ulijevao strah onome ko je to posmatrao. Strašnije su izgledali krstaši koji su bili umazani krvlju od glave do pete.” Na kraju opisa ovog zastrašujućeg klanja u kome je stradalo oko sedamdeset hiljada muslimana, stanovnika Kudsa, pisac veli: “Nevjernici (misli na muslimane) su okajali svoje grijehe smrću a sveti grad je očišćen njihovom prolivenom krvlju.”
Od pada Granade (posljednje islamske pokrajine u Španiji) 1492. god., Crkva je učinila sve da protjera ili da nasilno pokrsti tamošnje muslimane. Njemačka orijentalistica, dr. Sigrid Honke, o stanju muslimana Španije kaže: “Muslimanima u Španiji je zabranjeno da žive po islamu. Traženo je od njih ili da ga ostave ili će biti spaljeni živi nakon teškog mučenja.”
Italijanski vojnici, koji su pošli napasti Libiju 1911. god., pjevali su sa puno žara: “Mati moja, dovrši molitvu… ne plači… već se smij i nadaj se… ja idem u Tripoli sretan i radostan… prolit ću svoju krv na putu uništenja prokleta naroda… borit ću se protiv islama… borit ću se svom svojom snagom da se uništi i izbriše Kur’an.”
Savjetnici Etiopskog imperatora, Haile Silasija, imali su zločinački plan da na svirep način unište islam u periodu od petnaest godina. Ko god im se suprostavio od muslimana, bilo verbalno ili oružano, bio je uhvaćen i strašno mučen, potom je kidan bodljikavom žicom i na kraju bacan zvjerima da ga pojedu.
U periodu komunističke revolucije koju je predvodio Mongusto protiv Haile Silasija, stanje muslimana se još više pogoršalo i klanje proširilo.
Ovako stanje je bilo u svim zemljama u kojima su vladali komunisti putem željezne politike kojom su uništavali svaki islamski pokret koji se borio protiv ateizma, koji je imao za cilj asimilaciju muslimana u marksističku ideologiju. Njihove vođe su govorili: – Nemoguće je učvrstiti komunizam prije nego se potpuno uništi islam.
Nacistički vođa, Ben Gorjon je rekao: „Arapi u Izraelu imaju tri mogućnosti: prihvatiti židovsku vjeru, biti protjerani izvan države ili biti potpuno istrijebljeni, uništeni.“
Iskreni vjernici pokorni su Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s. Kroz tu pokornost oni izgrađuju svoje jedinstvo i međusobno se pomažu u dobročinstvu i bogobojaznosti. Kakve mogućnosti sada i u budućnosti imaju muslimani BiH-e? Kakvi su njihovi izgledi za bolju budućnost? Ukoliko budu iskreni u svojoj vjeri, ukoliko se budu obrazovali i moralnih principa pridržavali njihova budućnost je, ako Bog da, izvjesna.
Dragi Allahu, pomozi muslimane na njihovom putu osvješćivanja u vjeri! Promijeni naše stanje na bolje i promijeni stanje svih muslimana u svijetu na bolje! Amin.
Autor: Aljo Cikotić