Hronologija događaja: Ratko Mladić

Mladić se 1961. godine upisuao na Vojnu akademiju u Beogradu, a 1965. nakon što je diplomirao, započinje karijeru kao potporučnik. Nakon toga je komandovao vodom, bataljonom, a potom i brigadom.

U augustu 1989. promoviran je u načelnika Odjeljenja za nastavu pri Trećoj vojnoj oblasti u Skoplju, a u junu 1991. postaje zamjenik komandanta Prištinskog korpusa na Kosovu, a nedugo potom postaje i komandant Devetog korpusa Jugoslovenske narodne armije, predvodeći tu formaciju u borbi protiv hrvatskih snaga u gradu Kninu.

U oktobru 1991. Mladić je imenovan general-majorom snaga Jugoslovenske narodne armije, koje, pod njegovom komandom, učestvuju u ratu u Hrvatskoj, dok u augustu 1991. pomaže paravojnim snagama Milana Martića, vođe hrvatskih Srba, u opkoljavanju sela Kijeva.

U aprilu 1992. Mladić je unaprijeđen u čin general-potpukovnika, a 2. maja 1992. mjesec dana nakon što je Bosna i Hercegovina proglasila neovisnost, Mladić i njegovi generali blokirali su grad Sarajevo, započinjući tako četverogodišnju opsadu grada.

Devetog maja 1992. preuzima mjesto načelnika štaba/zamjenika komandanta Štaba Druge vojne oblasti Jugoslovenske narodne armije u Sarajevu, a 12. maja 1992. kao odgovor na otcjepljenje Bosne od Jugoslavije, separatistička Skupština bosanskih Srba izglasala je formiranje Vojske Republike Srpske, imenujući Mladića načelnikom Štaba.

U martu 1994. njegova kćerka Ana Mladić izvršila je samoubistvo u Beogradu očevim dragocjenim pištoljem.

U junu iste godine Mladić je unaprijeđen u čin general-pukovnika, dok su u julu 1995. godine trupe pod Mladićevom komandom okupirale UN-ovu zaštićenu enklavu Srebrenica i Žepa, ubivši pri tome preko 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka uz etničko čišćenje između 25.000 i 30.000 izbjeglica iz tog područja.

U julu 1995. MKSJ je optužio Mladića za genocid, zločine protiv čovječnosti i brojne ratne zločine, a u augustu 1995. tadašnji predsjednik Republike bosanskih Srba, Radovan Karadžić, degradira Mladića u čin savjetnika, optužujući ga za gubitak dva ključna srpska grada na zapadu Bosne koja su malo prije toga pala u ruke Hrvatima.

U novembaru 1995. MKSJ proširuje optužnicu koja sada uključuje i optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine koji se odnose na napad na Srebrenicu iz jula 1995., kao i uzimanje članova UN-ovih mirovnih snaga za taoce.

U novembar 1996. tadašnja predsjednica Republike bosanskih Srba, Biljana Plavšić, otpušta Mladića s položaja, iako je nastavio primati penziju sve do novembra 2005. godine.

Mladić je navodno viđen u martu 2000. u privatnoj loži, okružen osmoricom tjelohranitelja, na fudbalskoj utakmici između Kine i Jugoslavije u Beogradu, a u istom mjesecu Mladićev profesionalni vojni angažman je i zvanično okončan odlukom koju je potpisao tadašnji predsjednik Republike Srpske Mirko Šarović.

U januaru 2002. godine Sjedinjene Države nude pet miliona dolara nagrade za informaciju koja bi dovela do hapšenja haških optuženika Ratka Mladića i Radovana Karadžića, dok je u junu 2002. srbijanska skupština usvojila zakon kojim se nalaže saradnja s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu.

U decembru 2004. otkriveno je kako je srbijanska vojska pružala utočište i štitila Mladića sve do 2004. godine, uprkos ponovljenim javnim pozivima na saradnju s MKSJ-om i privođenje ratnih zločinaca.

U junu 2005. organizacija Human Rights Watch poziva Srbiju, EU i NATO da ispune svoje zakonske i moralne obaveze i osiguraju hapšenje Mladića i Karadžića, tvrdeći kako “srebreničke žrtve ne bi smjele čekati još jednu deceniju do ispunjenja pravde”.

Srbijansko ministarstvo odbrane u decembru 2005. godine potvrđuje da je Mladić primao vojnu penziju od Srbije i Crne gore do novembra 2005. godine.

U februaru 2006. izvori rumunske vlade i razni drugi strani i domaći mediji izvještavaju da je Mladić uhapšen u Rumuniji, blizu srbijanske granice, u sklopu zajedničke specijalne operacije Rumunije i Britanije.

Glavna tužiteljica Haškog tribunala Carla Del Ponte odbacuje izvještaje o Mladićevom hapšenju, pozivajući srbijansku vladu da ga pronađe bez daljeg odlaganja.

U septembru  2006. srbijanske vlasti vrše krivično gonjenje osoba za koje se sumnjalo da skrivaju Mladića. Otkrivena je mreža Mladićevih bivših kolega iz Vojske bosanskih Srba, prijatelja i rođaka koji mu pomažu. Također je otkriveno kako je Mladić živio u jednoj zgradi u ulici Jurija Gagarina više od godinu dana.

U aprilu  2006. Skupština Srbije i Crne Gore usvaja Zakon o zamrzavanju imovine haških optuženika, a u maju 2006. godine pregovori između Srbije i EU su suspendirani zbog neuspjeha srbijanske Vlade da ispoštuje rok za Mladićevu isporuku postavljen od strane EU-a.

U junu 2006. godine špekuliše se kako je Mladić nedavno preživio treći udar, te da su njegove šanse da preživi male.

U julu 2006. srbijanska Vlada usvaja Akcioni plan za buduću saradnju sa MKSJ-om, a u maju  2007. nacionalistička NVO “Srpski nacionalni pokret 1389” postavlja lažne oznake na beogradskim ulicama, preimenovavši jedan bulevar po Mladiću.

Ulica je preimenovana sedmicu dana prije toga u znak počasti za reformskog premijera Zorana Đinđića, ubijenog 2003.

Nakon ovoga, nekoliko se stotina sljedbenika Srpske radikalne stranke okupilo u Beogradu kako bi iskazali podršku Mladiću.

U oktobaru 2007. Srbija nudi nagradu od milion eura za informaciju koja bi dovela do Mladićevog lociranja ili hapšenja.

U januaru 2009. “Srpski nacionalni pokret 1389” postavlja plakate koji prikazuju takozvane “prave Srbe”, među kojima je i Ratko Mladić. Prema anketi koju je provela Agencija za strateški marketing širom Srbije na uzorku od 1.050 ljudi, dvije trećine Srba ne bi odalo Mladića.

U junu 2009. Federalna TV u Bosni i Hercegovini prikazala je nekoliko video snimaka koji prikazuju Mladića kako slobodno živi u Srbiji. Predsjednik Nacionalnig vijeća za saradnju s Haškim tribunalom Rasim Ljajić je kazao kako je snimak star i već je predat MKSJ-u u martu 2009. godine

U maju 2011. godine pripadnici policije uhapsili su Ratka Mladića u Srbiji, prenio je danas BIRN.

Fena