Demobilisani borci godinama bez posla: Boljeje bilo u ratu

Da je u današnjem vaktu biti pošten i zaraditi na taj način itekako teško svjedoče brojni nezaposleni radnici i demobilisani borci koji svakodnevno stoje na Baščaršiji, čekajući da ih neko pozove da zarade koju marku. Došli su iz svih krajeva BiH u potrazi za poslom, ali, kako kažu, nafaku teško nađu.

Ibro Beganović porijeklom je iz okoline Goražda, a u Sarajevo je došao prije agresije i tada je imao posao. Onda se zaratilo, pa je četiri godine branio svoju domovinu da bi po završetku agresije ostao bez ikakvih primanja. Otad svaki dan od šest ujutro dođe i čeka…

– Čekam da me neko pozove da pošteno zaradim hljeb za svoju porodicu, ali situacija je više nego loša. Jednom u deset dana nekome nešto iskopam, betoniram, gradim, iscijepam drva da bi zaradio 30 do 40 KM. Bilo sunce, kiša ili snijeg, stalno smo ovdje – ističe Beganović.

U prosjeku mjesečno zarade oko 100 KM, a od toga moraju plaćati režije te preživjeti kako znaju i umiju. Najžalivije je, kako kažu, što su svi, kada je bilo potrebno, stali u odbranu svoje domovine, a danas od države ni penziju ne mogu dobiti.

– Od 1995. godine sam bez posla, a izdržavam pet članova porodice. Tri mjeseca su mi falila za prijevremenu penziju, ali su promijenili zakon pa sad ni na to nemam pravo. Ne mogu se ni u narodnu kuhinju prijaviti. One na vlasti nije briga gdje su borci, bitno im je samo kako povisiti sebi plaće – riječi su Safeta Šorlije.

Na kraju, svi su složni u jednom, a to je da su bolje živjeli tokom agresije. Makar su, kažu, imali redovan obrok.

Umjesto novca, odjeća i obuća

Nezaposleni radnici kazali su nam da im ljudi često, umjesto novca, daju odjeću, cipele ili hranu, ali kako god, to svojim rukama i na pošten način zarade.

(dnevniavazba)