Pjesma Hidžra – J. W. Goethe

    Johann Wolfgang von Goethe rođen je u Frankfurtu na Majni (Frankfurt am Main) 28. augusta 1749. godine. U Leipzigu  je Goethe studirao pravne nauke od 1765. do 1768. godine, a od 1770. do 1771. godine bavio ѕе uz pravo još i medicinom i literaturom. U Strasbourgu је završio svoje studije, a 6. augusta 1771. godine promoviran je u doktora prava.

    Po navodima u enciklopedijama, Johann Wolfgang von Goethe je najveći njemački pjesnik i jedan od najvećih lirskih pjesnika u svjetskoj književnosti. Pošto su ga i sami Nijemci do pada Berlinskog zida svojatali s dva različita državljanstva i imali pravo na to, zašto onda da se i mi ne pridružimo onim njegovim poštovaocima, istraživačima i čitaocima koji ga ubrajaju u muslimane, kad je znano da je odbacivao križ i vjerovao da je Isus (Isa a.s.), Bog mu se smilovao, samo Poslanik i obznanjivao da je u mnogim i teškim nedaćama koje mu je donosio život utjehu tražio u islamu. Nije otklanjao „ni po¬dozrenje da on sam može biti musliman” (Goetheova najava u “Morgenblattu“), a za Kur’an je vjerovao da je „Knjiga nad knjigama” i to iz „muslimanske dužnosti“.

    Goethe je u svojoj 23. godini napisao Pjesmu o Muhammedu, dakle 1772. godine. Tu je prikazao Poslanika kao rijeku, koja, slično ljudskim stvorenjima, skakuće, kliče, privlači svojom snagom sve izvore, potoke, sve rijeke uzima sa sobom i vodi ih Tvorcu. Iste te godine uputio je pismo Herderu (koji je pobudio interesovanje Goethea za Orijent), u kojem je, između ostalog, pisao: “Želio bih moliti kao Musa u Kur’anu: Bože, napravi mi prostora u mojim prsima!”

    Pri pisanju svog djela „Zapadno-istočni divan“ Goethe je bio podstaknut mnogim kur’anskim ajetima. Kur’an mu je bio, dakle, glavni oslonac, mada je koristio i druge izvore – navode se preko 43 jedinice.

    Kur’an je za Goethea „Knjiga nad knjigama”, kako to stoji u ovom stihu u knjizi „Saki Namen” („Knjiga točioca”)10:

„Vjerovanje u Jednog Boga djeluje uvijek uzvišeno“, kaže Goethe, „budući da ono upućuje ljude na jednoću Njegove vlastite biti“. Poslušajmo ovaj njegov stih o Božijoj jednoći:

 

Zar nam ovi stihovi Goetheove pjesme ne potvrđuju da se ovdje ne radi o nekoj simpatiji prema islamu, odnosno Kur’anu, već o jasnom izjašnjenju vjerovanja u njega i to “iz muslimanske dužnosti”. Treba li ovoj izjavi neki drugi komentar osim potvrdnog da, Goethe je bio musliman. 

    Pjesmu Hidžra (Hegire) Goethe je napisao koncem 1814. godine. On se odlučio za francuski naziv riječi Hidžra: „Hegire“, jer je u njegovo vrijeme ovaj naziv bio u čestoj upotrebi. Pjesma Hidžra nalazi se u Prvoj knjizi, koja nosi naslov „Moganni Nameh” („Knjiga pjevača”), i s njom, dakle, započinje Goethe svoj “Zapadno-istočni divan“. Zašto se Goethe stvarno odlučio da ovu pjesmu stavi na prvo mjesto, teško je reći. Radi li se tu o hidžri koju je on doživio u samom sebi, o jednom preobražaju, dakle izmjeni i promjeni dotadašnjeg načina života i vjerovanja i okretanju čistoj prirodi, odnosno islamu? Je li pod ovom hidžrom ušao u novi život, u život predanosti Jednom i Jedinom Bogu, dž.š., pa se „raduje načinu ponašanja” za njega sad „novim običajima”, pa zato i “ne otklanja ni podozorenje da on sam može biti musliman” (Goetheova najava u “Morgenblattu”)? Ako se pažljivo i objektivno analiziraju njegove izjave o islamu, bilo da je ta mišljenja iznosio u pismima, razgovorima ili svojim djelima, tada je gore navedeno mišljenje potpuno prihvatljivo. Da, Goethe je učinio hidžru prihvativši islam kao svoje novo opredjeljenje i to je želio pokazati na način kako je samo velikanu dolikovalo, a nama slikovito prikazujući to time što pjesmu “Hidžra” stavlja na početak svog „Zapadno-istočnog divana”. 

Pripremio: dr. Salim A. Hadžić 

www.oaza.at