Egipatska revolucija i turski model
Turski model nije postignut revolucijom. Turska je bila žrtvom veoma velike nedaće. Neki turski model predstavljaju kao put prema umjerenom političkom islamu, prihvatljivom Zapadu, nešto najviše o čemu su ljudi u Turskoj mogli sanjati, budući da je islam u Turskoj bio žestoko proganjan, možda kao ni u jednoj drugoj zemlji. Tamo se laicizam nametao narodu ognjem i mačem. U Turskoj su još uvijek na snazi neki zakoni kojima se eksplicitno naznačava da će svaki onaj koji bude zagovarao uspostavu islamskog šerijata dobiti kaznu zatvora u trajanju od osam godina, a ako je takva osoba član neke organizacije, dobit će kaznu doživotnog zatvora, a za onoga ko svoju djecu podučava Kur’anu mimo školskog programa predviđena je kazna od tri godine zatvora. To je turski narod dovelo u situaciju da ne razumije mnoga iznimno važna pitanja.
Primjera radi, turski parlament u kojemu dominira većina iz Partije pravde, bio je izložen snažnom evropskom pritisku da donese zakon kojim će se dokinuti kažnjavanje bluda – ukoliko se žele priključiti Evropskoj uniji – premda je i dotadašnje kažnjavanje u suštini bilo krnjavo, odnosilo se samo na osobe u braku. Ako bi pak neudata žena, koja bi bila starija od osamnaest godina, počinila blud koji ne bi bio prostituisanje, niti učinjen pod prisilom, ne bi bila kažnjena za to. I pored toga, ni takav zakon Evropljanima nije bio po volji, pa su od turskog parlamenta zahtijevali da to izmijene i jasno naznače da se blud ne smatra kažnjivim činom.
Ono što je navelo turski parlament, u kojem većinu ima stranka sa islamskom pozadinom, da usvoji jedan takav zakon jeste da to pitanje kod njih nije krupno pitanje. To znači da ga oni nisu dovoljno izučili, da nisu stekli potrebno znanje o njemu, da ne znaju da stajalište po kojem blud nije kažnjiv čin predstavlja dopuštanje nečega što je Uzvišeni Allah označio strogo zabranjenim, što je nevjerstvo. Oni pak ne znaju da je to tako. Najviše o čemu su oni sanjali bilo je da studentica sa hidžabom može ući na univerzitet, ili se slobodno kretati ulicom, jer je nošenje hidžaba bilo zabranjeno!
Naša pak situacija, bez sumnje, nije takva. Egipatski narod je kroz čitavu povijest uspio sačuvati svoju pobožnost, premda su brojne snage nastojale narod privesti laicizmu. Narod se tome ipak ophrvao, naročito kad se pojavio pokret islamskoga buđenja prije četrdesetak godina, koji je promijenio mnoga mjerila i narod u velikoj mjeri povratio njegovoj izvornosti, njegovoj biti, njegovom kolektivnom duhu, njegovom vjerovanju i njegovom islamu.
Alžirsko iskustvo u političkom angažmanu devedesetih godina
Okolnosti su danas, nesumnjivo, mnogo povoljnije od onih kakve su bile ranije. Na izborima nema falsifikovanja, i svako se može slobodno izraziti. Nema diktata sa strane. Dio tih snaga promijenio se i u Egiptu i u čitavoj regiji iako su odnosi snaga još uvijek osjetljivi, kao i u čitavome svijetu. Mi to, svakako, uzimamo u obzir i potpuno smo svjesni činjenice da postoji velik nesrazmjer između onoga što želimo i čemu težimo i onoga čime raspolažemo. U tome se držimo načela: Bojte se Allaha koliko god možete! (Et-Tegabun, 16) Ne možemo, dakle, očekivati da će se sve o čemu sanjamo i ispuniti, pa ipak molimo Uzvišenog Allaha i gajimo nadu da će se Allahova vjera proširiti svuda po svijetu. Uostalom, to je i Allahovo obećanje. Naime, Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: “Islam će, posigurno, doprijeti sve do tamo dokle dopiru noć i dan! Allah neće ostaviti nijednu kuću, ni u gradu ni u selu, a da u nju neće unijeti ovu vjeru…!” (Hadis bilježi Ahmed, a Albani ga ocjenjuje kao vjerodostojna).
Prema tome, islam će se proširiti posvuda i sva će se Zemlja ispuniti njime, no to će se događati u različitim vremenima. Uzvišeni Allah kaže: On je poslao Poslanika Svoga s uputstvom i pravom vjerom da bi je izdigao iznad ostalih vjera, makar to ne bilo po volji idolopoklonicima! (Et-Tevbe, 33)
Uzvišeni je još u Mekki objavio: On je cijelom svijetu opomena! Prema tome, internacionalnost islama isticana je već od samog početka, još dok je Božiji Poslanik, s.a.v.s., strahovao za svoj i za život svojih ashabae. Mora se dakle uzimati u obzir šta je trenutno moguće, ali i vjerovati u ono što je dužnost učiniti. Mi težimo Uzvišenom Allahu, ali vodimo računa o aktuelnom stanju i, s obzirom na trenutnu situaciju, izvršavamo ono što možemo. Time opće stanje činimo boljim, u granicama mogućnosti. Bojte se Allaha koliko god možete!
Mislim da sada imamo vrlo povoljnu priliku da, uz Allahovu pomoć, učinimo veliki korak naprijed u pravcu popravljanja stanja i pridonošenja sreće egipatskom narodu. To možemo učiniti primicanjem postupanju po Božijem propisu, što je u interesu i muslimana i nemuslimana Egipta.
Hoće li selefije osnovati političku stranku ili neku organizaciju koja će braniti njihova stajališta
To je još uvijek otvoreno pitanje, u fazi je razmatranja i nije isključeno da će do toga doći. Međutim, naš prioritet i naše viđenje stvarne promjene jeste – kako sam rekao – izgradnja cjelovite muslimanske ličnosti, tako da ćemo se fokusirati na aktivnosti po džamijama i pozivanju ljudi Allahu, mudro i lijepim savjetom, raspravljajući s ljudima na najljepši način u pravcu formiranja takve ličnosti. Potom imamo cilj izgraditi vjerničku skupinu ljudi, vjernički kolektiv, kadar da ispunjava sve kolektivne obaveze koje je propisao Uzvišeni Allah, što bi trebalo biti jezgro sistemima islamskoga života. Prema tome, nastojat ćemo od toga ostvariti ono što mognemo.
Naš prioritetni cilj jest zaštita vjere i odgajanje ljudi na načelima vjerodostojnog vjerskog učenja, ispravnog obredoslovlja i zdravog morala. To je osovina našega rada. Što se pak tiče onog dijela koji se odnosi na političko angažiranje, bilo na individualnoj razini ili formiranjem neke stranke, to je za sada otvoreno pitanje, no i time ćemo, isto tako, ići za tim da popravimo što se može popraviti uz pokornost Uzvišenom Allahu i bogobojaznost, u granicama mogućega. Sredstva i stepen tog angažmana upravo su sada predmet razmatranja i bit će, ako Bog da, obznanjena kad za to dođe vrijeme.
Vraćanje međusobnog povjerenja
Mi smo mišljenja da se mora otvoriti nova stranica. Prije svega ponašanje mora biti drukčije od onog kakvo je ranije bilo. Zapažamo da se kod nas u Aleksandriji rukovodstva snažno okreću promjeni, da se onima kojima je ranije na bilo koji način učinjena nepravda dadne kompenzacija, na šta oni, bez sumnje, imaju pravo. Mi sa svoje strane sve ljude nastojimo podstaknuti da se drže riječi Uzvišenog Allaha: Neka im oproste i ne zamjere! (En-Nur, 22), uz zadržavanje prava koje imaju, jer se s tim pravom niko ne smije kockati. Kažemo: Hajde da otvorimo novu stranicu!, i sa svoje strane nastojimo učiniti sve da se to povjerenje ponovo vrati. Trenutno vršimo pripreme za održavanje jedne zajedničke konferencije na kojoj bi sudjelovala braća koja ljude pozivaju vjeri, azharski učenjaci i rukovodni ljudi vojske i policije, kako bi se otvorila nova stranica, uz Allahovu pomoć. Također mislim da bi trebalo zamijeniti i persone koje su nekim ljudima nepravedno nanijele bol u prošlosti i namjesto njih imenovati druge ljude.
Što se tiče mog viđenja budućeg Egipta, nadam se da će on biti bolji od prethodnog, ako Bog da!
Poruka narodu Libije
Stalno Uzvišenom Allahu upućujem dovu za libijski narod – da ga izbavi iz nevolje u kojoj se našao, da ih riješi te brige i da ih ujedini protiv nasilja i agresije; da ostanu dokraja ustrajni u očuvanju integriteta zemlje i onemoguće upad bilo čijih stranih trupa na njeno tlo. Molim Allaha da ih razriješi te brige i rastereti ih nasilničke vlasti koju sada imaju.
Poruka Jemenu
Bože, čuvaj muslimane na svakom mjestu! Prolijevanje krvi, sasvim sigurno, svuda za sobom povlači i razaranje. Nijedan vladar ne može biti snažan, niti može biti stabilna ona vlast koja prolijeva krv svoga naroda. Masakri koji su se desili neće doprinijeti stabilizaciji situacije. Prolijevanje krvi znači dolijevanje ulja na vatru, pojačavanje plamena. Samo dan nakon Revolucije, dakle 26. januara, napisao sam članak u kojemu sam kazao da bi bilo koja naredna žrtva samo još više pobudila revoluciju, a ne bi je zaustavila. Stoga, vojno, ili policijsko rješenje, ne može biti rješenje. Mora se istinski odazvati zahtjevima za suštinskom reformom. Pod hitno se mora obustaviti prolijevanje krvi i pristupiti mirnom rješavanju krize.
Poruka vjerskim televizijskim kanalima
Televizijski kanali trebaju okrenuti novu stranicu i ići za događajima, te ne podilaziti nikojoj struji; trebaju zastupati istinu i ugošćavati svakog pozivača u vjeru pa da tako, uz Allahovu pomoć, istina dopre do svih ljudi, akobogda.
Antre 1
Narod Egipta pokazao je visok nivo svijesti, masovno se odazvavši pozivu da se unutrašnji front održi pod kontrolom
Za vrijeme dok je trajala revolucija bio sam zabrinut i veoma uplašen s obzirom na iskustva s ranijim revolucijama. Jako me žalostilo što se to kod nas događalo. Mislim da je tu neko želio uloviti u mutnom i da bi se to i dogodilo da Allah nije dao svoju milost! Evo vidimo šta se sada događa u Libiji. Moglo se desiti da i kod nas krv potocima poteče, onako kako sada teče u Libiji, a broj libijskog stanovništvo predstavlja tek desetinu egipatskog. Da je, dakle, došlo do takvog nasrtaja na stanovništvo, broj šehida i ubijenih kod nas bio bi enormno velik. Iz tog razloga bio sam veoma zabrinut, kao što sam bio zabrinut i u srcu osjećao zebnju od moguće anarhije koja je lahko mogla zahvatiti zemlju nakon što se policije povukla sa javne scene.
Mi smo bili, Bogu hvala, prvi koji su formirali narodne komitete, koji su odigrali veoma pozitivnu ulogu, i koji su ljude pozivali bogobojaznosti bez njihova prisiljavanja na to ili nametanja nekih obavezujućih stvari. Naprotiv, nastojali smo djelovati samo na svijest i srca ljudi.
Hvala Uzvišenom Allahu, sve je prošlo kako treba, spriječeno je prolijevanje krvi, a vojska je podržala narod i poštivala njegovu volju. Narod Egipta pokazao je visok nivo svijesti, masovno se odazvavši pozivu da se unutrašnji front održi pod kontrolom. Također se stalo na put i pokušajima da se aktivira navodno postojeća međukonfesionalna netrpeljivost. Selefije su tada javno kazali da će oni stati u odbranu života i imovine kršćana isto onako kako brane živote i imovinu muslimana. Rekli su da bi onaj ko bi provalio u dućan nekog kršćanina isto tako provalio i u radnju nekog muslimana. Vojska je tada uputila zahvalnicu selefijskoj zajednici u Arišu zato što su onemogućili neke baltadžije da izvrše napad na tamošnju crkvu, čime su odigrali veoma pozitivnu ulogu u očuvanju međukonfesionalnih odnosa. Neki istaknuti koptski predstavnici općenito su se pohvalno izrazili o ovakvim gestama, što selefije oslobađa sumnje da oni stoje iza miniranja crkve u Aleksandriji. Lično sam vidio neke ljude koji su prije nekog vremena bili “baltadžije” kako su se priključili narodnim komitetima i zajedno s drugima učestvovali u zaštiti ljudi – mislim da je to bio pouzdan znak da su oni koji su željeli izazvati anarhiju i krvoproliće doživjeli neuspjeh, hvala Allahu.