Uživaš li u svim pravima koja su našoj braći u Guantanamu nepravedno oduzeta? Niti u jednom momentu ne sumnjam, dragi vjerniče, da si nezahvalan na svome stanju. Ne sumnjam niti jedne sekunde da ti želiš podijeliti ove blagodati s njima također. Znam da kad bih mogao pogledati u vaša srca, pronašao bih tugu i najdublju želju da ih vidite slobodne. Tvoja ljutnja, dragi vjerniče, i želja da pomogneš je ta koja ujedinjuje sve one koji sjede udobno, frustrirani svojom nemogućnošću da pomognu zatočenoj braći.
Dakle, šta je ono što ti možeš učiniti, o vjerniče, i kako ti možeš pomoći?
U proteklih nekoliko godina, pojavila su se brojna slaba opravdanja za zlodjela počinjena nad našim ummetom, među kojima su takozvane „terorističke” aktivnosti s ciljem uništavanja Zapada.
Da li je treniranje s oružjem to čega se oni boje, ili je to možda nepoznata veličina vojske ovog ummeta? Ili je to možda oružje za masovno uništenje koje je do danas ostalo skriveno od svijeta? Pogledaj sljedeće i vidjet ćeš da ima više istine u njihovim tvrdnjama nego što se čini na prvi pogled:
Ibn Kajjim (neka mu se Allah smiluje) je napisao:
„Dova i traženje zaštite kod Allaha je kao oružje, ali jačina oružja nije dovoljna da ostvari efekat, već ulogu igra i osoba koja rukuje njim. Kada god je oružje savršeno, bez nedostataka, i kada je podlaktica jaka, i kada nema sprečavajućih faktora, onda će ono imati efekta na neprijatelja.”
On nastavlja:
„Ali ako ijedan od ova tri faktora nedostaje, onda će i efekat biti umanjen. Dakle, ako dova, formom i suštinom, nije ispravna, ili osoba koja čini dovu nije kombinovala srce i jezik u dovi, ili kada postoji sprečavajući faktor, onda željeni efekat neće biti ostvaren.”
Godinama vjernici željno čekaju izbavljene njihove braće iz užasnih uslova. Prošle su mnoge godine u kojima mi posjedujemo ovo oružje i sada je vrijeme da ostvarimo njegov efekat. Uistinu, to je oružje koje inspektori nastoje da ulove i sredstvo koje je stvorilo toliko straha među neprijateljima. To je jedno i jedino oružje koje nikada ne može biti uništeno, kakve god pokušaje da oni naprave. Lijenost…nedostatak ubjeđenja…slabi napori…ovo su načini na koje smo oslabili naše posjedovanje ovog dragocijenog oružja. Za svaku vjerničku dušu koja čezne da vidi svoju braću slobodne, ovo je sredstvo koje treba da osigura da oni dobiju pomoć od Allaha i da osigura provođenje pravde.
Ebu Derda (neka je Allah njime zadovoljan) prenio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dova koju neki musliman prouči za svoga brata muslimana u odsutnosti je dova koja se prima; do njega stoji melek koji je zadužen da izgovara ´amin´ kad god ovaj izgovori kakvu dovu, dodajući: i tebi isto!” (Muslim)
Abdullah ibn Omer (neka je Allah zadovoljan njime) prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhu ve sellem, rekao: „Kada tražite od Allaha, neka Mu je slava i hvala, tražite od Njega s čvrstim uvjerenjem da će vam dovu uslišati, jer zaista Allah ne prima dovu čovjeka čije je srce nemarno i rasijano.” (Ahmed)
Pouzdanje je snaga pomoću koje rukujemo našim oružjem, dragi vjerniče. Slaba ruka se neće okoristiti od savršenog oružja i također, nedostatak entuzijazma da će dova biti primljena učinit će našu dovu slabom. Naša zarobljena braća nisu izgubila ovu nadu, kao što pokazuju njihova pisma: „Znajte da imam potpuno povjerenje u Allahovo obećanje, i da ću biti uskoro oslobođen Allahovom dozvolom.” (1) Pa zašto bismo trebali biti bespomoćni i očajni, sumnjajući da kada zamolimo Allaha neće nam biti odgovoreno? Naša braća ne traže ništa više od nas, a šta bi ih rastužilo više od njihovog zatočeništva, o vjerniče, osim da znaju da su ih njihova braća zaboravila u njihovim dovama?
Naš brat koji je bio zatvoren u Guantanamu Abdullah Hamid Muslih el-Kahtani je pisao: “On (Allah) nas nikada neće razočarati…Ne tražim ništa od vas, osim da uputite iskrene dove, jer smo u hitnoj potrebi za dovama svih muslimana…” (2)
Sljedeća molba poziva: „Za nekoga ko ne može ništa da uradi, posljednje što može da učini je da podigne ruke u zadnjoj trećini noći i dovi protiv tlačitelja i malodušnika, tražeći od Allaha da nas oslobodi naših jada i da odstrani naše breme. Poslanik je rekao: ‘Ko god zaboravi muslimana u situaciji kada je u mogućnosti da mu pomogne, Allah će ga zaboraviti kada mu bude trebala Njegova pomoć.'” (3)
Najveći i najčasniji čin obožavanja, ova molba iz srca vjernika, ovo savršeno prepoznavanje mogućnosti Gospodara da upravlja svakom situacijom – je jedino što očekuju od nas.
Njihovo zatočeništvo je uzvišena odluka Allahova, i On je jedini koji zna njihov ishod. Kad bi se cijeli svijet sakupio protiv zatvorenika i pokušao da ih povrijedi, ne bi to bili u stanju osim Allahovom dozvolom, a kad bi se cijeli svijet sakupio kako bi podržao zatvorenike i tražio njihovo oslobađanje, ne bi im mogli pribaviti nikakvo dobro osim Allahovom dozvolom. Ali, uprkos ovoj stvarnosti, Allah, Svemogući, omogućio je Njegovim slabim i ograničenim robovima da pomognu svojoj braći, kao što nas je Poslanik , sallallahu alejhi ve sellem, informisao: „Ništa ne mijenja Božiju odredbu osim dove.” (Ibn Madže)
Svaka naša dova je saslušana i uzvraćena, kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: „Nema čovjeka koji nešto traži od Allaha, a da mu On to ne da, ili ga sačuva sličnog zla…” Zar nije On,
Uzvišeni, o Sebi rekao: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli.” (El-Bekara, 186)
Uistinu naš Gospodar „se stidi da vrati ruke vjernika prazne, a da mu nije uslišao dovu”. (Ahmed)
Ako ovo nije dovoljno ohrabrenje vjerniku da se vrati Allahu, On nas je dalje opremio za ovu bitku dajući nam posebne trenutke i mjesta koja treba iskoristiti, u kojima se dove više primaju ili u kojima se dove uopće ne odbijaju. I ovo je jedino očekivanje naše zatočene braće: „Mi od vas ne tražimo ništa osim da tražite trenutke u kojima se dove primaju, za moju braću, tražite od naše braće i sestara, rodbine i svih muslimana da dove za nas.”
Zapitajte se, o Allahovi robovi, da li ste u potpunosti iskoristili ove blagoslovljene trenutke da ispunite najmanje pravo vaše braće. Svake noći koja prođe, a njih je mnogo od kada je Guantanamo otvoren, data nam je, a najvećim dijelom smo je protraćili, ova blagoslovljena mogućnost koja nam se pruža svaki dan u zadnjoj trećini noći, u satima prije zore. Svaki dan najmanje sedamnaest puta smo u stanju najbliže Allahu – na sedždi – jednom od najboljih mjesta za činjenje dove. Najmanje trideset dana godišnje – ako ne i više – mi smo u časnom stanju posta, u kojem se naše dove primaju. Ko je od nas uhvatio zlatnu šansu koja nas čeka poslije svakog ezana, ili u zadnjem satu svakog petka? Samo Allah zna koliko nam je sati prošlo u putovanju, a da ih nismo posvetili dovi za njih.
Za vjernika koji gleda veliku sliku, ova dova znači svijet. Zaista naša historija pokazuje moć njenog utjecaja, što jača našu vjeru. Za vrijeme ashaba Kutejbe, on je pitao za najpobožnijeg čovjeka među njima, poznatog kao Muhamed ibn Vasi. Rečeno mu je da je on bio na boku vojske upirući svojim prstom prema nebu (jedan od načina da se dovi u određenim uslovima). Čuvši ovo, Kutejbe je odgovorio: „Taj prst je bolji nego stotinu hiljada mačeva.”
Ibn Kesir prenosi priču o ženi koja je došla učenjaku, imamu Bakiji ibn Muhalledu, požalivši mu se da ne može spavati zbog brige za svog sina koji je uhapšen. Onda je imam Baki pognuo glavu, pokretao usne i dovio Allahu da oslobodi njenog sina zatočeništva. Nije prošlo dugo, a žena se vratila sa svojim sinom. Momak je opisao kako je bio okovan lancima, a onda su se odjednom lanci slomili, oslobodivši ga tako. Čuvari su požurili da ih poprave, a oni su se odjednom zagubili. U svojoj zbunjenosti kralj je pozvao svećenike da se konsultuje s njima o ovoj stvari. Upitali su ga: „Ima li on majku?” Momak je odgovorio potvrdno. „Zaista,” odgovorili su, „ona se molila za njega i njene molbe su primljene. Oslobodite ga.” Imam Baki je upitao momka o vremenu kada su se okovi slomili, i gle – bilo je to tačno vrijeme kada je on dovio Allahu da ga oslobodi.
Upotrijebi sljedeća sredstva kako bi osigurao da tvoja dova bude savršeno i neokaljano oružje, a o kojima je govorio Ibn Kajim (da mu se Allah smiluje):
• Budi pod abdestom
• Okreni se prema kibli
• Podigni ruke
• Ponovi svaku molbu tri puta
• Budi ustrajan i mnogo dovi
• Plači i očekuj najbolje od Allaha
• Počni slaveći Allaha i moleći Ga Njegovim uzvišenim imenima
• Nakon ovoga donesi selame na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onda traži za sebe
• Traži za svog brata ono što želiš sebi, znaj da je to pravi iman!
Znaj, dragi vjerniče, da je podignut štit između tvog oružja i neprijatelja ako nisi pripremio sebe za korištenje ovog oružja. Slomi ovaj štit otklanjajući faktore koji sprečavaju da naša dova bude efektivna:
• Osiguraj halal opskrbu
• Traži oprost za svoje grijehe
• Nemoj biti umoran i lijen, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najnesposobnija (ili najlijenja) osoba je ona koja ne čini dovu Allahu.” (Ibn Hiban)
• Očekuj da će dova biti primljena
• Implementiraj karakteristike dove kao što je ranije pomenuto
• Nemoj požurivati, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Dova vjernika će se primati sve dok on ne bude tražio nešto što je grijeh ili što podrazumijeva kidanje rodbinskih veza, i dok ne požuruje.” Upitan je: „Božiji Poslaniče, šta znači požurivati?” On je odgovorio: „Vjernik kaže: ‘Dovio sam i dovio, i ne vidim da će dova biti primljena’, pa izgubi nadu da će mu biti odgovoreno, pa napusti dovu.” (Muslim)
Dakle, nemoj očajavati i gubiti nadu, čak i ako je tvoje srce skrhano od tuge za tvojom braćom, nego se radije okreni Allahu sam, sa svojim molbama, iskreno, i transformiši svoje očajanje u snažnu i čistu dovu upućenu Onome koji je El-Mudžib (Onaj koji prima dove).
Traži od svog Gospodara, dragi vjerniče, i znaj da ti je nagrada zagarantovana. Nema gubitka kada tražiš, zato nemoj protraćiti ove prilike. Tvoja braća te sada trebaju više nego ikada. Dovi, dragi vjerniče, sve dok ti krv teče kroz vene i dok ti srce kuca. Podigni svoje oružje i spusti štit u odbrani svoje braće koja očajnički trebaju tvoju pomoć, prije nego što dođe dan kada će zatvorenici stajati kao svjedoci protiv tebe, na mjestu gdje bi volio da imaš Allahovu pomoć i gdje bi dao cijelu Zemlju i sve što je na njoj da bi sačuvao sebe Njegove kazne:
„Za onoga koji čita naše pismo…mi smo zatvorenici…stajat ćemo naspram vas pred Allahom na Sudnjem danu i reći ćemo Mu: ´Ovi ljudi su znali naredbu Tvog poslanika Muhammeda (sallallahu alejhi ve sellem) u pogledu oslobađanja zatvorenika, ali oni nisu poslušali niti su poduzeli sve korake koji bi mogli voditi do naše slobode.´” (6)
Pazite na ovu posljednju molbu vaše zatočene braće, i bojte se riječi najplemenitijeg Poslanika (sallallahu alejhi ve sellem): „Zaista se dova onoga kome je učinjeno zlo uzdiže prema nebu brže od iskre svjetlosti. “
Fusnote:
(1) Iz prvog pisma od Abdullaha Aida el-Matrefija
(2) Iz drugog pisma Abdullaha Hamida el-Musliha el-Kahtanija
(3) Sa hutbe šejha Muhammeda el-Habdana: „Ko će stati uz muslimanske zatvorenike?”
(4) Iz prvog pisma Abdullaha Hamida el-Musliha el-Kahtanija
(5) Ova priča se navodi u punoj verziji u hutbi šejha Muhammeda el-Habdana: „Ko će stati uz muslimanske zatvorenike?”
(6) Sa hutbe šejha Muhammeda el-Habdana: „Ko će stati uz muslimanske zatvorenike?”
Izvor: Cageprisoners.om
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba