Month: April 2011

Mudre izreke Alije b. Ebi Taliba radijallahu ‘anhu

18234812Y1jJTjVY

Ali b. Ebi Talib r.a., amidžić Muhammeda s.a.v.s., je prvi od dječaka koji je primio islam, jedan je od desetorice ashaba kojima je obećan džennet, četvrti je od hulefa-i-rašidina i vođa pravovjernih nakon smrti Muhamammeda s.a.v.s., jedan je od imama Ehli-Sunneta vel-Džema'ata, i jedan je od prvaka Selefa, a ujedno je bio i zet Muhammeda s.a.v.s., pod kojim je bila njegova s.a.v.s., ćerka Fatima.

S obzirom na to da se radi o čovjeku koji je od malena rastao uz Muhammeda s.a.v.s., i Objavu koja mu je dolazila, i pored brojnih hadisa koje je direktno prenio od Muhammeda s.a.v.s., mi ovom prilikom nećemo govoriti o tim hadisima Poslanika s.a.v.s., koje nam Alija r.a., prenosi, već se ovog puta fokusiramo na njegove izjave, misli i zaključke koje je izrekao pod raznim povodima, a koje nam samo oslikavaju dubinu i snagu njegovog ispravnog razumjevanja i poimanja islama kao vjere.

Krenimo sada malo stazama dubokog poimanja vjere i njenog iskrenog doživljaja:

Kad god bi nastupilo vrijeme za namaz, lice Alije b. Ebi Taliba r.a., bi nekada požutjelo a nekada pocrvenilo, pa bi upitan o tome, na šta odgovori: „U pitanju je svjesnost spram emaneta koji je bio nuđen Nebesima i Zemlji i planinama pa su odbile prihvatiti ga se od straha od težine njegove, a prihvatio sam ga se ja, pa ne znam hoću li ga na pravi način izvršiti ili ću loše postupiti!“ (Edebul-Dunja vel-Din, 1/105.)