Put Srbije ka Evropi popločan je genocidom
IslamBosna.ba – „Uhapšen je Ratko, uhapšen je Mladić“ , uzvikuje 10-godišnji dječak, dok trčeći preskače prag kuće kako bi vijest saopštio svom djedu, koji je u čizmama do koljena podobro zagazio u blato, s namjerom da nahrani svoje već dobro utovljene svinje. – „Kukuuu meneee jadnomeee. Prodadoše nam i Ratkaaa… Eh, Tadiću, kaurineee…“ – kukavički zaleleka starac.
Najzad dočekasmo i taj dan, da „balkanski kasapin“, kako Mladića vabe po Jevropi, završi iza rešetaka. Neki dočekali, a nemali broj majki, uslijed 16-godišnjeg čekanja preseli na bolji svijet, a da ne vide kako se poniženi Mladić u zombi izdanju potuca po srpskim a nakon toga i po haškim sudnicama. Nije imao sreće. Ipak su ga prodali. Šta ćeš, Tadić ima smisla za biznis. Još je teže Mladiću jer ga je i „Turčin“ Rasim (Ljajić) ganj´o i uganj´o. Slušam Rasima kako na televiziji opisuje detalje vezano za hapšenje Mladića. Veli „nisu znali gdje se krije sve ove godine već je opsežna istraga dala rezultate…“ Gledam i pitam se, da li simulira, ili su ga kolege Srbi toliko kvalitetno nalagali i obmanuli da je i on sam uvjeren u ono što priča. Kako god, ne vjerujem mu.
Gorak je sudijski (h)lebac
Za to vrijeme Mladić se u zatvorskoj jedinici čašćava jagodama. Eto sudbine, od svih jedinica kojima je u ratu komandovao zapovijedajući im izvršavanje zločina i genocida nad Bošnjacima, danas mu je preostala još samo ta jedna jedina jedinica – zatvorska. Grehota. I jagode su me presjele, jer se nešto kasnije tokom prvog saslušanja general Mladić propisno uneredio. Narodski rečeno – u**o se. Pih… Mogu samo da zamislim kako li je bilo prisutnima u sudnici. Do tog momenta im je vjerovatno bazdila samo mješavina rakije i crnog luka, a od tog trenutka i Ratkove fekalije. Gorak je sudijski (h)lebac. Isto tako, kažu da se Mladićevoj ekstradiciji Hagu najviše obradovao zatvorski hemijski čistač u Beogradu, kojem je dosadilo da pere Mladićeve …. gaće, dok se uprava haškog pritvora zabrinula zbog indicija da će, nakon Ratkove isporuke Hagu, nemali broj tamošnjih hemijskih čistača demisionirati, jer, valja se još brinuti o tom U****ku. A gdje je Tadić? Eh, dok Mladić fekališe u pritvoru, Tadić radi to isto, ali na konferenciji za štampu. Izigrava Obamu. Sjećate se kad se ono Obama skoro hvalio kako je navodno crnac (Obama) ubio Arapina (Usama). Rasnoubilački. Klasika.
Tadić – svjetski diler ratnim zločincima
Nego da se vratimo na Tadića koji se s vidljivom dozom treme obraća svijetu i odgovara na novinarska pitanja – „Uhapsili smo ga. Vidite da je Srbiji mjesto u Evropi. Mi hapsimo/lovimo ratne zločince, i to u velikim količinama. Ni Hrvati nam nisu ravni, jer oni su već nafatali to što su imali, a mi Srbi, eeee, imamo mi tog koliko hoćete. Mi smo evropska zemlja koja je ulovila najviše ratnih zločinaca nakon Drugog svjetskog rata i nama je mjesto u Evropi. Mora nam se odati priznanje. Šta? Pitate ko je proizveo te zločince? Mlada damo, pa krivi su Bošnjaci i Albanci, muslimani, jer da nije njih, ja odgovorno tvrdim, da ne bi bilo ni genocida ni ratnih zločina na teritoriji Bosne i Kosova, jer, ponavljam, da njih nema, koga bi naši generali ubijali? Ali eto, ja sam se već izvinio njima što smo ih ubijali, ostaje još da se oni izvine nama jer smo ih ubijali, i nastupit će period stabilnosti, međusobne suradnje i prosperiteta na Balkanu. Sve zavisi od njih, od Bošnjaka. Reciprocitet je to, nije šala. Jašta. Nego da ne zaboravim da obećam – uhapsićemo mi i Hadžića. Čim dobijemo neki povoljan aranžman za njegovu razmjenu. Sad moramo malo pričekati da dobije na cijeni, pa kad bude došao povoljan trenutak za prodaju, dat ćemo vam ga sigurno. Ili mi Srbi znamo kako se tovi krmak za „klanje“ il´ niko. Ako meni ne vjerujete, pitajte Rasima ili Sulja, oni su ljudi od riječi.“
Srpska sela puna s**t-eatersa
Dok čovjek posmatra sav taj cirkus, vjerovatno dolazi do zaključka da ono što je za Rusiju gas, za Uzbekistan pamuk, za Saudijsku Arabiju nafta, za Njemačku autoindustrija, naoružanje i vojna oprema za Ameriku, rubini za Tajland… to su ratni zločinci za Srbiju. Izvoze ih u nemalom broju po vrlo povoljnim cijenama. Nekada za uzvrat dobiju keš, a nerijetko ih trampe za raznorazne povoljnosti koje nakon toga nepravedno uživaju. Put Srbije ka Evropskoj uniji popločan je genocidom i ratnim zločinima. Ratni zločinci Srbiji služe na isti način kao što vještačko a i stajsko đubrivo koriste poljoprivredniku kako bi nakon njihovog korištenja povećao rod i prihod. Zato me valjda Karadžić, Mladić i njihova bratilja asociraju na svježu balegu? Dok njihovi poklonici dođu nešto poput s**t-eatersa. A po protestima koji su uslijedili nakon hapšenja zločinca Mladića, rekao bih da su srpski gradovi i sela puni njih.
Islamofob i “proud of it” = fašista i “proud of it”
A šta se radi preko Drine ? Mrka kapaaa. Ministar Emir Suljagić kojeg Mladićevi vojnici vjerovatno igrom slučaja nisu likvidirali u Srebrenici, zauzet je ukidanjem vjeronauke. Al´ neće da može. Pa nije ovo više ’45-a da komunjare mogu da rade šta im na pamet padne. Umro je Niče i to davno, zajedno s Marksom kome sam nedavno opalio dobru čvoku tokom posjete njegovoj rodnoj kući u Trieru. Ako su nas od 1945. godine komunisti i njihova bezbožnička ideologija kulturološki i duhovno osakatili, to ne znači da će Bošnjaci dozvoliti da se to ponovi. „Musliman ne smije dozvoliti da ga zmija ujede dva puta iz iste rupe,” – kaže naš Poslanik Muhammed, a.s. (Buharija i Muslim) Ustadoše roditelji, Islamska zajednica, studenti, bošnjački intelektualci i patriote. Pošto se Suljagić propisno iskompromitovao i obrukao, na scenu nastupa orkestriran napad od strane nekih dokazanih, a drugih tek otkrivenih bosanskih islamofoba, koji nisu bili u stanju da tako lahko podnesu poraz. „Reci: ´umrite od muke!´” – kaže Uzvišeni u Kur’anu (Ali Imran, 119). Među njima se opet koprca Marko Vešović. Vrijeđa Marko u Markovom stilu sve svetinje muslimana i Bošnjaka, bez pardona. A kako bez pardona? Pa lahko. Marko i družina njegova umislili da on ima ekskluzivno pravo i opravdanje da piše i govori šta mu na pamet padne, vulgarno se rugajući i pljuvajući bošnjačke svetinje, jer „Marko je i tokom rata osuđivao srpske zločine i srpsku agresiju nad Bosnom“. Pa šta? Zar nije normalno da svako razumno biće osudi četnička divljanja, razaranja, genocid i silovanja koja su počinili tokom rata u Bosni? Je li svakome treba dodijeliti VIP status jer je u određenom trenutku svog života, u ovom slučaju tokom agresije, zaključio da je 2 + 2 = 4 ? Koliko je tada Marko bio normalan pa je došao do zdravog zaključka i osudio četnička divljaštva, toliko je danas poludio zbog toga. Ali sigurno je da ne bi Marko vulgarizovao medijski prostor antiislamskim ispadima da mu u tome ne pomažu raznorazni Harisi, Adnani, Bakiri i Fikreti. Kad god dođe do neke koalicije tipa Marko-Harko, udaralo se po muslimanima.
Pogrešan brend u pravo vrijeme
I tako, 16 godina nakon okončanja agresije na BiH, Srbija korača snažno poput kobile ka Evropskoj uniji, s novim brendom. Brend proistekao iz genocida i etničkog čišćenja dijela Bosne kojeg danas nazivaju Republika Srpska. Brend zvani „ratni zločinac“. A Bosna? Eh, Bosna. Bosna i neki Bošnjaci idu ka Evropi sa izraženom titonostalgijom, a kao brend pokušavaju da nametnu islamofobiju. Kao što su nekada prije i tokom rata smatrali da im neće srpsko-crnogorski četnici zlo nanijeti jer su zgazili svoju vjeru, kulturu i identitet pa uslijed toga, peku najbolju rakiju, sklapaju mješovite brakove i nadijevaju djeci „internacionalna“ imena… tako i danas, ka Evropi, smatraju da će najbolje i najbrže do nje stići u sramnoj ulozi islamofoba. Nisu svjesni da se istinska Evropa gnuša (il´ bi barem tako trebalo da bude) islamofobije i islamofoba isto kao što se gnuša i fašizma, rasizma i ksenofobije. Takvima kakvi su, u Evropi im se jedino može Wilders obradovati. A možda ih ni on neće htjeti, kao što ih nije htio ni Ratko ni Bratko. S čuturicom u ruci ili bjelicom na glavi, ne prave oni veliku razliku. A opet, i da hoće, nije Wilders Evropa. Nisu Wildersove vrijednosti evropske vrijednosti. S Islamofobijom nemate kud´. Ni pred Evropu ni pred Boga. Kad bi samo znali.
Autor: Ćeman Muhamed