Krajišnik na slobodi,možda, tek 2013.

Krajišnik izdržava kaznu u Velikoj Britaniji, pa je zasnovao zahtjev na propisu gdje osuđenici u toj zemlji imaju pravo da zatraže prijevremeno ili uslovno oslobađanje pošto im istekne polovina kazne.

Krajišnik je zahtjev zasnovao na propisu po kojem osuđenici u Velikoj Britaniji, gdje on izdržava kaznu, što je u njegovom slučaju bilo 2010. godine. U pritvoru Tribunala, a zatim i u zatvoru u Velikoj Britaniji, Krajišnik je od hapšenja u aprilu 2000. godine. Isti zahtjev Krajišnik je Tribunalu uputio i jula 2010. godine, ali ga je predsjednik suda Patrik Robinson odbio.

Obrazloženje sudije Robinsona je isto: po pravilima Tribunala osuđenik ima pravo da zatraži prijevremeno oslobađanje pošto izdrži dvije trećine kazne.

U Krajišnikovom slučaju, precizirao je Robinson, taj uslov će biti ispunjen u avgustu 2013. godine.

Predsjednik Tribunala ocijenio je i da su zločini za koje je osuđen Krajišnik, a koji uključuju nasilni progon velikog broja muslimana i Hrvata tokom rata u BiH, izuzetno teški.

Iz odluke sudije Robinsona proizlazi da je Krajišnik tvrdio i da je, prije nego što je osuđen, navodno pomogao haškom tužilaštvu “u uspostavljanju kontakta s Radovanom Karadžićem” i da je “služio kao posrednik izmedju glavnog tužioca i Karadžića u vezi s Karadžićevom optužnicom”.

Kao dokaz svoje saradnje s tužilaštvom, Krajišnik je naveo i da je prikupljao novac za Karadžićevu odbranu, i da je tužilaštvu dostavio razne dokumente.

Te tvrdnje sudija Robinson je nazvao “nedokazanim”, napominjući da nije jasno kako prikupljanje novca za Karadžićevu odbranu Krajišnik može povezivati sa tužilaštvom.

Krajišnik je osuđen zbog deportacije, prisilnog premještanja i djelimično, progona nesrba u BiH, 1992, dok je bio predsjednik Skupštine Republike Srpske.

Tribunal je tada preinačio prvostepenu presudu i umanjio kaznu, izrečenu septembra 2006. kojom je Krajišnik bio osuđen na 27 godina zatvora.

b92net/IslamBosna.ba