Dvije škole pod jednim krovom

Dragićeva uči u školi po školskom programu BiH, dok se njena imenjakinja opredijelila da pohađa školu po obrazovnom programu susjedne Hrvatske. Ta škola vodi nastavu i studij na hrvatskom jeziku i o hrvatskoj historiji.

Takve “dvostruke škole” su obrazovna pojava do koje je došlo zbog neriješenih političkih odnosa između Hrvata i Bošnjaka u dijelovima zemlje sa značajnim brojem hrvatskog stanovništva.

Škole imaju dva odvojena ulaza, jedan za Bošnjake a drugi za Hrvate, i nastava se odvija u odvojenim smjenama. Prisustvo učenika u školi koja nije njihova nije dozvoljeno i kažnjava se. Isto vrijedi i za druženje tokom školskih odmora.

Međutim, dvije Doris povezuje mnogo stvari, od kojih je najmanja ljubav prema muzici, ali sa malo ili nikako interakcije u školi, one se izgleda jedva međusobno i poznaju. U stvari, one se poznaju samo kao prolaznice i nemaju želje za druženjem nakon škole.

“Ona ide u bošnjačku školu, ima svoje prijatelje i oni govore svoj jezik, izlaze na različita mjesta, i nema razloga da budemo prijatelji. Bolje je ovako, što se manje družimo, manje ćemo problema imati,” kaže Doris Raguž.

Doris Dragić uzvraća da učenici iz različitih škola mogu provoditi vrijeme zajedno, ali da to rijetko rade.

“Niko nam ne brani da se družimo, ali [ako bismo to učinili] ne znam o čemu bismo pričali. Ja ću ići na univerzitet u Sarajevu, a oni iz hrvatske škole uglavnom idu [na univerzitete] u Hrvatsku,” kaže Dragićeva.

U cijeloj BiH ima 58 dvostrukih škola, gdje generacija učenika stiče mentalitet “mi protiv njih”.

“UIoženo je toliko vremena i novca, ali podjela postaje gora. Nove generacije često ne znaju za dijelove zemlje u kojima žive drugi,” kaže za SETimes predstavnica fondacije “Schuler Helfen Leben” Aida Vehabović.

Neto rezultat tog sistema je da se mladi ljudi odgajaju kao nacionalisti i šovinisti, pojašnjava Vehabovićeva.

Političke stranke su glavna podrška tom razdvajanju u obrazovanju i stanju kakvo jest, uprkos tome što javno proklamiraju da je takvo stanje stvari nepoželjno. U stvari, izjava bivše ministrice obrazovanja u Srednjobosanskom kantonu Grete Kune da “se jabuke i narandže ne bi trebale miješati i da se ne trebaju miješati ni bošnjačka i hrvatska djeca” još uvijek je referentna.

Sociolog Adnan Omerbašić upozorava da su ciljevi onih koji obnavljaju status kvo mračniji.

“Ti učenici će za par godina biti glasači. Manipulirati nekim u njegovim tinejdžerskim godinama nije teško; dugoročno stvarate glasače koji će podsvjesno podržavati vašu političku poziciju o tome da su svi koji su drugačiji neprijatelji i da se trebaju izbjegavati. To je fatalno za našu budućnost,” kaže Omerbašić.

Ne može se poreći da se tim sistemom pothranjuje nepovjerenje i mržnja. Njime se pravi i plodno tlo za budući sukob.

“Politizacija obrazovnog sistema jedna je od ključnih društvenih barijera .. Međutim, mene ohrabruje to što mladi prevazilaze nametnute barijere putem svoje kreativnosti i želje za druženjem, iako taj [proces] ide sporo,” izjavio je za SETimes ministar obrazovanja BiH Damir Mašić.

(setimescom)