I ta količina mržnje je neuporedivo veća od one koju osjećaju (ako ta i postoji) prema četnicima, koji su ih (one koji su bili ovde u vrijeme agresije) granatirali godinama, ubijali i terorizirali. I konstantno se traženje naših prava izjednačava sa fašizmom, rasizmom, i ostalim izmima, jer na taj način nas, prikazuju kao negativce u ovom društvu.
Uporno nam se naglašava, baš kao da mi to ne znamo, kako je ovo sekularna država, a ne šerijatska, i kako mi ne možemo očekivati ovo ili ono. Međutim, uvijek ‘zaborave’ da u ovom društvu svako treba da ostvari svoja prava, a ne samo oni koji vam se dopadaju. Pa tako i mi imamo pravo da kažemo svoje mišljenje, i mi imamo pravo da kažemo istinu i iznesemo teške optužbe, i mi imamo pravo da ne budemo zadovoljni vlašću, ili nekim njihovim potezima, i mi imamo pravo da se i na nas troše sredstva iz budžeta itd. itd.
I nerijetko, da li namjerno, ili zbog elementarnog neznanja, se vjersko i nacionalno izjednačava, pa se nama koji se zalažemo za vjeronauku (u posljednjem slučaju) spočitava da smo nacionalisti isl. Doduše, na ovim prostorima je vjera uvijek bila predznak nacije, i osoba koja je vjerski osvještena, je i nacionalno samosvjesnija, od osobe koja je ateista. Ali, to i dalje ostaju dvije različite stvari. Potrebno je dodati i tezu koja se uvijek provlači uz tu kvalifikaciju ‘bošnjačkog nacionaliste’, a to je da je bošnjački nacionalista automatski i fašista. Baš kao da su Bošnjaci ikada promovisali neku nacionalsocijalističku politiku koja je prijetila da istrijebi jedan narod, koja je zatvarala ljude u konc logore, spaljivala žive ljude, itd. itd. A Bošnjaci su bili samo žrtve takvih politika, a jedan od razloga za to upravo manjak nacionalne svijesti, zbog čega su drugi lahko došli u poziciju da se iživljavaju nad Bošnjacima.
Ako je nacionalizam ljubav prema svome narodu, zašto je to loša stvar? Ali ako govorimo o mržnji prema dugom narodu, samo zbog pripadnosti istom, onda to, ne samo da nije dobro, nego, barem kada smo mi muslimani u pitanju, nije ni u skladu sa islamskim principima. S druge strane, niko ne govori da je svaki ateista na ovim prostorima, automatski i vjeromrzac, naročito, islamomrzac. Iako je takvih jako puno. Jer nerijetko ljudi koji se deklarišu kao ateisti, pišu članke, prave priloge, emisije itd. o vjeri kao nečemu retrogradnom, štetnom po pojedinca i društvo itd. Ali, to je kao normalno. I to spada pod slobodu mišljenja i govora, ali ako ja kažem da je ateizam štetan po pojedinca i društvo, onda sam ja ksenofob, fašista, radikal, terorista itd. itd. A u stvari, to je takođe sloboda mišljenja i govora, kao u prethodnom slučaju. Jer ovo je sekularna država, u kojem svi imaju jednaka prava, i u kojem važe isti zakoni za sve. Tako nas barem uče ‘normalni i pristojni ljudi u ovom gradu’.
Prisutan je još jedan fenomen kod te normalne i pristojne raje. Ako neki čovjek, pojedinac, bilo gdje u svijetu, uradi neko krivično djelo, ili neku gadost, on je kriminalac, ludak, bolesnik, bez obzira kojem narodu pripadao, rasi, kojeg nivoa obrazovanja bio, kakvog vjerskog opredjeljenja i svega ostalog što ga prikazuje kao pripadnika neke grupe, odnosno zajednice. Ali kada je ta osoba, musliman, odmah se, sve loše što je on uradio, veže uz islam i prezentira kao posljedica njegove veze sa vjerom. Pa tako, ako neki musliman, slaže, onda se to prezentira kao pokvarenost muslimana, i dokaz da religija manipuliše ljudima, a ako slaže neki ateista, onda je to samo njegova lična sramota. Ako se je neki musliman ubio čovjeka iz čista mira, onda je to pokazatelj koliko je islam opasan za društvo, ako se ne ograniče prava muslimana. Ali kada neki ateista to isto učini, onda je to zato što je u pitanju bolesna osoba, i nijedan drugi ateista se ne osjeća prozvanim da se pravda za njegovo nedjelo. A od nas se očekuje da se konstanto ograđujemo od takvih djela, da se pravdamo, i po mogućnosti da se distanciramo od toga distanciranjem od samog islama.
Ako bih ja kao musliman opsovao Tita npr. optužili bi me, da sam fašista s jedne, ali i loš musliman koji psuje s druge strane. A kada neki titoista, opsuje Boga, onda je to njegova privatna stvar, ja mu nemam pravo ni prigovoriti, a uz to je u pitanju i način izražavanja u našem narodu koji podrazumijeva čestu i obilnu upotrebu psovki u svakodnevnom govoru. Kada neko pljune ženu pod nikabom na primjer, onda je on samo izrevoltiran stranim elementom u našem društvu, ili je bolestan, ili pijan, pa ne zna šta radi, dok bi isti postupak s moje strane bio okarakterisan kao napad na sekularno i demokratsko društvo, vjerovatno i pokušaj uspostave šerijata itd. itd.
Možda i najzanimljivija stvar u cijeloj priči, jeste stapanje demokratskih principa sa socijalističkom revolucijom kod te normalne i pristojne raje. Pa imate čovjeka koji promoviše demokratiju, ljudska prava, toleranciju, jednakost zakona za sve, pozivanje vlasti na odgovornost, i šta sve ne, a istovremeno nosi majicu sa likom Mao Ce Tunga, Tita, isl. Iako se nijedan od njih dvojice za života nije ni mogao ni smio pozvati na odgovornost, jer su oba, bili iznad zakona. I nikome ne smeta što je Tito recimo, imao i ptičijeg mlijeka cijelo vrijeme svoje vlasti, dok je u njegovoj državi bilo siromašnih ljudi koji su sastavljali kraj s krajem. Da bilo je i takvih u toj državi, samo tada nije bilo demokratije, pa nije bilo nikoga da zalazi po selima i prikazuje ljude na rubu egzistencije, kao što je to danas slučaj. A danas se svaki socijalni slučaj, stavlja direktno ovom društvu na teret. Da ne bude zabune, vlast u ovoj državi je poput zloćudnog tumora, koji prijeti da uništi cijelo društvo, ali nije se svaki socijalni slučaj pojavio samo zato što se promijenio sistem, ma kako to nekome primamljivo izgledalo. I mnogi od te fine gradske raje, ubiru plodove demokratskog društva time što pljuju haman sve i svakoga, što ni u kom slučaju ne bi bili u mogućnosti, niti bi tada bili tako ‘hrabri’ kako se sada vole predstavljati, da je ovo i dalje SFRJ, ili SRBiH, kako hoćete.
Tu možemo spomenuti i različit pristup istom problemu, samo zbog promjene vlasti. Eklatantan primjer je sigurnosna situacija u Kantonu, odnosno gradu Sarajevu. Za vrijeme premijerskog mandata Samira Silajdžića i gradonačlenice Semihe Borovac, nevladine organizacije su protestirale, pozivale na smjenu dotičnih, optuživali ih za nesposobnost, smatrale ih odgovornima za sve to. Sada, kada je situacija barem jednako loša kao tada, situacija je sasvim drugačija. Gradonačelnik Alija Behmen se ne smatra odgovornim za situaciju, ne pozivaju na njegovu smjenu, ne organizuju se djeca iz srednjih škola da lupaju stakla na zgradi kantonalne i gradske vlasti… A i zašto bi, SDP je dočekao svojih pet minuta, pa nema potrebe da sada širimo paniku istrah, jer sada je sve ljepše. Čak i krivična djela počinjena za vrijeme njihovog mandata imaju neki romantičarski šmek, što pokazuje izvjesnu dozu boemske prirode počinitelja tih krivičnih djela.
Isti slučaj je i sa vjeronaukom u školi. Ispade da je ocjenjivanje vjeronauke veći problem, koji zahtijeva hitnije rješavanje, nego recimo problem droge (sada već i po osnovnim školama), nasilja među učenicima, nerijetko usmjereno i na nastavnike/profesore, neprimjereno ponašanje i oblačenje učenika… Vjerovatno vjeronauka sputava avanturistički duh kod mladih, pa je, ne samo nepotrebna, nego i štetna, dok su gore pobrojane stvari, sastavni dio odrastanja, i mladosti. Pa nek se djeca i dalje drogiraju i tuku, bitno je da ne moraju da se trude na vjeronauci, jer ionako neće biti ocjenjeni, tačnije, ocjena im neće ulaziti u prosjek. Ah, da, zaboravio sam, vjeronauka je samo izborni predmet, neki je neće imati nikako, ako tako budu željeli.
Sa ukidanjem sarajevske kafilerije, zbog nehumanog postupanja prema životinjama, riješena je i posljednja prepreka BiH prema EU i modernoj civilizaciji. Samo što svi zaboravljaju, da u EU, postoje i neke druge zabrane i naredbe ljubiteljima životinja. Ali mi znamo bolje, pa smo mudro ustanovili da je vjeronauka štetnija od droge za mlade, baš kao i da je primarno da se ukine kafilerija, a tek zatim da se osnuje azil za pse. Da ne spominjemo da vlasnici pasa, puštaju svoje životinje da se pare sa lutalicama’, što je godinama doprinosli problemu širenja pasa lutalica. Kao i činjenicu da ne plaćaju nikakav porez za posjedovanje životinje. Ili da se njihovi ljubimci ‘olakšavaju’ na travnjacima i trotoarima diljem Sarajeva, i da to niko od njih ne počisti, već se ostavi komunalnom preduzeću. Pa i njihov je to posao. Nikako da se sjetimo, da je, na razvijenom Zapadu, dužnost svakog vlasnika da pokupi ono što njegov ljubimac izbaci iz sebe, i da su kazne za one koji se ne pridržavaju tog pravila drakonske. Isto važi i za nošenje brnjice i lanca/kaiša. Da ne zaboravimo i steriliziranje ljubimaca. Ali, mi znamo bolje, pa smo otkrili da je to sve nebitno, i da jedino što treba da se uradi, jeste ukidanje kafilerije. Sada barem djeca mogu uživo da vide ponašanje porodice pasa u čoporu na svakom koraku, i tako obogate svoje znanje iz prirode i društva.
I sada ćemo mi naredne mjesece pretvoriti u rasprave o vjeronauci u školi, jer je mudri ministar ocijenio da je to primarno pitanje obrazovnog sistema ove zemlje, dok nam se djeca bezbrižno drogiraju po školskim dvorištima. A koalicioni partner SDP-a, SDA, dobiva pozitivne političke poene na ovom potezu, jer će se ponovo pred izbore, prezentirati naivnim Bošnjacima kako im je bolje sa SDA, jer dok su oni bili na vlasti vjeronauka je bila nedodirljiva. Baš kao da sada nisu na vlasti. Ali nije njihov ministar donio tu odluku. Tako su i na prethodnim izborima za sve negativno optužili svog bivšeg koalicionog partnera Stranku za BiH. SDP, pak, će, polučiti dodatne bodove kod sve one ‘sekularne’ raje, vjerski i nacionalno onesviještenih, kako se oni zaista bore za multi-kulti BiH. Pa će na idućim izborima crveno-zelena koalicija biti još jača.
A mi, mi ćemo biti zadovoljni, jer su, opet, pobijedili naši. Bili mi crveni, ili zeleni.
Piše: Edhem Bošnjak