“To je regionalni problem jer je zločin počinjen u regiji, u slučaju Gorana Hadžića, u Hrvatskoj. No, mi uvijek ističemo da je ključ u Beogradu. Zato surađujemo sa spskim vlastima, ali ne možemo isključiti ni druge opcije – izjavio je Svinen, odbijajući daljnji komentar jer su u pitanju “operativni podaci”. Između redaka, mnogi ovu izjavu iščitavaju u Srbiji kao mogućnost skorog uhićenja bivšeg predsjednika tzv. Krajine Gorana Hadžića. A on je opasan svjedok za Srbiju. Opasniji od Ratka Mladića. Mogao bi ispričati štošta što srpskoj javnosti nije poznato, a nije nimalo ugodno. Tu se prije svega misli na šverc hrastovine iz Slavonije za Srbiju, na duhansku mafiju, na veze s Arkanom i poslove srpske tajne policije, kako u švercu, tako i u vođenju rata. Osim toga, saznalo bi se tko ga je štitio i omogućio mu da radi kao savjetnik u Naftnoj industriji Srbije, te tko mu je javio da su optužnica i nalog za njegovo hapšenje stigli u Beograd, nakon čega je – isti dan – pobjegao!
Američki orah
Jedini preostali haaški bjegunac nije krio potkraj 1995. godine da je “zbog viših državnih interesa” krenuo sa sječom slavonskog hrasta i još skupljeg američkog oraha koji je iz Hrvatske stizao u Srbiju. U taj posao bili su uključeni pripadnici paravojne formacije, “Škorpioni”, Željko Ražnjatović Arkan, tajna policija i neki visoki dužnosnici JUL-a stranke Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića. Koliko je taj posao bio razgranat i profitabilan govori podatak da je jedan od dužnosnika JUL-a otvorio u Hrtkovcima pilanu, u kojoj je od hrastova rezana građa i u tom je poslu zaposlio oko tristotinjak ljudi. Po nekim procjenama, posječeno je oko 60.000 kubika najkvalitetnijeg hrasta i američkog oraha, do kraja 1996. godine.
U ono vrijeme se kubik hrastovine prodavao u Srbiji po nekih 100 maraka. “Kupci” su u Slavoniji za kubik davali nekim ljudima samo po 10 maraka, a nekima ni toliko. Da su svima plaćali po deset maraka, zarada je oko 5,5 milijuna maraka. Hadžić od toga sebi nije priskrpio manje od 10 posto, premda je to bio prije svega posao ratnih profitera i arkanovaca, pa potom i tajne policije, koja se tako “samofinancirala”. “Škorpioni” i Hadžić izvlačili su naftu iz Đeletovaca, dok je Arkan razgranao posao – osim šverca hrastovinom i poslova s naftom, bavio se i švercom cigareta, krađom automobila, pljačkama bijele tehnike i umjetnina, koje je procjenjivao njegov “specijalni kustos”. Tajna je policija, po nekim svjedočenjima, od šverca nafte financirala i paravojne formacije. Sve to činjeno je pod “kapom” Gorana Hadžića, predsjednika ‘SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema’.
slobodnadalmacijahr