Intervju: Kenan Musić

Bismillahi-rahmani-rahim

Trenutna situacija u Bosni i Hercegovini izuzetno je složena što nije nikakva novost za čitatelje. Društveni odnosi su u velikoj mjeri opterećeni nedostatkom objektivnog sagledavanja vrijednosti individualnih i organiziranih pojava što dijelimo sa ostatkom muslimanskog svijeta. Najmanje se gledaju argumenti i praktični doprinos kvaliteti života, a najviše uvažavaju ličnosti i organizacije samo zbog pozicije koju imaju u društvu. Politička atmosfera je znatno kompliciranija i ne usuđujem se upuštati u dublje analize s obzirom da će najvjerovatnije biti opterećene dnevnopolitičkim pitanjima. Mogu kazati da me ozbiljno zabrinjava pitanje bosanskog identiteta koji je još uvijek definisan vanjskim uticajima, te ne izražava stvarne pozicije i interese svih građana koji žive u Bosni i Hercegovini.   

Mislim da je lahko davati ocjenu o drugim ljudima, ali često zanemarimo činjenicu da ničija mahana nije naša vrlina. Biti promjena koju želiš da vidiš u stvarnosti znači raditi na tome da model ponašanja koji se zove predanost i požrtvovanost u interesu zajednice bude prisutan. Zahvalan sam Bogu dragome koji je dao Bosni ljude koji vlastite interese podređuju interesima zajednice, ali i duboko svjestan da postoje oni koji svojim djelima pokazuju da su krenuli nekim drugim putem. Mjerilo je jedno – konkretan angažman i rad za prosperitet čitavog društva.  

Definirati pojave i stanja neophodan je korak u razumjevanju stvarnosti. Sloga sama po sebi ne znači ništa jer ne nosi pozitivnu ili negativnu odrednicu. Jedinstvo u zaštiti vjere, života, časti i imetka Bošnjaka i svih drugih građana Bosne i Hercegovine  predstavlja vrijednost zbog sadržaja kojeg u sebi nosi. Za navedeno se trebamo boriti i ulagati maksimalne napore. Pitanje jedinstva muslimana u okvirima nacionalnih korpusa opširno je i usko vezano za mentalitet, kulturu i historiju svakog naroda ponaosob. Islam nas sve prožima ali naše različito razumjevanje vjere može biti uzrok podjela koje islam strogo zabranjuje. Mnoga pitanja vezana za jedinstvo mogla bi se podrobno razmatrati i analizirati. Možda je vrijedno spomenuti činjenicu da smo mi Bošnjaci u društvenom životu stručnjaci za proizvođenje konflikata među istaknutim ličnostima svih profila i ustrajni smo u produbljivanju jaza koji konflikt, bez obzira koliko se činio beznačajnim, sa sobom donosi. Moramo se baviti riješavanjem problema što će neumitno dati odgovor na pitanje koje otvara nebrojena vrata zla –  ko je kriv za nešto. Još jedan detalj će se jasno pokazati. Tada ćemo uvidjeti u smislu vrijednovanja ljudi ko je potčinio sve sebi i svojim interesima, a ko želi da doprinese dobru i kvaliteti života svoga naroda i svoje zajednice. Doprinos koji svaki pojedinac može dati jeste da radi na izgradnji vlastite ličnosti, uz Božiju pomoć slijedeći časne principe Kur’ana i Sunneta – stila života Muhammeda, s.a.v.s., oslobađati se okova sujete, zlobe, zavisti, niskih ambicija i sličnih po društvene odnose razarajućih osobina. Samo što kritičnije prema sebi, a druge ljude treba razumjeti, ali ne pravdati… 

Činjenica je da političku svijest u Bosni uglavnom određuju negativne pojave koje su obilježile skoriju prošlost stravičnim genocidom nad bosanskim patriotama. Ideja Bosne, države ravnopravnih građana bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, časno je nošena od strane generacije koja je podnijela teret otpora agresiji. To je ideja koju je većina objektivnih posmatrača prepoznala i priznala bosanskom političkom vođstvu na čelu sa rahmetli Izetbegovićem. Mislim da se ona vrlo često zamemaruje i zatvaraju se vrata pred nužnom artikulacijom ciljeva koje ova politika treba imati u periodu nakon odbrane od agresije. Moramo se pobrinuti da politička orijentacija bude zasnovana na pozitivnom odnosu prema institucijama države i konstruktivno doprinosi uređenju države u kojoj živimo. Svijest je kategorija o kojoj ne želim posebno govoriti jer se u predajama kaže: Onakvi kakvi ste vi biće vam i oni koji vas vode.   

Autoriteti u narodu trebaju vrijeme i okruženje kako bi sazreli, izrasli i bili prepoznati od strane zajednice. Mi smo imali okruženje pola stoljeća komunističkog režima u bivšoj Jugoslaviji, premda ni period između aneksije Bosne od strane Austro-Ugarske, preko Kraljevine Jugoslavije u kojoj naš nacionalni identitet biva potpuno izbrisan, sve do Drugog svjetskog rata, nije bio ništa povoljniji po nas. Možemo kazati da je prisustvo autoriteta bitno za svaku zajednicu, ali zamislite da smo u turbulentnim vremenima iza nas imali nekoga ko je imao takvu poziciju i da je poveo one koji ga slijede stranputicom na nivou čitave države. Postavimo stvari na njihovo mjesto kroz prepoznavanje istine, dobra i čestitosti, a onda pogledajmo koja osoba ih nosi i podržimo je. Nemojte da dozvolimo sebi da nas zaljubljenost u autoritativne ličnosti spriječi da vidimo šta je istina, dobro i čestitost. Još jedan detalj, mislim da je bitan, moramo promovirati autoritete čiji kredibilitet ne izvire iz privremene funkcije ili pozicije koju imaju u društvu već se radi o zrelim i kompletnim ličnostima koje imaju društveno korisnu ulogu i kada ne obavljaju funkciju. Imamo problem da ljudi nemaju privatni život i nisu se ostvarili kao ličnosti mimo funkcija koje obavljaju, što ima teške posljedice u društvenim relacijama. Moram se složiti sa vama da imamo mnogo toga naučiti od muslimanskih i nemuslimanskih naroda, ali se opet sve pozitivnosti mogu pronaći u iskonskom učenju islama. 

Mnogi misle da i pored nezavidne ekonomsko-političke situacije naše društvo doživljava u svojoj srži renesansu, koja će se u doglednom vremenu odraziti u svim segmentima života. Šta vi mislite o ovome? 

Procjene vezane za ekonomsku situaciju u Bosni i Hercegovini podložne su apsolutno oprečnim stavovima. Čini mi se da se još uvijek nisu postavljeni kriteriji na društvenoj sceni koji određuju kvalitet života. Činjenica je da mladi ljudi često voze vozila koja vrijede više nego što su njihovi roditelji zajedno zarađivali u nekoliko decenija svoga rada u bivšoj Jugoslaviji. Krećem se među mladim ljudima i većina ih je uposlena, mnogi su se oženili/udali, neki već imaju veće porodice i bore se u životu jer su svjesni da je osnovna osobina vjernika i vjernice odanost i ozbiljnost. Politička situacija može biti stimulacija posebno ljudima koji žele političku slobodu koja nedostaje muslimanskim zajednicama, a dodatna pogodnost je to što su Bošnjaci jedino u Bosni svoji na svome. Preporod zajednice je vidljiv u svim segmentima života možda na individualnom planu više nego na organizacijskom nivou, ali se muslimani uče kako živjeti u slobodnoj državi i biti građani koji moraju uzeti učešće u javnom životu. Procesi kojim se jačaju identiteti Bošnjaka moraju se podržati, bez obzira da li se radi o nacionalnom, kulturnom, političkom sadržaju identiteta koje islam prožima i oplemenjuje. Mislim da mnogo dugujemo prošlim generacijama i starijima u našoj zajednici preko kojih je Uzvišeni Allah sačuvao islam u Bosni. Imamo se na koga ugledati, a što je bitno puno manje se traži u kontekstu angažmana nego u prošlosti. Citiraću jednog od političkih zatvorenika iz vremena komunizma koji je zatvoren samo zato što je musliman koji živi i praktikuje svoju vjeru. Govorio nam je: Mislili smo da za desetak godina neće biti islama u Bosni kako su nas bili pritisnuli!   

Omladina je nesumnjivo potencijal za velike i dobre procese u društvu. Ipak ne bi trebalo zanemariti činjenicu da nedovoljna briga za omladinu može rezultirati užasavajućim trendovima u društvu koji omladinu mogu učiniti teretom društvu. Pretpostavke su prisutne i okruženje je odgovarajuće za slobodan razvoj pozitivnih osobina ličnosti i zajednice. Nažalost i negativnostima su širom otvorena vrata tako da često vidimo da dominiraju u javnom životu. Lijepo je rečeno: Mrak je odsustvo svijetla! Motivacija je nešto na čemu moramo više uraditi, ali je činjenica da nijedna bosanski orjentirana organizacija nema predviđene fondove za omladinu, centre za edukaciju i odgoj mladih što usložnjava problem. Trebali bi se angažovati u pravcu pozitivnog i konstruktivnog pritiska na zvaničnu politike islamske zajednice, bosanskih i bošnjačkih organizacija i asocijacija da poduzmu konkretne korake u ovom pravcu. Mnoge svijetle primjere možemo naći u bosanskom društvu ali je zajednička karakteristika većine uspješnih na ovom polju uska vezanost za ličnosti koje ih vode i klimavost temelja u kontekstu entuzijazma kojeg nedostaje drugima da nastave istim putem. Sloboda u kojem uživa bosansko društvo ipak je polučila brojne primjere kvalitetnog i korisnog rada sa budućim naraštajima. Ovo je dovoljan razlog da ljudsku slobodu ljubomorno čuvamo i njegujemo.    

Kontakti sa ljudima koji potiču iz razvijenih zemalja evropskog kontinenta naučili su me da uvažavam razliku u mentalitetu kada analiziram odnose, recimo u ovom slučaju mentalitet Bošnjaka i Austrijanaca. Naravno, često ćemo naići na jasne pokazatelje da su mentaliteti vrlo različiti čak i kada se radi o nacijama koje su postigle približno isti nivo razvoja. Mislim da je svjest o Bogu, u terminologiji islamskih nauka – takvaluk, vrlo bitan elemenat u cjelokupnim međuljudskim odnosima. Govorim konkretno o psihološkoj pozadini koja se pretpostavlja kod muslimana. Podvlačim da svijest na koju se odnosi ova tvrdnja nije ona koju osoba manifestira ibadetom (namazom, postom i sl.) već ona koja se odmah može uočiti u odnosu prema drugim ljudima općenito. Smatram da se ne može govoriti o jednom uzroku već u najmanju ruku nekoliko uzroka, a besmisleno je davati isti recept za različite bolesti. Kako bi makar u užem kontekstu moj odgovor bio koristan, savjetujem braći i sestrama muslimanima koji su u braku da muž i žena imaju svoj posebni ibadet koji će obavljati zajedno od prvog dana uspostavljanja bračne zajednice. Nije bitna forma već je bitno da oboje žele u tome učestvovati i da su time korisni drugima. Takav odnos će im čuvati brak i u teškim trenucima mogu se okrenuti Uzvišenom Gospodaru da ih ujedini u međusobnoj ljubavi onako kako su se oni u ljubavi prema Njemu ujedinili u činjenju dobra. Ono što se čini radi Allaha zaista ostaje i dovoljno je vrijedno da nadvlada sve probleme i iskušenja. 

Najprimjereniji i najprirodniji način je da se vjera živi. Roditelji su pritisnuti egzistencijalnim problemima i nekada previše očekuju od naših imama, a nekada imami pritisnuti istim problemima i teretom misije koju žele ispuniti izgube motivaciju da djeci dadnu svoj maksimum. Ako želimo pokrenuti stvari moramo se svi angažirati i odrediti prioritete u odgoju koje će kompletna zajednica ili džemat podržati. Mudri su kazali: Igraj se sa djetetom sedam godina, sedam ga poučavaj i odgajaj, a zatim mu sedam godina budi prijatelj i osoba od povjerenja. Lahkoća i korist vjere se mora staviti u prvi plan te praktično pokazati djeci šta znači živjeti vjeru. 

Činjenica je da porodica i društvo imaju veliki uticaj na formiranje ličnosti, ne samo djece već i osoba koje sebe smatraju odraslim. Sredina u kojoj se krećemo, ljudi koje biramo za društvo i sadržaji kojim popunjavamo svoje vrijeme određuju kvalitet našeg života i u konačnici mogu biti mjerilo našeg uspjeha. Moramo uočavati osobine koje se pojavljuju kod djeteta, ali i kod odraslih osoba koje su oko nas, te analizirati kakve posljedice imaju za njih same i za društvo u kojem žive. Porodica često zarobi svoje članove u materijalnu dimenziju života u čemu se djelomično ili u potpunosti zanemare duhovni aspekti ljudskog postojanja. Društvo s druge strane može usmjeriti pojedince osobinama koje su pogubne za sve kao što je slučaj sa individualizmom i sebičnošću koji dominiraju u savremenim tokovima života. U ovom kontekstu treba istaći da je uspješna porodica ona koja uspostavi ravnotežu između materijalnih i duhovnih vrijednosti svojih članova, a osobine koje jedna zajednica/društvo imaju određuju vrijednost koju to društvo ima. Kvalitetna ravnoteža aspekata ljudske ličnosti i vrijednosti su osnov za organiziranje i djelovanje društva.

Slažem se da se radi o velikom potencijalu, ali moram reći da još uvijek nije sagledan i analiziran na pravi način. Znamo da se radi o velikom broju ljudi kvantitativno s tim da se struktura bošnjačkih zajednica izvan domovine nikada nije ozbiljno sagledala. Status, obrazovanje, zanimanje i najbitnije uopće zainteresiranost za Bosnu mora biti predmet ozbiljne analize na nivou država u kojima danas Bošnjaci žive. Svjestan sam da ima onih koji su ravnodušni prema pitanjima vezanim za Bosnu, ali sam iz brojnih kontakata sa ljudima koji žive vani uvidio da je puno više onih koji žele doprinijeti svojoj domovini. Bosanski korijeni su sastavni dio vašeg identiteta gdje god bili i mislim da su bitni i u očuvanju vjerskog identiteta. Konkretni koraci trebaju biti poduzeti kada se radi o vezama dijaspore i domovine, kanali komunikacije i protoka informacija moraju se uspostaviti, a čini mi se da se vrlo malo radi na tom polju. Svi koji doprinesu u ovim aspektima uistinu zaslužuju svaku pohvalu.

Bošnjaci u nacionalnom i vjerskom smislu još uvijek tragaju za konceptom koji odražava njihov identitet i pokazuje ozbiljnost u planiranju budućnosti. Spomenuli ste bitan proces u kojem nacionalno i vjerski možemo tražiti prostor za konstruktivno i pozitivno djelovanje. Najprije trebamo ostvariti pretpostavke za uključivanje u procese približavanja među narodima i osposobiti se za prezentiranje islama. Kvalitetno obrazovanje i odgoj, uz vještine neophodne za savremeno komuniciranje i predstavljanje, put su kojim trebamo ići ako se želimo uključiti u spomenute procese. Jačanje institucija koje nose ove sadržaje treba biti na vrhu prioriteta kojim se bavimo. Time bismo mogli dati doprinos da na globalnom nivou susret civilizacija prevagne u odnosu na “sukob civilizacija”. To je velika ambicija i vrijedna je svakog truda.

Velikani islamske duhovnosti govorili su: Onoliko koliko je ljudskih stanja toliko je Allahu dragih djela. Osnovna obaveza koju imamo prema njima je da ih doživljavamo kao takve – braću u pripadnosti ljudskom rodu – potomcima Adema, a.s.. Nadalje moramo uvažavati činjenicu da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji vjerovjesnik i poslanik. Dakle njegova misija se odnosi na sve ljude do Sudnjeg Dana. Njegovanje zajedničkih vrijednosti i međusobno pomaganje u pravdi, pravičnosti i dobru treba biti osnova za naš odnos prema svim ljudima. Svojim praktikovanjem vjere puno govorimo ljudima oko nas tako da moramo biti potpuno sigurni kakve obaveze vjera pred nas stavlja kada se radi o međuljudskim odnosima. Nastojmo biti korisni i čestiti članovi društava i zajednica u kojima živimo, što je osnovna obaveza svakog muslimana i muslimanke, a ne sumnjam da će ljudi koji nisu muslimani prepoznati i priznati vrijednost ovog odnosa.

U Kur’an-i Kerimu Uzvišeni Allah kaže:

“Zaista vi u Allahovom Poslaniku imate najbolji uzor za one koji žele Allaha i budući svijet i Allaha mnogo spominju.” (El.Ahzab 21)

Vrijeđanje i općenito verbalni napadi izraz su nemoći i neposjedovanja argumenata na što se u biti ne treba osvrtati, a kamoli uzvratiti istim jer nam naš edeb, moral i etika, ne dozvoljavaju da tako postupamo čak i kada komuniciramo sa onima kojima edeba nedostaje. Muhammeda, s.a.v.s., vrijeđali su u Mekki i govorili “Muzemmem” (pokuđeni) iskrivljujući njegovo ime koje ima značenje pohvaljeni, a on bi govorio svojim ashabima pustite ih oni nekoga drugog spominju ja sam Muhammed! (Buhari od Ebu Hurejre, r.a.) Pozivati ljude vlastitim životima i kvalitetnim odnosom prema zajednici znači primjenjivati kur’anske i sunnetske principe u međuljudskim odnosima. Princip je jasan:

“Ne grdite one kojima se oni, pored Allaha, klanjaju, da ne bi i oni nepravedno i ne misleći šta govore Allaha grdili. – Kao i ovima, tako smo svakom narodu lijepim postupke njihove predstavljali. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.” (El-En’am, 108)    

Feministički pokret u zemljama zapadne Evrope je svakog dana sve jači i ostavlja tragove i na islamskoj tradiciji. Primjera radi, žena imam je doskora bila nepoznanica muslimanima. Da li ovaj fenomen ima neko uporište u islamskoj praksi? 

Šerijatsko pravni aspekti ovog pitanja imaju svoje objašnjenje u pravnim zbornicima. Međutim općenito posmatrano problem je u postavljanju principa u međuljudskim odnosima, posebice u odnosima među suprotnim spolovima. Čini mi se da su frustracije pojedinaca često uzrok velikih podjela i žestokih polemika u zajednicama. Jednakopravnost i ravnopravnost pojmovi su koje treba objasniti u duhu vremena, a intelektualna i duhovna dimenzija ženske populacije često je meta napada prosto zbog činjenice da se zna da su žene polovina zajednice i odgajaju i podižu drugu polovinu. Muslimanka treba znati svoju vjeru i argumentirano braniti svoj stil života. Moto jednog od velikana islamske misli šejha Nedima el-Džisra u djelu “Kazivanje o imanu” bio je slijedeći: Dugo sam priželjkivao braniti ono što volim. Pravni aspekti ovog pitanja mogu se zanemariti ako se ispostavi da nema ljubavi i privrženosti vjeri nakon racionalne argumentacije na koju islam stavlja značajan akcenat. Koncenzus je učenjaka da žena ne može predvoditi namaz muškarcima što je smjernica koja se treba poštovati ako se iskreno prihvataju Kur’an i Sunnet na osnovu kojih je ovaj propis uspostavljen. Žena može imamiti, predvoditi namaz ženama, što je stav pojedinih pravnih škola (mezheba) i taj propis ima svoje utemeljenje. Čini mi se da tvrdnja kako je prazan prostor najlakše popuniti može biti posvjedočena u ovom slučaju. Žene u povijesti islama imale su nemjerljivo značajnu ulogu jer su oblikovale stvarnost zajednica i društava u kojima su živjele, a nisu se bavile perifernim stvarima od kojih nema gotovo nikakve koristi. Vrijednost ljudskog djela u učenju islama, nakon obavljenih ibadeta (namaza, posta…) kojim se čovjek odgaja i priprema za djelovanje, mjeri se konkretnim doprinosom kvaliteti života društva i uslugom koja se čini ljudima u smislu poboljšanja uslova njihovog života. Ovo nam je dovoljno da razumijemo psihološku pozadinu pitanja kojima se često želi promovirati feministički pristup, koji je u najmanju ruku usko posmatranje interesa ljudske zajednice.

Budućnost ummeta je na plećima sadašnje generacije koja čim prije mora uvidjeti šta je osnovni zadatak koji vjera pred njih postavlja. Mislim da se zadatak može ukratko definisati kao prenošenje vrijednosti islama sa naše generacije na slijedeću te osposobljavanje, obrazovanje i odgoj muslimanskih zajednica da se mogu snalaziti u novim kontekstima suvremenih kretanja. Hazreti Alija, r.a., je rekao: Odgajajte svoju djecu za vrijeme u kojem će živjeti jer njihovo vrijeme nije poput vašeg vremena. Materijalne vrijednosti u našem vremenu gube na svojoj vrijednosti svakim danom što je razumljiva posljedica strahovitog razvoja i napretka tehnologije ali nematerijalne vrijednosti koje su izvor kvalitetnog života ljudskih zajednica prolaskom vremena dobijaju na svojoj vrijednosti. Zbog toga islam odgaja, oplemenjuje i usavršava ljudska bića koja čine grupe i zajednice koje nose dobro čovječanstvu. Mislim da u tom smislu možemo kazati da je svijetla budućnost ummeta (zajednice) pod uslovom da zadržimo vrijednosti istine, pravednosti i čestitosti koje će čovječanstvo sigurno prepoznati. Bitnije od toga da se prepoznaju izvori tih vrijednosti i osobina koje nisu produkt ljudskog duha već nadahnuće i Objava koja je čovječanstvo pratila Božijom milošću od Adema, a.s., sve do naših dana. Naš zadatak i misija time će biti ispunjeni. Angažiranje svih shodno sposobnostima i mogućnostima prvi je korak koji moramo napraviti bez obzira koliko se činio teškim.

Najprije da ih sve srdačno poselamim i želim svako dobro od Uzvišenog Gospodara. S obzirom da većina živi u zemljama Evropske unije želim im poručiti da čuvaju obraz islama u Evropi, pokažu šta islam jeste i budu oni koji će prvi prestati govoriti o tome šta naša lijepa vjera nije. Bosna ih treba i neka imaju svoj hajrat – dobročinstvo na kojem će raditi bez obzira na veličinu djela. Nijedno djelo nije malehno ako ga Stvoritelj primi, niti je bilo koje djelo veliko ako ga On odbije primiti. Naši su životi ono što je njihov sadržaj i neka što više ispune svoje živote lijepim i dobrim kako bi oni i njihovo potomstvo živjeli u hladu dobročinstva kojeg čine. Završiću sa hadisom našeg prvaka Muhammeda, s.a.v.s.: Svaki čovjek će biti proživljen u stanju u kojem je preselio! (Muslim od Džabira, r.a.) Nastojmo raditi one stvari koje će nas sa ponosom dovesti u društvo Muhammeda, s.a.v.s., i omogućiti nam da svijetlih lica stanemo pred svog Gospodara Allaha, dž.š.. 

Izvor: www.oaza.at