Lijepo se odnosi prema Allahovim blagodatima

Vjerovatno ne postoji niti jedan musliman koji nije upoznat s činjenicom da se djela cijene prema nijetu pa tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko bude iskreno, iz srca, tražio da bude šehid, Allah će ga nastaniti sa šehidima, pa makar umro na svojoj postelji” (Muslim,Tirmizi i Ebu Davud) Subhanallah, zar nije ovo velika blagodat Sveznajućeg prema kojoj se tako nemarno odnosimo? Naš Gospodar nam nudi da povedemo računa o našem nijetu uz čvrsto obećanje da ćemo biti nagrađeni shodno onome što smo od srca želili.

Ako želimo da budemo mudžahidi, imamo priliku za to bez puške u rukama i stražarenja na borbenom polju! Allahu ekber! Ako želimo da ne preselimo drugačije nego kao šehidi, odabrano društvo nas čeka. Ukoliko povedemo računa o našim nijetima i ispravno pristupimo ovoj blagodati, bez velike analize ćemo zaključiti da svaki trenutak insan može biti u ibadetu.

Prenosi se od Džabira r.a da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: „Nijedan musliman ne zasadi nijednu sadnicu, a da sve što se sa nje pojede njemu ne bude sadaka; i ono što se sa nje ukrade je njemu sadaka ;i ono što se sa nje odlomi je njemu sadaka.“ (Muslim)

U drugom Rivajetu se od Enesa r.a prenosi: “Nijedan musliman ne zasadi sadnicu, sa koje pojede čovjek ili životinja, ili ptica, a da to njemu ne bude sadaka do Kijametskog dana” ili „Nijedan musliman ne posadi sadnicu niti posije žitaricu, sa koje pojede čovjek ili životinja ili bilo šta a da to njemu ne bude sadaka.“ (Buharija, Muslim)

Kolika blagodat našeg Gospodara neiskorištena? SubhanAllah, nad ovime zaista treba dobro da se zamislimo… Iz ovih citiranih hadisa, a ima ih još jako puno, jasno vidimo da bismo bez velikog truda mogli da budemo veliki dobročinitelji a da pri tome ne izdvajamo Eure i KM-ove (što je za ljudsku dušu teško ). Dovoljno je da u džepu svaki dan imamo makar po jedno zrno kukuruza, pšenice ili bilo koje druge sjemenke i zasijavajući samo jednu sjemenku u ime Allaha da otežamo našu vagu dobrih djela do maksimuma. Kako se odnosimo prema ovoj Allahovoj blagodati?

Allah Uzvišeni u hadisi-kudsiju kaže: “O robovi Moji, vi griješite noću i danju, a Ja grijehe praštam i na njih se ne obazirem. Zato Me za oprost molite, Ja ću vam ga podariti.”

Ovo nam poručuje naš Gospodar koji je ne neovisan od nas i od naše teobe a mi se ipak oholimo i dozvoljavamo da Mu naši meleki iz noći u noći, iz dana u dan, penju se sa našim mnogobrojnim grijesima. Nas Gospodar, Silni i Mudri, strpljivo čeka naše pokajanje a mi sebi dozvoljavamo da blagodat Njegovog silaska na nama najbliže nebo propuštamo i noći i dane u nepokornosti provodimo. Zar nas nije stid da se Njegova ruka cijelu noć i cijeli dan ispružena, vrati se ponovo prazna, bez našeg pokajanja, bez naših dova?!

Enes ibn Malik prenosi da je Allahov Poslanik sallallahu allejhi ve selem rekao: “Allah se više obraduje tevbi Svoga roba koji se pokaje nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio, i izgubio svaku nadu da ce je pronaći, a onda zastpi i kada se probudi ugleda svoju devu u njegovoj neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skoči i uhvati povodac i od silne radosti uzvikne: ‘Bože moj, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar’, pogriješno se izrazivši od silne radosti.”(Muslim)…A mi iz noći u noć spokojno spavamo a  dan za danom ispraćamo izgubljenim vremenom!!!

„Sudbinu ne može spriječiti ništa osim dove…“ (Tirmizi) A mi smo u stanju svoju dušu otvoriti svakoj nepoznatoj osobi prije nego Sveznajućem Gospodaru.

Koliko malo koristimo ovu veliku blagodat a koliko se samo dobra u njoj krije!

Cijenjena moja braćo i drage moje sestre, mogli bi ovako u nedogled nabrajat Allahove blagodati prema nama i dokazivat naš nemar prema njima a to je toliko tužno i jadno.

Allah nam prašta grijehe, pokriva naše sramote, ispunjava naše želje, opskrbljuje iz Njegovih nepresušnih riznica, štiti nas i čuva… a mi se oholimo i ponašamo kao da smo neovisni o Njemu.

Od Aiše r.a se prenosi da je Poslanik sallallahu allejhi ve selem jednom prilikom došao kod nje. Na podu je ugledao bačen komadić hljeba. Sklonio ga je i rekao: “O Aiša, budi dobra prema Allahovim blagodatima, jer kada one napuste neku kuću, teško se u nju vraćaju.“ (Medzmeuz-zeva’d). Imamo li hrabrosti zamisliti dolazak Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u naše kuće i pokazat mu naš odnos prema svim Allahovim blagodatima???

Za kraj ću citirat hadis-kudsi kojim nas naš Gospodar mudro podsjeća koliki smo zalimi: „Čovječe, Moje se dobro tebi spušta, a tvoje se zlo Meni penje. Ja tebi šaljem blagodati koje su ti drage, a ti Meni uzvraćaš grijesima koji su mi mrski i dozvoljavaš da Mi melek donosi tvoja loša djela.“

Popravimo svoj odnos prema Allahu i Njegovim blagodatima prije nego što ih izgubimo u nepovrat dolaskom meleka smrti! Zaslužimo stepene zahvalnih jer oni su pobjednici zagarantovani.

Piše: Nađa Dizdarević