SAFF 294: Intervju Mr. Muharem ef. Omerdić

Muftijsko vijeće Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prije nekoliko mjeseci je  upozorilo našu javnost da su muslimani Bošnjaci pod stalnim napadima na vjerskoj, nacionalnoj, kulturnoj i institucionalnoj osnovi.  Nažalost, posljednjih dana Islamska zajednica u BiH i njeno rukovodstvo izloženi su žestokom napadu od strane pojedinih politički opcija, od medija i nevladinih organizacija. Kako biste opisali trenutni položaj Bošnjaka muslimana?

Omerdić: Brojni Bošnjaci rade u korist štete vlastitog naroda i BiH. Razlozi su mnogi i svi neopravdani. Njihov osobni interes potisnuo je borbu za opće dobro svoga naroda, svoje Države i svoje vjere. Opravdanje ne mogu naći. Ne mogu reći da nisu znali šta nas  čeka. Morali su razmisliti da li mogu nositi emanet koji će im se staviti na pleća. Konačno, dužnost im je bila da razmisle da li su kompetentni da obnašaju pozicije koje su im date. Islamska zajednica je dio ovoga naroda. Ona BiH osjeća svojom domovinom i bori se za nju.  Od nje se očekuje puno, a mogućnosti su joj nisu velike. Ako se pogleda njezin položaj u proteklome režimu i danas, skoro da je mala razlika. Sve ono što je važilo prije, važi i danas. Nepravda koja joj se činila tada, čini se i sada.
Raniji režimi su Islamskoj zajednici oduzeo skoro sve i do danas joj nije vraćeno ono što joj pripada.
Eto, poboljšanja su se nazirala sa uvođenjem vjeronauke u osnovne i srednje škole. Oko toga je prvo bilo „potegni – povuci“. Nakon što je vjeronauka uvedena u škole, u Sarajevu nam nisu dali da se ona izvodi u srednjim škola, a u osnovnim je bilo samo po jedan sat i to sa najlošijim statusom, fakultativna. Sami vjeroučitelji su imali radni odnos samo u mjesecima izvođenja nastave, a onda, ponovo, na čekanje i u neizvjesnost. Mali pomaci u poboljšanju statusa ovoga predmeta i radno-pravnog odnosa vjeročitelja bili su vrlo spori. Pored nerazumijevanja Kantonalnog ministarstva obrazovanja i nauke stalno nam je za vratom bio OSCE. Ta međunarodna organizacija je stalno nadolijevala ulje na vatru. Održano je bar desetak naučnih skupova i savjetovanja (Sarajevo, Fojnica, Mostar…) naučnih skupova na kojima se nametnula kultura religija na račun vjeronauke. Tri puta je  u KS vršen udar na vjeronauku, računajući u taj broj i ovaj posljednji.
Većina medija u BiH su su to pitanje uzimali kao problem i imali potpuno negativan stav o mjestu vjeronauke u školi. Neke nevladine organizacije su vodile neprincipijelnu propagandu, među kojima je bio i Helsinški komitet u Sarajevu. Ovaj Komitet nije stao u zaštitu prava učenika koji su se opredijelili za pohađanje nastave vjeronauke i  njihovih roditelja već je podržao na zakonu neutemeljenu odluku po kojoj ocjena iz vjeronauke ne bi ulazile u prosjek. To je neprihvatljivo i IZ-a se tome suprotstavila. Međutim, dočekana je uvredama, napadima, osporavanjem i najružnijom propagandom. Reisu-l-ulemi se u grijeh ubrojao protivljenje takvoj odluci Ministra i svaka njegova riječ je stavljenja u kontekst pobune  i neprijateljstva.

SDP je agresivno i veoma drsko udario na vjeronauku u Kantonu Sarajevo.  Istovremeno druge  bošnjačke političke opcije uglavno su pasivno posmatrali šta se dešava oko navedenog problema sa vjeronaukom i to sve dok nisu shvatili da bi reakcije koje su uslijedile protiv odluka SDP-vog ministra mogle naštetiti njihovim političkim karijerama, a onda su na kraju reagirali i natjerali Vladu Kantona Sarajevo da ukine odluku ministra Emira Suljagića. Kako komentirate ponašanje SDP-ve vlasti po ovom pitanju, odnosno kako komentirate očiglednu pasivnost i nebrigu bošnjačke politike spram navedenog problema i kako generalno vidite aktuelno stanje bošnjačke politike?

Svaka politička partija ima svoj program. Iza tog programa stoje njihovi glasači. Sve što, potom, urade odgovorni su i oni koji su ih učinili legitimnim. I partije i glasači tako polažu ispit. I spomenuta partija ima svoj program. Na početku novog mandata ne vidi se naklonost vjerskim zajednicama. Ekletantan primjer je posljednji slučaj donošenja sporne odluke vezan za vjeronauku u školama. Neću na teret ovaj, hvala Bogu već prevaziđeni problem, stavljati ni jednome političkome subjektu u našoj zemlji, ali smatram da se svi trebaju zapitati zašto je i dalje maćehinski odnos prema vjerskim zajednicama. Spominjani problem oko vjeronauke je uznemirio sve vjerske zajednice i Crkve u BiH, kao i svu našu mladost koja je ovaj predmet dragovoljno odabrala uz saglasnost njihovih roditelja. Ne samo nosioci vlasti, nego i njihovi koalicioni partneri moraju više voditi računa da se nešto slično više ne ponovi.

Politička situacija u Bosni i Hercegovini svakodnevno se usložnjava. Jeste li zabrinuti aktuelnom političkom situacijom u našoj zemlji, odnosno kako komentirate aktuelnu političku situaciju u BiH?

Kako se vidi i da zaključiti, stanje u BiH i dalje nije dobro. Nema sredine. Sredina je najbolja. Jedni imaju više nego što im treba i uzimaju što nisu zaradili, a većina građana nemaju ni ono najosnovnije. Obespravljenost i kršenje prava je na svim razinama društva. Uzvišeni Bog je protiv svake vrste zuluma i nepravde. To se dobrim ne može vratiti. U toj raboti učestvuju i mnogi bošnjački predstavnici. S kim si – onakav si! Ne mogu kazati da nisu znali, niti se pravdati da nisu ništa mogli poduzeti. I te kako su mogli! Ali, time bi se izložili kritici, pritiscima, mogućim gubitkom prinadložnosti. E, tada se ruše principi i traži izgovor, opravdanje, ovo – ono.  Ne, neće moći naći opravdanje, ni pred Bogom, ni pred građanima. Zašto se ne suprotstave, ne kažu istinu, ne obavijeste obaspravljene građane, ne kažu javnosti svoj stav, odluku? Neka to urade radi sebe i svoje porodice, radi svojih birača, radi svoje duše, radi spasa obraza, radi vječnosti kojoj svi idemo.Što se ne ugledaju u onoga ponosnog Albanca koji je sa kuburom krenuo da se suprotstavi italijanskom okupatoru koji je porobljavao njegovu domovinu na početku 2. sv. rata. Rekli su mu u kući da je on slab i nenaoružan, a naspram njega je velika  vojna sila. On je svojoj čeljadi tada rekao jednu veliku istinu: Što je tamo sila veća – to je meni počast bolja.
To treba da bude pravilo ponašanja i našim političarima: da ne stoje iza kršenja zakona, iza nepravde, iza korupcije, iza rušitelja prava i vječitih vrijednosti.

Islamofobija je jedna od onih tema koja se u našoj zemlji tumači na različite načine. Ima li po vama islamofobije u BiH i ako je ima molimo Vas recite nam nešto više o tom fenomenu?

Jedni mrze islam, a drugi ga se boje. Bilo iz jednog ili drugog razloga javljaju se svakodnevni napadi na islam i muslimane. Jedni to rade iz strateških razloga i to nije tajna, ali zašto se boje Istine koja najviše dobra može učiniti čovječanstvu. Mnoge probleme današnjice moguće je riješiti onim rješenjem koje je Islam ponudio. Ovdje ne spominjem muslimane. Zašto? Zato što mnogo muslimana nanosi veću štetu islamu nego svi njegovi neprijatelji i što je veliki broj muslimana koji se boje islama. Vidjet ćete u mnogim mjestima gdje ne žive muslimani sjajne stvari koje zagovara i islam, a isto tako, u mnogim muslimanskim mjestima i gradovima primjećujemo praksu potpuno suprotnu islamu, a svi govore da su muslimani. Ali, bez obzira na nas, takvima kakvi jesmo, Svemilosti Gospodar čuva Vjeru i biće onako kako je On odredio. Zato, da završim, nisu li nekada sami muslimani krivci za ono što se govori o nama i našoj vjeri?!  

Kako komentirate stalne napade pojedinih medija, političkih opcija i dijela nevladinog sektora u BiH na Islamsku zajednicu u BiH i naročito na reisa dr. Mustafu ef. Cerića?

Neki to rade iz mržnje i averzije prema istini, drugi jer im je neko izdao takav zadatak, kako se to i nekada radilo. Međutim, autoriteti IZ na čelu sa reisu-l-ulemom će braniti interese muslimana i IZ-e i insistirati na slobodi vjerskoga djelovanja i ostvarivanju svih prava. I ranije su mnoge naše velikane pribijali na zid srama (Čaušević, Handžić, Dobrača, Đozo, Smajlović i mnoge druge), oni su podnosili uvrede, trpjeli i hrabro govorili. Na prečac su odlazili iz ovoga prolaznoga života poniženi i neshvaćeni. Danas, kada slobodno proučavamo njihovu ulogu i doprinos, vidimo da su to činili u interesu općeg dobra i iz dužnosti da budu takvi kavi jesu bili. I aktuelni reisu-l-ulema preživljava teške napade, uvrede, osporavanja, podvale itd., ali on će istrajati u zaštiti islama i Islamske zajednice. 

Možete li nam reći nešto više o stanju islamske vjeronauke u Federaciji BiH, naročito u Kantonu Sarajevo i RS-u?

Nastava islamske vjeronauke realizira se u cijeloj BiH gdje ima učenika muslimana. Na području RS i Brčko Distrikta nema vjeronauke, a samim tim ni islamske vjeronauke u srednjim školama. Opća ocjena je da se nastava vjeronauke na cijelom prostoru naše domovine odvija bez posebnih teškoća. Nastava iz ovog predmeta izvodi se po jedinstvenom Nastavnom planu i programu i udžbenicima. Na nivou BiH polaznost islamske vjeronauke u osnovnim školama je 96% i taj procenat je konstantan nekoliko posljednjih godina. On je ranije bio nešto manji ali je, nakon usvajanja Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH i Zakona o slobodi vjere i položaju vjerskih zajednica i crkava u BiH procenat nešto porastao i, moglo bi se kazati, stao na 96%. U osnovnim školama islamsku vjeronauku predaje ukupno 894 vjeroučitelja. Polaznost islamske vjeronauke u srednjim školama je 79%. U srednjim školama ovaj predmetet predaje 165 profesora islamske vjeronauke. Islamska vjeronauka u srednjim školama u KS prisutna je tek četiri godine i u njenoj realizaciji profesori ovog predmeta imaju stanovite poteškoće, a ponekad i opstrukcije nekih direktora. Anketriranje učenika se ne provodi u skladu sa zahtjevima PPZ, ponegdje se u anketiranju zaobiđe čitava odjeljenja, da bi se smanjio fond časova vjeroučiteljima učenici se iz više odjeljenja spajaju u jedno pa se nastava održava u učionici i sa 40 učenika, nastava se zakazuje predčas i sedmi čas, itd. Smatramo da će ovi problemi u narednom periodu biti riješeni i da će vjeronauka u srednjim školama u KS biti tretirana kao i na području drugih kantona. Nije nam praksa da, kada je u pitanju vjeronauka, dijelimo BiH po bilo kom osnovu pa smatram da nema potrebe posebno tretirati bilo koji dio BiH. Mi ćemo kroz rad Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta i dalje nastojati da vjeronauka na cijelom području BiH bude tretirana kao redovni i izborni školski predmet u svemu izjednačen sa ostalim redovnim predmetima. To nam zakoni ove države omogućavaju, a zadaća Islamske zajednice je da bude na usluzi svima onima koji žele učiti o svojoj vjeri.

Zanimljivo je primjetiti da je SDP-ov ministar za obrazovanje u Kantonu Sarajevo pošto – poto insistirao da se baš sada, na kraju školske godine i u ovom vremenu sprovede njegova odluka oko vjeronauke u školama. Šta je bila suština udara na vjeronauku u školama, je li to bilo tek puko izjednačavanje prava djece ili je u pitanju nešto drugo?

Sada ne bih govorio o onome što je bio direktni povod Ministru da pokrene pitanje neulaska ocjene iz vjeronauke u opći uspjeh učenika. U svojoj pisanoj odluci je to kazao.  Međutim, nekoliko direktora srednjih sarajevskih škola na zajedničkom sastanku s Ministrom, među kojima je bila i direktorica Dobrinjske gimnazije, potezalo je to pitanje. Mi znamo da se vjeronauka u toj školi „guši“ i da se učenici odvraćaju od izjašnjavanja za pohađanje vjeronauke. Procijenit ćemo da li da se nadležnom Ministarstvu požalimo na takvo ponašanja ili ćemo obavijestiti javnost o našim saznanjima. Budući da je kantonalna Vlada zauzela pravilan stav o vjeronauci, da će ocjena iz vjeronauke ulaziti u prosjek, te da će se u narednoj školskoj godini riješiti pitanje alternativnog predmeta, očekujemo da više neće biti problema i da će se dalje strane dogovarati u duhu međusobnog uvažavanja i poštivanja prava i zakona. Gospodinu Ministru želimo dobro zdravlje i uspjeh u radu.