Tadić: prvi lider moderne Srbije komu je Europa prioritet?
Nakon uhićenja Ratka Mladića, jedno od najzanimljivijih svjedočenja svakako je ono bivšeg drugog čovjeka Službe državne sigurnosti Srbije Zorana Mijatovića zagrebačkom Jutarnjem listu.
Podsjećajući na Vidovdan 2001. godine, kada je u 19.01 sati Slobodan Milošević iz Beograda poletio u američku vojnu bazu u Tuzli, pa onda u Haag, otkud se – očekivano – nikad nije vratio, ovaj visoki nekadašnji (?!) debeovac tvrdi kako je kalinovički napoleon mogao biti u istom helikopteru s voždom. Štoviše, svjedoči, u njegovoj su Službi vjerovali kako je riječ o združenoj operaciji. Ubrzo, već sljedećeg dana, međutim, Mijatović je shvatio kako je to samo vidovdanski sanak pusti.
Tadašnji je, naime, predsjednik Srbije bio Vojislav Koštunica, koji je, nakon što je Milošević odletio u Scheveningen na puni pansion, kazao kako je – otet! I pukotine koje su nastale, na relaciji Koštunica – Zoran Đinđić, u veljači iste godine, kada je uhićen načelnik Resora državne bezbednosti Rade Marković i suradnici, a nakon što je ustanovljeno kako su upleteni u pokušaj atentata na Vuka Draškovića, te ubojstva Ivana Stambolića i novinara Slavka Ćuruvije – eskalirale su u otvoreni raskol. Znamo kako je poslije završio Đinđić, premijer spreman uhititi i optužene za ratne zločine, ali i lidere organiziranog kriminala. Oni koji danas govore o Borisu Tadiću kao kalkulantu, koji je, eto, onemoćaloga generala smrti isporučio e ne bi li Srbiji osigurao prečicu ka Bruxellesu, moraju imati u vidu kako su tamo daleko policija i tajna, ili, preciznije, tajne službe korumpirane još od Miloševića. I kao ih je trenutačni predsjednik naslijedio.
Jasno, kada je o političarima riječ, politička se računica uglavnom podrazumijeva i ona je, dakako, stvar političke pragme. Ipak, kada se uskoro, a nakon što se zaustavi ovaj eresovski putujući cirkus i zanijeme tlapnje o orlu potkresanih krila i (još) aktivnom gnijezdu, spusti adrenalin uzrokovan iznenadnom (?) viješću iz Lazareva, bit će jasno da je Mladić dolijao kada su se za to stekli uvjeti. Možda, doduše, baš u trenutku kada mu se po glavi još motaju (samo) grobovi najbližih – pa ga, eto, prije Haaga vodaju po groblju?! – pa neće Tribunalu biti od bogzna kakve koristi… Ali, i kad bi to doista bila istina, zar se onda ne bi moglo posumnjati i u to da Europi, toj (verbalnoj) zagovarateljici pravde, odgovara ovakav – ranjeni orao?!
Bivši haški tužitelj u slučaju Milošević sir Geoffrey Nice tvrdi kako za Srebrenicu može biti utvrđena odgovornost i Europe i Zapada, koja dosada nije dovoljno izražena. Pritom, ovaj vodeći britanski pravnik ističe kako kada to kaže, uopće (više) ne govori (samo) o Nizozemskoj. Hoće li se dopustiti, kaže Nice, da to izađe na vidjelo na suđenju Mladiću, to ne mogu reći.
Vratimo se, pak, Tadiću; nakon što mu priječanski Srbi, ponajprije oni iz slobodarskog Kalinovika i nekadašnjeg eresovskog stolnog grada Pala, poručuju da se ubije (i spasi Srbiju), dopredsjednik Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić ga otvoreno nutka da izađe na beogradske ulice i tako utvrdi što narod misli o njemu. U slučaju Vučić treba, dakako, napomenuti kako su naprednjaci, s Tomislavom Nikolićem na čelu, otprilike prije godinu – u Bruxellesu – promovirani kao moderni europski konzervativci. Usprkos činjenici da je baš glasoviti Toma Grobar prije samo dvije godine beogradske bulevare krstio imenom nesuđenog petoga srpskog vojvode – Mladića i ponosio se time što ga je CNN izjednačio s njim.
Danas bi, poručuju i Vučić i Nikolić, nekadašnje (?) štitonoše vojvode Šešelja, isporučili generala, ali ne bi likovali. E, tek je to licemjerje i kalkulantstvo, koje se, vidjeli smo, pripisuje aktualnom šefu srbijanske države. Zaboravlja se pritom kako se Boris Tadić dvaput u Potočaraima, u ime Srbije, poklonio žrtvama genocida, baš kao i onima na vukovarskoj Ovčari. Slijedom čega i jeste neka vrsta pravde to što je jedan od najtraženijih zločinaca uhićen za njegova mandata – mandata, procjenjuju europsko-američke diplomate, prvog lidera moderne Srbije komu je Europa prioritet.
Vijesti.ba