Tuzlanska kapija – 25. maj, Dan ubijene mladosti

Ubijena mladost

“Došao si ovdje
Gdje je najnezahvalnije bilo doći
Ovdje gdje je najluđe bilo stići
Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo naići
Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo
Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo
Ovdje se umire da bi se živjelo” 
Mak Dizdar

Te noći kada je pokošena tek procvjetala nevina mladost, Tuzla se sjeća tegobnom boli, suzom čemernom .”Kapija plače, čaršija PAMTI čaršija plače, Kapija PAMTI”, kaže jedan stih posvećen Kapiji. Pamtim i ja danas sve usnule kapije, pamtim Markale, pamtim Omarsku, Keraterm i Luku, pamtim Srebrenicu zjenicu oka, pamtim Bratunac i Vlasenicu, pamtim Foču i Bijeljinu, Zvornik i Višegrad, pamtim tuzlansku Kapiju i mladost nevinu, pamtim one što vodu nosiše i one što u Miskinovoj u redu za hljeb zaspaše i sve druge kapije bosanske, krvlju natopljene, zemlje. Pamtim danas sve nanovo, da mi  ugodnost mira sjećanje ne pomuti, pa da se sve zaboravom ne zametne.

Pamti i ti Bosno, pamti Hercegovino, pamti da se ne bi ponovilo.

Sjećajmo se danas svi, da je majka po raskomadanim tjelima prebirala i sina jedinca tražila, sjećajmo se danas svi da je otac po raskomadanim tijelima prebirao i kćerku jedinicu tražio,a bili su tek razdragana mladost. Maštali su oni o slobodi, o sreći, maštali su o svojoj djeci sve dok se krik u kamen ne pretvori da svjedoči o sjaju bisernoga oka, jednog maja, jednog trena.

Sandro Kalesić, 2 godine

Lejla Atiković, 14 godina

Suzana Đušić, 14 godina

Suzan Abulismail, 15 godina

Muris Fatušić, 15 godina

Vesna Kurtalić Veca, 15 godina

Indira Okanović, 16 godina

Elvira Hurić, 16 godina

Lejla Bučuk, 16 godina

Adnan Beganović, 16 godina

Elvis Alagić Enko, 17 godina

Ilvana Bošnjaković, 17 godina

Sanja Čajić, 17 godina

Selma Čaušević, 17 godina

Vanja Kurbegović, 17 godina

Adrijana Milić, 17 godina

Selma Nuhanović, 17 godina

Almir Jahić Bato, 18 godina

Adnan Hujdurović Kindže, 18 godina

Samir Čirak, 18 godina

Asmir Bakalović, 19 godina

Almasa Ćerimović, 19 godina

Razija Djedović, 19 godina

Alem Hidanović, 19 godina

Nenad Marković Nešo, 19 godina

Edin Mehmedović, 19 godina

Edisa Memić, 19 godina

Nihad Šišić, 19 godina

Armin Šišić, 19 godina

Azur Vantić, 19 godina

Asim Slijepčević Asko, 20 godina

Edhem Sarajlić, 20 godina

Rusmir Ponjavić, 20 godina

Dijana Ninić, 20 godina

Nešet Mujanović, 20 godina

Damir Kurbašić, 20 godina

Šemsa Hasičić, 20 godina

Ago Hadžić, 20 godina

Amir Đapo, 20 godina

Zada Dedić, 20 godina

Elma Brguljak, 20 godina

Edina Ahmetašević, 20 godina

Amir Čekić, 21 godina

Amira Mehinović, 21 godina

Edin Mujabašić Mony, 21 godina

Raif Rahmani, 22 godine

Elvir Murselović, 23 godine

Jasminka Sarajlić, 23 godine

Mustafa Vuković, 23 godine

Admir Alispahić, 24 godine

Azur Jogunčić, 24 godine

Franc Kantor, 24 godine

Hasan Hrustanović, 25 godina

Senahid Salamović, 25 godina

Savo Stjepanović, 25 godina

Amir Đuzel, 26 godina

Senad Hasanović, 26 godina

Adnan Zaimović Garo, 27 godina

Damir Bojkić, 27 godina

Nedim Rekić, 27 godina

Sulejman Mehanović, 28 godina

Samir Mujić, 28 godina

Šaban Mustačević, 29 godina

Nedim Hodžić, 30 godina

Jasminko Rosić, 32 godine

Fahrudin Ramić, 34 godine

Indira Borić, 36 godina

Pera Marinović, 37 godina

Jelena Jezidžić Stojičić, 44 godine

Hamdija Hakić, 48 godina

Ilinka Tadić, 53 godine

Daleka kazna

Tužilaštvo BiH preuzelo je od Kantonalnog tužilaštva Tuzla istragu o zločinu na Kapiji sredinom 2007. godine. U novembru 2007. godine pripadnici SIPE su po nalogu Tužilaštva BiH uhapsili na području Banjaluke bivšeg načelnika Generalštaba VRS, penzionisanog generala VRS Novaka Đukića zbog osnovane sumnje da je 1995.godine na području Tuzle počinio ratni zločin protiv civilnog stanovništva.

Posebni odsjek za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je 28.12.2007. optužnicu protiv Novaka Đukića, za krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na području Tuzle.

Sud BiH potvrdio je optužnicu u predmetu Novaka Đukića, 4. januara 2008. godine.

U martu 2008. godine počelo je suđenje Novaku Đukiću pred Vijećem Suda BiH u Sarajevu. Đukić se tereti da je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini u svojstvu komandanta Taktičke grupe Ozren Vojske RS-a direktno naredio jedinicama smještenim u selu Panjik na planini Ozren da 25. maja 1995. artiljerijskim projektilom granatiraju bliži lokalitet centra Tuzle zvani “Kapija”, usljed čega je smrtno stradala 71 osoba, dok je više od stotinu osoba teže i lakše ranjeno.

U septembru 2008. godine Đukić je podnio zahtjev da se brani sa slobode , a obnovio ga je u aprilu 2009. Kao jamčevinu za svoju slobodu bio je ponudio vlastiti stan u Beogradu, te stan bližeg člana porodice u Republici Srpskoj.

Nakon više od pola godine razmatranja, Sudsko vijeće je 28.04.2009.  odbilo prijedlog Odbrane Novaka Đukića da se brani sa slobode.

5. maja 2009. okončan je dokazni postupak na suđenju Novaku Đukiću.

Novak Đukić je rođen 10. aprila 1955. godine u u selu Donja Kola kod Banja Luke. Srbin je, državljanin BiH, oženjen i otac dvoje djece. Završio je Srednju vojnu školu i Vojnu akademiju te Komandno-štabnu i Školu nacionalne odbrane u Beogradu. Trenutno je general u penziji, a za načelnika Generalštaba VRS bio je imenovan u julu 2004. godine. Na najvišoj vojnoj poziciji u RS zadržao se svega godinu dana, a karijeru su mu zapečatili skandali s vojničkim zakletvama u kasaranama “Manjača” i “Bileća”, kad su se regruti, umjesto BiH, zakleli na vjernost RS.

Nakon skandala, tačnije krajem maja 2005, Đukić je smijenjen s položaja od strane NATO i EUFOR , a ubrzo poslije toga je otišao u penziju. Poslije povlačenja iz vojne službe zaposlio se u “Službenom glasniku RS”, gdje je, sve do hapšenja, obavljao dužnost zamjenika direktora.

Islambosna.ba