Adipozitas – sklonost debljanju, I dio

Već 50-ak godina je opće poznato da  uzrok prekomjerne tjelesne težine leži u dugotrajnom “pozitivnom bilansu” do kojeg najčešće dolazi usljed velikog unosa energije (kroz hranu), a male potrošnje iste. U industrijskim zemljama je došlo do utrostručavanja pojave adipoziteta (gojaznosti) što je udvostručilo pojavu šećerne bolesti u zadnjih deset godina. 

Razlozi razvoja prekomjerne tjelesne težine i adipoziteta  su višestruki. Genetska predispozicija, razmjena materija (metabolizam), kretanje, unošenje hrane, kao i kultura ishrane sačinjavaju osnovne uzroke debljanja i adipoziteta. Svjedoci smo ekstremne promjene načina ishrane u zadnjih 100 godina. Prosječan Austrijanac mjesečno konzumira 5 kg svinjskog mesa, a samo 0,5 kg ribe. Udio masti u ishrani je skočio sa 10% na 40%. Dok je prije osnovni napitak bila voda, u današnje vrijeme se žeđ gasi sokovima bogatim šećerima visoke kalorične vrijednosti (mnoge debele osobe unose kroz takve napitke polovinu dnevnih kalorija). Restorani brze hrane sa jedne strane kao i snacks (razne grickalice) sa druge čine prave klopke za debljanje i onemogućavaju kontrolu unosa hrane.

Vrlo alarmirajući podatak je da je potrošnja tjelesne energije smanjena u zadnjih 25 godina u prosjeku za nekih 500 kcal dnevno, što bi otprilike odgovaralo 0,5 kg krompira, 2 kg povrća ili 1l mlijeka. Razlog tome je da se sve manje vremena investira u kretanje. Mnogi provode većinu radnog vremena u sjedećem položaju (čak i po 45 sati sedmično, uključujući vrijeme vožnje do posla), te također svoje slobodno vrijeme provode pred kompjuterom ili televizorom i to vrlo često uz dodatno konzumiranje hrane.

Razvoj prekomjerne tjelesne težine je uzrokovan između ostalog i lošim uslovima stanovanja, slabo razvijenim osjećajem za zdrav život, stresom, itd.

Interesantan statistički podatak je i da više debelih i adipoznih ljudi ima u populacionoj skupini sa slabijim obrazovanjem i slabijim mjesečnim primanjima.  

Kao pokazatelj i sredstvo za izračunavanje uhranjenosti se koristi indeks tjelesne mase (Body mass index, skraćeno BMI), koji svako od nas može sam izračunati.  BMI se računa tako da se tjelesna masa osobe u kilogramima podijeli s kvadratom visine u metrima, dakle: BMI = m / h². 

Za bolju orijentaciju vam prilažem i tabelu pomoću koje možete odrediti u koju težinsku grupu spadate: 

 

BMI Klasifikacija

 <20 pothranjenost

 20- 25 idealna težina

25 – 30 pretjerana težina

 >30 adipoznost

Dakle, BMI između 20-25 označava normalnu tjelesnu težinu, ispod 20 premalu, a preko 25 prekomjernu. Preko 30 se već radi o adipoznom stanju pri kojem razlikujemo prvi stepen BMI 30-35, drugi stepen BMI 35-40, i treci stepen BMI preko 40.

Međutim, pojedinci sa velikom tjelesnom masom i visokim BMI indeksom ne mogu se automatski kategorizovati kao gojazni, jer BMI ne uzima u obzir tjelesnu građu. On ne može ilustrovati procent masnog tkiva u odnosu na mišićnu ili koštanu masu – koji također spadaju u kriterije za procjenu uhranjenosti.

Preko 50% odraslih osoba u EU imaju BMI preko 25 (znači prekomjerno teški), a 150 miliona odraslih su adipozni (znači BMI preko 30). 

Na cijelom svijetu broj osoba sa prekomjernom tjelesnom težinom iznosi preko jedne milijarde, a adipoznih 300 miliona.

Sa adipoznim stanjem raste i rizik šećerne bolesti, koja se danas svrstava u grupu oboljenja koja su karakteristična za epohu ekonomskog blagostanja popraćenu pretjeranom konzumacijom hrane (posebno ugljenih hidrata). Već sad se na svijetu nalazi gotovo 200 miliona dijabetičara.

U Austriji je već nekih 10 % djevojčica i dječaka adipozno.

Pripazite na način ishrane. Šećeri nisu samo sastavni dio čokolada i ostalih slatkiša, nego se često nalaze i skriveni u industrijski obrađenim produktima kao npr. raznim sosovima, grickalicama, maslu od kikirikija i mnogim drugim proizvodima.  

Autor: Mag. Almir Ibrišimović

Izvor: www.oaza.at