Nermin Čengić

Sve je krenulo, to već i ptice na grani znaju, u trenutku kada je lokalni ministar odlučio osloboditi djecu balasta brojčane ocjene vjeronauka. Napominjem, brojčane ocjene, a ne vjeronauka. I još jednom ponavljam brojčane ocjene na čije mjesto bi došla opisna, za takav predmet sasvim dovoljna, ocjena koja ne opterećuje prosjek pri eventualnom daljem školovanju. Ovdašnji “štitovi vjere” su spremno reagovali pretvarajući cijelu situaciju u rat za vjeru koju niko dotakao nije. Počeli su visoki poglavari vjeronauk porediti sa Srebrenicom, koje li bolesti. Iz jedne odluke, opet kažem, o promjeni vrste ocjene za školski predmet, sastavili su tako paranoičan scenarij da bi se od svega dao napraviti holivudski spektakl. Vazove su upotpunili novom temom, pretvarajući svoja stada u mitingašku publiku. Frapantni su ti njihovi vazovi, njihovo bukvalno krištanje dok izvikuju imena i prezimena ljudi kojima, objektivno, ne mogu ni do koljena, čiji ih rezultati i karizma bole do besvjesti, a koje imaju namjeru fetvom naganjati.

Fetva, braćo, fetvu meni dajte, da je lomim, slomiti je neću. – zapjeva Velić u pamfletu kojem se ne bi davalo važnosti da se kojim “slučajem” sa Velićevog hard-diska ne prebaci na zvanični internet portal Islamske vjerske zajednice, gdje se na naslovnici cijeli dan kiseli. U samom je vrhu, na najprominentnijem mjestu, što će reći da se popularizira kao opšte mišljenje te institucije. Velić ne preza ni da istakne konkretna imena kojih se svaki “istinski vjernik” ima kloniti ako ne kani da ga sam šejtan u džehenem pospremi. Pored Emira Suljagića, opet i iznova se napomenuše i imena Arijane Saračević Helać, Envera Kazaza i Hadžema Hajdarevića, a novost na top listi je Boris Dežulović, kojeg će, kao vjerujem i ostale, plaho nasekirat’ što mu, ukoliko bude izabran, neće bit’ klanjana dženaza, kako preporučuje Velić u svom pozivu na ispostavu fetve.

Jadan je i bijedan kler koji zarad dnevnopolitičkih idiotarija žrtvuje sve ono što bi svojim poslanjem trebao da radi. Ali navikli smo mi od njih da svoje komplekse ispoljavaju na najrazličitije moguće načine i da bogobojaznima poturaju laži pod istine. Navikli su nas i da je sasvim normalno pokrasti novac, džamiju, unesrećiti djecu. Čak više i ne očekujemo da se bave svojim poslom, da smiruju i pomiruju, da ljubav šire i poklanjaju. Ovdašnji se “božiji ljudi” upiru u huškanje, zloćudno imenovanje, utiranje puta mržnji i neprekidno izvikivanje jeftinih parola i poštapalica koje, svjedoci smo bili još na Queer festivalu 2008. godine, kod poslušnika izazivaju najprizemnije emocije i tjeraju ih na pomračenje uma i fizički obračun sa onima koji ha! drugačije misle.

Gdje mi to stvarno živimo i po kojim zakonima se ravnamo? Je li došlo vrijeme da se, u toj vajnoj demokratiji, počnemo ustezati u iznošenju svog mišljenja zbog bojazni da nam fašistički orjentisani povjerenici ne priljepe nekakvu fetvu na leđa, da nam svojim bezumljem ugrožavaju naše i živote naših porodica i prijatelja? Znamo ko je označavao cijeli jedan narod žutom trakom na nadlaktici. Znamo li? Sjećamo li se? Jesmo zapamtili tu lekciju? Hoćemo li dozvoliti da se žuta traka pretvori u nekakve šućmuraste fetve, da nas opet vrate u srednji vijek, da nam porodicu i prijatelje obilježavaju maloumnici poput Velića i ekipe? Iskustvo mi govori da je odgovor potvrdan jer je ovdje već postalo narodni običaj prešutiti sve i svakom, a šutnja je odobravanje, zar ne?

Vrijeme nam je da liječimo ovo društvo inače odosmo u ponor dozvoljavajući velićima i cerićima da nam troše živce i razvlače pamet sa stvarnih problema: gladi, kriminala, nepotizma, nepostojanja vlasti već sedam mjeseci… da nastavim? Za početak izlječenja, bio bi osnovni red da se neko iz Rijaseta nađe i pomahnitalim velićima:

objasni osnove demorkatije,
podvuče principe sekularnog društva,
napomene da u Bosni i Hercegovini ne vladaju šerijatski zakoni,
da kad spomenu ime Arijana Saračević Helać, ako još ne znaju onda saznaju ko je i šta je, zatim dignu dva prsta i zamole za riječ, pa ako im se dozvoli da progovore, ustanu, duboko se naklone i naiskrenije izvinu za svoj idiotluk.
Eto, ako može to pa da nastavimo s terapijom.