SAFF 294 hutba: Bošnjački ateisti siju nered po zemlji Bosanskoj

Da je ova naša Bosna uistinu ”i posna i bosa, i hladna i gladna, i prkosna od sna”, ali i da je zemlja stalnih buna, nemira, prevrata, čudnih događaja i još čudnijih ljudi, potvrdio je, do jučer u ostavci, a danas opet aktuelni ministar obrazovanja u Kantonu Sarajevo, Emir Suljagić, svojom famoznom odlukom da, samo mjesec dana prije završetka školske godine, poništi ocjenu iz vjeronauke, kako ona više ne bi ulazila u prosjek i opći uspjeh učenika.

Ta odluka je u bh. javnosti izazvala toliku smutnju da je u potpunosti zasjenila i u drugi plan bacila najkrupnija politička pitanja i probleme s kojima se suočava naša država, a koji su od sudbonosnog značaja za njenu opstojnost, poput najavljenog refernduma u RS-u, formiranja Vlade na državnom nivou i stotine drugih akutnih problema koji poput karcinoma nagrizaju i uništavaju tkivo Bosne i Hercegovine. Tako je Emir Suljagić uz podršku svojih stranačkih i političko-ideoloških drugova i istomišljenika iz SDP-a, tog bastiona antiislamizma, svjesno i namjerno izazvao nemire i napravio pometnju u našem narodu, na čemu su mu bez sumnje najzahvalniji upravo rušitelji Bosne i Hercegovine, koji, u sjeni vatrene polemike o predmetu vjeronauke među Bošnjacima, mogu u miru razrađivati strategiju i taktiku dokusurivanja naše države. Ako je Emir Suljagić želio biti poznat i skrenuti pažnju na sebe, onda je bez sumnje ostvario svoj cilj. Međutim, otužno je i jadno to što je do tog cilja izabrao isti metod kao i onaj čovjek koji je urinirao kod Kabe, pa kad su ga pitali zašto je to učinio, odgovorio je: ”Želio sam biti poznat.”

Napad na islam i bošnjački narod

Na tragu spomenute Suljagićeve odluke i negativnih posljedica koje je izazvala kod Bošnjaka muslimana, u ovoj hutbi želimo skrenuti pažnju na nekoliko bitnih činjenica.

Prvo, i ptice na grani znaju da je odluka o ukidanju ocjene iz vjeronauke direktan i planiran atak na islam, od strane SDP-ovih ateista i da ona nema nikakve veze sa nekakvim reformama obrazovanja. Reforme su samo paravan, i svi argumenti onih koji tvrde drugačije i ustrajavaju u dezavuisanju javnosti, samo još više razobličuju i otkrivaju vrlo lukave i nepoštene namjere nalogodavaca i egzekutora te sramotne odluke. Bošnjački ateisti se ponašaju upravo onako kako je ateiste opisao Kur’an prije više od četrnaest vijekova: ” Kad im se kaže: ”Ne remetite red na Zemlji!” – odgovaraju: ”Mi samo red uspostavljamo!” Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.” (El-Bekare, 8-12.)

Ne treba biti posebno pametan i mudar pa otkriti njihove prljave namjere, jer oni sami sebe otkrivaju svojim odlukama i postupcima. Najbolji dokaz za to su upravo prve i glavne dvije odluke koje su donijeli i sproveli SDP-ovi ministri i ostali kadrovici odmah nakon što su zasjeli na tron u Kantonu Sarajevo. Prva odluka bila je smjena Arzije Mahmutović s pozicije direktora javne ustanove ”Djeca Sarajeva”. Zar je moguće da u ovakvom političkom neredu i haosu kakav vlada u Bosni i Hercegovini, da je SDP-ovcima prioritet svih prioriteta bio smjeniti muslimanku Arziju Mahmutović, i nakon toga opet tvrditi da oni nemaju ništa protiv islama i muslimana?!

Kad su tu bitku protiv Bošnjaka muslimana i njihovih prava dobili, onda su se spremili za novu, pa su pod plaštom reforme obrazovanja, donijeli drugu odluku, onu o poništenju ocjene iz vjeronauke i to, da bi što više ponizili vjernike, pred sam kraj školske godine. Mislili su da će i to proći bez ikakvih reakcija i da će vjeronauka u školama, ćutke pasti kao i u vrtićima. No, ovaj put su se prevarili i iznenadili reakcijama muslimana, (a ne samo Islamske zajednice i njenog vođstva na čelu sa reis-ulemom, dr. Mustafom ef. Cerićem), i njihovom spremnošću da kao jedan brane svoja prava, vjeru, čast i dostojanstvo, od komandosa rigidnog i agresivnog ateizma.

Maske su konačno pale i nikakve spletke, trikovi i lukavštine ateistima više ne mogu pomoć da pridobiju simpatije Bošnjaka, pa ni uštimani, patetični i emotivni nastupi na televiziji, kakav je bio onaj Suljagićev u emisiji ”60 Minuta”. Naš narod je shvatio da su to krokodilske suze, koje su lila i braća Jusufova a.s. kada su došli ocu Jakubu a.s. plačući, nakon što su rođenog brata bezdušno bacili u bunar. U toj emisiji Emir Suljagić potvorio je reisa Cerića da mu je napao i uvrijedio mrtvog oca, zato što je rekao da škole nisu Suljagićeva babovina. Naravno da nisu, i naravno da to nije napad ni na čijeg babu, jer tako se isto može reći i reisu Ceriću da Islamska zajednica nije njegova babovina, i bilo kome drugom ko je na čelu neke društvene i državne institucije. Ako je neko napao ministrovog rahmetli babu, onda je to njegov sin Emir Suljagić, jer je on napadom na vjeronauku, odnosno napadom na islam, napao svoga rahmetli babu koji je svoj život dao za islam. Da je živ, sigurno bi osudio njegovu odluku i stao na stranu reis-uleme Cerića, a ne na stranu ateizma i ateista koji vode ”džihad” protiv islama i svog vlastitog naroda, a kojima se, na žalost, priključio i Emir Suljagić. On to dobro zna, samo nema snage ni hrabrosti da prizna. A bilo bi nam drago, ponajviše zbog njega, i tada bi bio istinski heroj i pokazao bi svoju veličinu, da to prizna i da se iskreno pokaje zbog takvih stavova i postupaka. I pošto islam nije ničiji monopol, i pošto Allah upućuje, a ne ljudi, mi iskreno molimo Allaha da ga uputi na pravi put, ta svi smo mi griješnici, a najbolji su oni griješnici koji se kaju, kako je to lijepo rekao naš Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Jer, Suljagić je svojim napadom na vjeronauku napao na svetinje svoga naroda, udario nam na rz i obraz i povrijedio svoj vjerujući narod kao žrtvu stravičnog zločina čije rane još ni blizu nisu zacijelile, a ubijali su nas samo zato što smo muslimani.

Bošnjački ateisti vode permanentne napade na islam i na naše vjerske institucije i vođe, i ti napadi kao i izmišljanje islamskog terorizma, montirani procesi i stigmatiziranje Bošnjaka muslimana, od završetka agresije do danas, nisu ništa drugo do nastavak agresije i doubijenje bošnjačkog naroda kojem pripada Emir Suljagić, kao i većina protagonista ateističke ideje oko njega.

Iako bošnjački ateisti ne žele priznati i svim sredstvima to žele sakriti, Bošnjaci muslimani dobro znaju da oni neće prestati vodit svoj atesitički ”džihad” protiv islama i njegovih sljedbenika i da će, ako im se ukaže prilika, najprljavijim i najokrutnijim metodama potisnuti vjeru iz javnog života i protjerati je unutar džamijskih zidova i privatnih kuća, a nakon toga će, jednog po jednog vjernika i muslimanskog intelektualca, koji im budu stajali na putu, najprije kompromitirati putem recentnih ateističkih medija, a zatim putem isprobanih montiranih procesa, odvoditi iz kuća i džamija i puniti njima zatvorske ćelije, kao što su to nekad činili.

Međutim, vjerujemo da su bošnjački ateisti konačno shvatili da su Bošnjaci muslimani, a posebno naša omladina, učenici i studenti, mladi afirmirani intelektualci, profesori, književnici, novinari, publicisti i drugi, itekako svjesni da je borba protiv vjeronauke u školama zapravo borba protiv vjerujućeg bošnjačkog naroda, njihovog identiteta i svega onoga što im život čini smislenim i vrijednim. Zato su stali na branik uzvišenih vrijednosti, odlučni u namjeri da zaustave one koji, opsjednuti patološkom mržnjom i prezirom, žele da probuše lađu života na kojoj, Allahovom odredbom, svi zajedno plovimo iako nismo u istim taborima, i tako spase sve putnike od potopa i propasti.

Fenomen bošnjačkog ateizma

Druga stvar koju želimo spomenuti jeste fenomen koji je prisutan u bošnjačkom nacionalnom korpusu, a koji je posebno dolazi do izražaja onda kada SDP pobjedi na izborima i kada se domogne vlasti. Naime, radi se o fenomenu bošnjačkog ateizma.

Nakon dugogodišnjeg iskustva sa Bošnjacima ateistima, i nakon svih pogroma i progona koje je bošnjački narod od njih doživio, slobodni smo ustvrditi da su bošnjački ateisti posebna sorta i da se uveliko razlikuju, naprimjer, od ateista iz srpskog i hrvatskog naroda. Zašto to kažemo? Pa, zato što oni, za razliku od ateista općenito, odbacuju i napadaju samo vjeru islam. Logično bi bilo (ako se tu uopće može govoriti o bilo kakvoj logici) da, kad se već deklarišu i izjašnjavaju kao ateisti, odbacuju samu ideju vjere u jednog Boga kao Stvoritelja svega postojećeg, bez obzira ko tu ideju i u kojoj varijanti afirmirao i promovirao.

Evo naprimjer, Ivo Josipović je ateista, odnosno agnostik, ali se nije libio da prilikom davanja zakletve na predsjedničkoj inauguraciji zatraži pomoć od Boga, niti je preskočio dio teksta zakletve u kojem se ta rečenica spominje. Zatim, on ne napada svoj narod koji u većini ispovjeda kršćanstvo, odnosno katoličanstvo, i ne stidi se, niti se odriče cjelokupne vjersko-kulturne baštine svoga naroda. O predsjedniku Srbije i njegovoj sprezi sa SPC-om da i ne govorimo.

Zato nam se čini da je ateizam kod Bošnjaka, najbolje definisati kao munafikluk, licemjerstvo i hipokriziju, a ne ateizam u njegovom klasičnom obliku i značenju. To nikako ne znači da je termin munafik, eufemizam i da je preblag za one koji se izjašnjavaju kao ateisti. Ne, jer po islamskom učenju munafikluk (licemjerstvo) je vrhunac kufra i nevjerstva. A za takvu vrstu ateizma vezana je jedna negativna osobina koju Kur’an često spominje uz licemjere, a koja najbolje otkriva, ne samo dvoličnost, već obezličenost, duhovnu bjedu i kompleks manje vrijednosti, kod takvih ljudi. Kur’an za njih kaže: ”Neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima.” (En-Nisa, 143.) A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je ovako opisao: ”Primjer munafika je kao primjer ovce koja se našla između dva stada, pa ne zna kojem stadu bi se pridružila.” (Muslim) E upravo je taj kompleks manje vrijednosti prisutan i na svakom koraku primjetan kod bošnjačkih ateista. Oni zbog toga osjećaju ogroman teret i frustraciju. Drugi ih neće, sami od sebe bježe, a za sve svoje, i neuspjehe naroda kojem pripadaju, krive islam. Zbog tog kompleksa, zbog krive predodžbe i silnog kukavičluka, sami sebe smatraju manje vrijednim, a u isto vrijeme pripadnike drugih naroda i vjera smatraju superiornim i boljim, a da ih upitate zašto, oni jednostavno ne bi imali odgovor. Oni najviše liče onom čovjeku koji je bio umislio da je zrno žita, pa je bježao od kokoša kao od lavova, bojeći se da ga ne pojedu. Nakon dužeg tretmana i liječenja kod psihijatra, izgledalo je da se izliječio. Sav sretan zbog toga, psihijatar mu je rekao: ”Eto vidiš da je to bila samo obična bolest i da si se izlječio. Sad se ne osjećaš kao zrno žita, jel’ tako?” Na to je taj psihički bolesnik odgovorio: ”Tako je doktore, mene si ubjedio da nisam zrno žita, ali hajde ubjedi kokoše.”

Zbijanje vjerničkih redova

Bošnjaci muslimani su, braneći svoje pravo na vjeronauku u školama i njen jednak tretman sa ostalim predmetima, pokazali visok nivo vjerničke svijesti i uvjerili se, da se može kad se hoće, da ne smiju šutit pred tiranijom, diskriminacijom i napadima na islam i muslimane, svejedno dolazili ti napadi od bošnjačkih ateista ili nekih drugih antiislamskih snaga. Mi moramo, isto kao i egipatski narod, kojeg ovih dana i američki predsjednik Obama uzima kao primjer civiliziranog, kulturnog, ali i hrabrog i ponosnog naroda u borbi protiv zuluma i tiranije, zbiti naše vjerničke redove, i hrabro i dostojanstveno se suprostaviti ateističkim napadima na našu vjeru i naš narod. U tome nam dobar primjer može biti upravo reis-ulema Mustafa ef. Cerić koji, i pored toga što je napadnut sa svih strana i što njegovu ličnost čereće raznorazne zloće i nikogovići sa ovih prostora, i pored toga što je kao vođa Islamske zajednice, ostao praktično sam, u smislu da su ga bukvalno izdali bošnjački politički, a Bogami i mnogi vjerski predstavnici, on je odolio tim napadima i sačuvao je svoje ljudsko i vjerničko dostojanstvo. I nikada ne smijemo smetnuti s uma, da moramo slijediti imperative našeg lijepog islama, kako u hrabrom otporu ateističkim napadima, tako i u dostojanstvenom držanju i kulutrnom ponašanju, jer ćemo samo tako potvrditi našu dosljednost u vjeri i promovirati vrijendost uzvišene vjere islama. Kičmu ne smijemo povijati, ne smijemo se predati, ali ne smijemo ni vrijeđati drugog i drugačijeg, niti u odbrani naših svetinja koristit metode i sredstva koje koriste protivnici islama. Jednosotavno, moramo se brinuti o sebi na islamski način, onako kako nam je naredio naš Gospodar Allah dž.š. kada je objavio: ””O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na pravom putu, neće vam nauditi onaj koji je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome što ste radili.” (El-Maide, 105.)