Sreća koja se nalazi u materijalnim užicima
U svakoj stvari koja se sviđa duši postoji izvjestan užitak, uključujući i one koje su zabranjene (haram). Taj užitak je materijalne prirode. Lahko se postiže, a brzo se izgubi i nestane. Njegova osobenost je takva.
Trajanje materijalnih užitaka je kratko, a slast im je malena. Sve materijalno je podređeno nestanku. Materijalni užitak ne može usrećiti duh (ruh) i obveseliti srce. On u srcu ostavi samo čežnju. Čovjek kojeg obraduje i usreći servirano jelo na trpezi uživa u užitku onoliko koliko mu treba da proguta zalogaj. Poslije toga, kada se zasiti, njegove oči više ne žeIe vidjeti to jelo, jer mu ono ne bi pričinilo nikakav užitak.
Jelo i piće ne mogu biti uzrok čovjekove trajne sreće. Oni ne mogu ispuniti njegovo srce i nahraniti njegov ruh. Oni u srcu ostave samo čežnju i odlaze. Čovjek koji uživa u Iijepoj odjeći i oblačenju za kratko vrijeme njegov užitak biva osuđen na nestanak, jer njegovo srce traži sreću u onome što će biti pohabano. Čim se njegova odjeća pohaba, i njegova sreća nestane. Ni taj užitak nije dovoljan ruhu; i on u srcu ostavi samo čežnju i odlazi. Čovjekova radost u spolnom odnosu sa svojom, dozvoljenom ženom, nije trajna. Ni taj užitak ne može čovjeka učiniti trajno sretnim; i on u njegovom srcu ostavi samo čežnju i odlazi.
Isti je slučaj i sa svim drugim, dozvoljenim (halal) užicima, a kada se užitak traži u zabranjenim (haram) stvarima, onda je on uzrok čovjekove potpune nesreće i propasti.
Ukratko, ovosvjetske blagodati i materijalni užici ne mogu trajno usrećiti ruh čovjeka. Ovaj svijet je stvoren zbog čovjeka, a čovjek je stvoren radi robovanja Allahu Uzvišenom. Svakome ko posjeduje razum i srce naš Uzvišeni Gospodar je objasnio kako se postiže vječna sreća. On, Uzvišeni kaže (obratite pažnju i shvatite):
“Samo spominjanjem Allaha srce se smiruje.” (Ra’d, 28.)
Sve Iijepe namjere, poslovi, ljubavi, sedžde, dove, pokajanja, traženja oprosta, dobra djela i trud koji se čine radi Allaha predstavljaju spominjanje (zikr) Njega, Uzvišenog. Ko spominje Hakka Uzvišenog, i On spominje njega. Onome ko načini jedan korak na Hakkovom putu, On Uzvišeni uzvrati sa najmanje deset Svojih milosti.
Kibla ljubavi je Allah Uzvišeni. Istinska i trajna sreća je zabranjena srcima koja ne usmjere Allahu Uzvišenom, sa vjerovanjem i lijepim vladanjem.
Ne tražimo riznicu na pogrešnom mjestu.
Ko ima milostiviji od Allaha, Milostivog?
Kako je On Iijep zaštitnik i kako je Iijep pomagač!
Zašto na ovome svijetu ne možemo imati sve što želimo
Odgovor je lahak: Zato što smo robovi.
Samo se Allahova volja apsolutno realizuje. To svojstvo i mogućnost pripadaju samo Njemu Uzvišenom.
U tome Mu niko ne može biti ortak. Neka rob zna da je rob, za svoju potrebu neka se obrati svome Gospodaru, a ako mu se ne udovolji neka se strpi i bude zadovoljan, jer mu neće biti dato sve što želi! Treba znati da postoji i razlika između ovoga svijeta i Dženneta: na ovome svijetu robu neće biti dato sve što poželi, dok će u Džennetu biti udovoljeno svakoj njegovoj želji. To je Allahovo obećanje i radosna vijest robovima koji uđu u Džennet. Njegovo obećanje je istina; sigurno će se ostvariti.
Rob na ovom svijetu želi nešto, a Allah Uzvišeni po tom pitanju ima Svoju nakanu. Ako želja roba bude u skladu sa onim što Allah Uzvišeni želi – ona će biti ostvarena, a ako ne — onda će biti onako kako On Uzvišeni želi. U tom slučaju rob će odabrati jednu od dvije stvari: ili će biti zadovoljan onim što mu je Allah Uzvišeni dao – čime će biti u rahatluku, ili će to odbaciti i biti svakoga časa u tegobi. Ukoliko se, pak, ne pokaje za svoje oponiranje Božijoj odredbi, njegova tjeskoba i kazna će biti nastavljena i na Ahiretu. Sreća na ovome svijetu se ne sastoji od toga da postignemo sve što nam duša poželi i da bi uživali u tome. Sreća je radost i zadovoljstvo onim što nam je dato. To je moguće ako je rob zadovoljan odredbom i raspodjelom Uzvišenog Stvoritelja.
Nakon što rob uradi sve što je u njegovoj moći, treba se pouzdati u svog Gospodara. Treba znatl da svaka njegova odredba u sebi nosi dobro (hajr). Treba zahvaljivati na onome što mu podari, a na onome što mu uskrati treba biti strpljlv. Čovjek se može Ijutiti na sebe zbog propuštenih dobrih djela koja je mogao uraditi, a nije ih uradio. Međutim, on nema pravo da se Ijuti, žali ili grdi svoga Uzvišenog Stvoritelja zato što mu nije dao ili omogućio ono što on želi.
Vjernik blagonaklono prihvata sve ono što ga zadesi, osim grijehova koje je počinio. Na taj način on je zadovoljan i u blagostanju.
Spokojan je onaj ko je zadovoljan odredbom svog Gospodara.
Onaj ko se pokori Božijoj odredbi bit će spašen tugovanja.
Onaj ko bude zadovoljan onim što ima njegov život će biti lahak i sa puno sreće.
Vjernik koji je spoznao Uzvišenog Hakka nikome ne zavidi.
Zavidnik nikada neće biti sretan.