Priča Flotila Slobode 2 nije završena

Doktrina zastrašivanja predstavlja “spajalicu” koja spaja izraelsku političku i vojnu strategiju za kolonijalno širenje koje datira od osnivanja države koja je nastala na osnovu nepravde. Primjena međunarodnog zakona predstavlja egzistencijalnu prijetnju Izraelu, zbog toga što država bazira na kršenjima međunarodnog zakona koja su normalizirana od strane međunarodne zajednice zahvaljujući neuspješnom sprovođenju međunarodnog zakona.

Ponovna legitimacija ljudskih prava za Palestinu zaštićenih od strane međunarodnog zakona, zahtijeva delegitimaciju izraelskog kršenja međunarodnih i ljudskih prava. Delegitimacija nekažnjivosti, okupacije i aparthejda znači ponovna legitimacija pravila zakona i demokracije.

Sve gore navedeno i pravila s kojima se može izazvati i promijeniti međunarodni zakon, se odmah, od strane onih koji brane Izrael, predstavlja kao čin rata – ono što su oni počeli nazivati “rat zakonima”. Za Izrael, primjena međunarodnog zakona je nešto što se treba zastrašiti, što znači promoviranje posebne priče. Svi zakoni i konvencije ljudskih prava Izrael koristi kao adute za samoodbranu, jer je to poseban slučaj.

Zbog toga, jednostrana sila i disproporcionalna sila može se primijeniti kao način da se zastraši nešto ili neko ko izaziva nezakonite radnje Izraela, bilo da su to palestinske političke partije ili nenaoružani civili ili bolničari koji spašavaju žrtve izraelskog zastrašivanja. Kompletna sila ovoga je viđena 2008-2009. god., tokom izraelskog trosedmičnog napada, poznatog kao Operacija Lijevano Olovo, na stanovništvo Gaze koji su se usudili da vjeruju u viziju da će jednog dana Palestina biti slobodna i da će se moći vratiti kućama.

Nisu samo Palestinci koji se bore za slobodu ti koju su bili ciljani, oni su ciljali i izraelske vojnike koji su otvoreno govorili o zlostavljanjima i kršenjima ljudskih prava od strane izraelske vojske zajedno sa grupom Breaking the Silence, koji su pričali o ratnim zločinima, također i aktiviste Međunarodnog Pokreta Solidarnosti i Izraelce, i međunarodne aktiviste koji promoviraju strategiju bojkota, ostavljanja i sankcije (BDS) izraelskih proizvoda, a tako i novinare koji su izvještavali o flotili slobode. Zastrašivali su ih tako što su im prijetili kaznama i zatvorom, desetogodišnjom zabranom i deportacijom. Nekoliko međunarodnih aktivista je ubijeno od strane izraelskih snaga. Izraelske radnje pokazuju da raznosvrsnost glasova i sila, koje ne dopuštaju da se kazni Izrael i koje brane izraelsku nezakonitost,moraju biti ušutkane i udaljene od aktivizma, izvještavaja i objavljivanja. 

Flotila Slobode 2 cilja direktno na izraelsko doktrinu. U slučaju okupacije i blokade Gaze, ovak radnja predstavlja globalni demokratski pokret delegitimacije ilegalne blokade. Flotila Slobode je odigrala ulogu izvan istrošene šahovske ploče ove diplomatske države i njenih rukovođenja, pregovaranja i lobiranja.

Naučena pouka iz Grčke, koji je služio kao izraelski plaćenik, tako što je zaustavio brodove flotile, pokaziva manjak demokracije, autonomije i odgovornosti kada se na državu vrši pritisak od strane globalnog nasilnika. Međutim, to također pokaziva moć koju imaju demokratski pokreti u stvaranju scenarija i radnji koje ih guraju na državnu razinu politike i tjeraju te saučeniske da se bave sa demokratijom ispočetka.

U Egiptu i Tunisu, ljudi su ostvarili promjene ali je borba nastavljena. Flotila je također pomogla da se promjene ostvare – iako male – u olakšavanje opsade. Prošle godine Izrael je povećao broj stvari koje mogu ući u Gazu i granica Rafah je ponovo otvoreno. Nešto ranije u Junu ove godine Izrael je dozvolio građevinski materijal u Gazu za 1.200 domova i 18 škola, prvi put od kad je blokada postavljena.

Flotila je također natjerala Izrael da pokaže da je pretjerao sa obrambenom propagandom. Pokušaj da prikaže organizatore Flotile kao homofobične je otkriven kao podvala i tvrdnje da je blokada potrebna radi odbrane i da ne postoji humanitarna kriza u Gazi su diskreditirane od strane Wikileaksa i UN agencije za palestinske izbjeglice.

Također je pokazalo licemjerstvo i lažnu demokratiju država koje nastavljaju da se odnose prema međunarodnom zakonu kao političko pitanje, a ne kao prema obavezi.

Utjecaj flotile je cjelokupan, izgrađen na decenijama borbe za palestinsku solidarnost, kao i prošlogodišnji rezultat stvaranje pritiska, profila i mjesta u politici koji su dali palestinskim aktivistima više mjesta za djelovanje, izražavanje i pristupa medijima i sferama moći koje se bore za slobodu. Nije samo odvažnost nade ta koja pokreće ovaj pokret nego i odvažnost praktičnosti, sučeljavanje direktnim radnjama koje uzimaju nadu u ruke i oblikuju je u oštar alat koji je dovoljan da probije politički diskurs na najvišem nivou.

Pseudo-demokracija Izraela, Grčke i Amerike pokazuje zube slanjem tenkova, maskirani komandosa i naoružanih čuvara kada im se zaprijeti pravom demokratijom odozdo. Šta je flotila pokazala, kao i arapski ustanci i svi pokreti za pravdu, jest da je samo prava demokratija, ljudi širom svijeta koji uzimaju stvari u svoje ruke, to što stvara uslove za istinsku promjenu.

Pokreti i protu-pokreti Izraela, Grčke i drugih sila uče nas da je ovo konstantan i međugeneracijska borba koja će zahtijevati više taktika i dimenzija, kopnom, morem, zrakom i interneto, za konstantnu adaptaciju, fleksibilnost i najveće odvažne i uporne ideje. Ovi demokratski pokreti su neustrašivi.

Izvor: solidarnost-bosnia.com