Posljednji dani Milorada Dodika…
SARAJEVO – Uoči praznika, ali i banjolučke kratke ekskurzije Miroslava Lajčaka, visoki je predstavnik obznanio kako je Miloradu Dodiku dao rok od sedam dana da još jedanput razmisli o svojoj omiljenoj političkoj opciji – referendumu.
Usto, uzdao se, pred Prvi maj iz sna prenuti, Valentin Inzko i u to kako će na roditeljskom sastanku u četiri oka izvršni direktor EU za Europu i središnju Aziju u pamet dozvati eresovskoga vožda. No, i za svoga sarajevskoga mandata (donio samo tridesetak odluka) prilično samozatajni i prema RS-u tolerantni Slovak tiho je prošao kroz glavni grad Srpske. I, dakako, još jedanput propustio šansu da uđe u legendu.
Istina, prošaptao je kako nije sporan referendum, nego referendumsko pitanje, ali izbjegao je konkretan odgovor na ono što interesira makar pola BiH: Što će se dogoditi Dodiku ukoliko nastavi tvrdoglaviti?! Štoviše, u situaciji kada je jasno gdje je problem, Lajčak je, baš kao kakav dobri kumrovečki đak, uglavnom govorio kako ima određenih pojava i određenih pojedinaca… slijedom čega nije bilo teško domisliti kako taj slovački diplomat mijenja funkcije, ali ćud nikako.
Zato je, međutim, njegov banjolučki domaćin bio vrlo konkretan; Sankcije neće spriječiti održavanje referenduma, a ukoliko ga Inzko zabrani – Dodik ima spreman odgovor. Dani pred nama, budući da se, evo, bliži istek Inzkovih sedam dana, pokazat će tko je u ovom – prvomajskom turniru – blefirao. Pozicija visokoga predstavnika, koji je prvosvibanjske praznike proveo radno u Parizu, na prvi pogled, izrazito je povoljna. Sudeći po glasovima što su proteklih dana dolazili iz Bruxellesa, Mara, tj. drugar Mića je prevršio mjeru, udarivši, opća je ocjena europskoga dvora, po Daytonu – u koji se, inače, zaklinje. Zasad neizravno polemizirajući s Dodikom, visoki je predstavnik kazao kako samo naivna osoba može vjerovati da može nekažnjeno ismijavati najvažniji dokument za Bosnu i Hercegovinu.
Usto, Inzko je čak bio i otvoreniji nego inače, pa je priopćio kako ima apsolutno svu podršku koja mu je u ovakvim kriznim situacijama potrebna. Čime je, u biti, definitivno smanjio manevarski prostor. Slijedom čega slijedi samo jedan zaključak: Ovo su posljednji dani Milorada Dodika! No, austrijski diplomat se usprkos svemu i dalje nada kako neće morati rabiti “raspoložive mehanizme”. Pitanje je, dakako, zašto, kada je, eto, sve tako jasno i tako – jednostavno?
Ma, zapravo, i nije sve baš tako jednostavno. Bjelodano je, naime, da Dodik svoje bahaćenje temelji na neupitnom pokroviteljstvu osovine Beograd – Moskva. Uostalom, ni u Karađorđevu, gdje je impresionirao i Izetbegovića i (čak!) Komšića, Boris Tadić nije niti zucnuo o aktualnom referendumu. Samo je otklonio mogućnost srbijanske potpore onom starostavnom o – otcjepljenju, kojeg je njegov laktaški pajtaš pomalo zaboravio. A to da majčica Rusija svakoj eresovskoj suzi vjeruje, ne treba posebno isticati.
Međutim, ma koliko solidarnost pravoslavne braće bila značajna, Inzku se vjerojatno, u ovim teškim danima (a možda noćima), po glavi mota jedan drugi problem. Jednom drugom, također referendumskom, prigodom, kada se tadašnji premijer RS-a, navodno, doveo pred sankcije, ondašnji – a i sadašnji – srpski član državnog Predsjedništva Nebojša Radmanović je egzaltirano ispalio: Svi smo mi Milorad Dodik! Danas bi solista Radmanovića pratio svesrpski hor (i orkestar). Nema, naime, srpskog političkog prvaka, a niti Srbina općenito, u boljoj polovici BiH koji ne misli kao vožd što je, na koncu, i Lajčaku prije nekoliko dana u oči skresao kako Njega (i referendum) ništa ne može iznenaditi. Nisam tu, veli onako s visoka, da razmišljam o sankcijama protiv mene, nego da izražavam volju naroda.
I to je, doista, istina. Baš kao što je istina i to da je Bruxelles, tzv. međunarodna zajednica općenito svojom kolebljivošću, što je kulminirala baš za Lajčakova i Inzkova mandata, značajno, možda i presudno, doprinijela da kada je u pitanju (doslovce!) država Bosna i Hercegovina, u njezinoj drugoj polovici svi misle isto. Dodik jeste trenutačni i neprikosnoveni vožd, ali i da ga sutra visoki predstavnik smijeni i tako pošalje da se zlopati na rezervnom položaju na Dedinju, ništa se značajnije u Srpskoj ne bi promijenilo. Vjerojatno je na to predsjednik RS-a mislio kada je poručio da ima(ju) spreman odgovor na sankcije. I Inzko, kao jedan od suučesnika u kreiranju ovog zločinačkog pothvata, to sigurno zna.
Vijesti.ba