Srpski mediji o samoubistvu Ane Mladić

Zločinac Ratko Mladić ni danas, kao ni jula 1995. godine u Srebrenici, ne osjeća kajanje zbog zločina koji su napravljeni pod njegovom direktnom komandom. Ovaj razbojnik i masovni ubica nema savjest kao ni predstavu koliko je običnih ljudi unesrećio. Zbog mentalnog sklopa vjerovatno će i umrijeti u iluziji da je činio “dobru stvar” sprovodeći etničko čišćenje. Međutim, zločinac kao i svaki drugi čovjek ima bolnu tačku, a ona je u njegovom slučaju kćerka Ana, koja je izvršila samoubistvu još 1994. godine.

Mladić, koji je bio izuzetno vezan za kćerku, nikad se nije oporavio od ovog događaja. Posebno teško mu je palo što je Ana samoubistvo izvršila iz njegovog trofejnog pištolja. Još teže mu je bilo pročitati njenu oproštajnu poruku u kojem mu poručuje da se odlučila na ovakav korak samo zbog njega, njegovog vojničkog ega i zločina koje su počinile njegove zločinačke formacije.

Sadržaj pisma nikad nije objelodanjen tako da trenutno imaju dvije verzije njegovog sadržaja iako se svi slažu da priča o samoubistvu zbog zločina njenog oca nije sporna.

Prva glasi da je Ana bila zaljubljena u momka iz Sarajeva koji je kao pripadnik Armije RBiH stradao na liniji od četničke granate početkom februara 1994. godine. Prema toj verziji Ana nije mogla podnijeti činjenicu da joj je otac indirektno odgovoran za njegovu smrt. Druga verzija glasi da je Ana još prije eskurzije u Moskvu, u februaru 1994. godine, načula ponešto o zločinima koje su činile snage kojima je komandovao njen idol i otac Ratko, ali da nije mogla vjerovati u njihovu istinitost.

Ona ga je znala u potpuno drugačijem svjetlu i nije željela prihvatiti da bi on bio u stanju narediti masovne ekzekucije ljudi koji mu nisu učinili ništa osim što su se drugačije zvali i prezivali. Prema izjavama više svjedoka Ana se iz Moskve vratila kao potpuno druga osoba. Tamo su joj, navodno, bliži prijatelji odlučili reći istina nakon koje je Ana nije željela nikad više vidjeti vlastitog oca. Dvadesetak dana nakon povratka u Beograd Ana je uzela pištolj i pucala sebi u glavu.

Njena smrt je izuzetno pogodila zločinca Mladića. Nije ju prestao sanjati, a za njenu smrt je najodgovornijim smatrao “muslimansku propagandu” koja je dovela do toga da mu kćerka misli da je zločinac.

Od njene smrti Mladiću je teže pala samo činjenica što je previše detalja dospjelo u javnost tako da je pola planete znalo da mu se kćerka ubila zbog njega i njegovih zločina ili još i gore zbog muslimana koji je stradao od četničke granate.

Zbog svega ovoga pokušaj lažiranja stvarnog uzroka smrti, koji je na sebe preuzela izvjesna Ljiljana Bulatović, autorica knjige “Raport komandantu”, treba uzeti sa velikom rezervom, kao i njenu i Mladićevu teoriju zavjere da je Ana ubijena od pristalica nekakvog švercerskog klana, CIA-e ili šta li već.

– Za Mladića ne postoji nikakva sumnja da mu je kćerka ubijena, a uhapšeni general “zna” čak i ime čovjeka, Srbina, koji je Anu ubio, tvrdi Ljiljana Bulatović, autorka knjige “Raport komandantu”.

Bulatovićeva za srbijanski “Pres” tvrdi da joj je lično Mladić rekao da su mu ubili kćerku.

Prema riječima Ljiljane Bulatović, Mladić je i na sjednici Skupštine RS 1994. godine rekao da mu je kćerka ubijena i da je stradala od srpske ruke.

– Postoji svjedočenje jedne rođake, koja je rekla da joj je Ana, tada studentkinja medicine u Beogradu, pričala da joj Beograđani prijete zato što je Ratkova kćerka i da želi što prije da ode iz Beograda da se pridruži ocu, za koga je bila jako vezana – prilično neuvjerljivo tvrdi Ljiljana Bulatović.

– Ana Mladić je nađena mrtva samo nekoliko sati uoči zasjedanja Skupštine Republike Srpske, na kojoj se odlučivalo o odgovoru na američki ultimatum da se RS priključi bošnjačko-hrvatskoj federaciji, lupa dalje dotična gospođa da bi na kraju ustvrdila da je čula za momka u kojeg je Ana bila zaljubljena, ali da on nikako ne može biti musliman.

– Sve te priče o samoubistvu su “izmišljene”. Pouzdano znam da je Ana bila u vezi sa jednim momkom iz Skoplja, a ne iz Sarajeva. Ona je ubijena iz političkih razloga, da bi se izvršio pritisak na Ratka. Procijenili su da će ga to izbezumiti i da će se zbog toga na ratištu ponašati surovo. Ali Ratko je snažan čovek i oni čak ni tim činom nisu uspjeli da ga izbace iz takta. Pa, on je preživeo dva srčana i tri moždana udara – kaže Bulatovićeva očekujući valjda da će svojim falsifikatom od knjige sve uvjeriti da Ana nije prezirala oca zločinca kao što ga preziru milioni onih koje je zavio u crno.

(dnevniavazba)