Wikileaks: Novi dokumenti govore o Guantanamu

Radi se o više do 700 tajnih vojnih dokumenata, s ocjenama vojnih obavještajnih dužnosnika od 2002. do januara 2009. godine, koji daju novu sliku o zatočenicima Guantanama, piše u nedjelju njujorški list.

Ti dosjei, pripremljeni u vrijeme administracije Georgea W. Busha, pružaju dublji pogled na obavještajne podatke koji su uvjerili i administraciju Baracka Obame da zatvor u Guantamanu još ne treba zatvoriti.

Ono što je započelo kao eksperiment nakon terorističkih napada 2001. godine sada izgleda kao trajna američka institucija, a objavljeni dokumenti pokazuju zašto mnogi od tih slučajeva ne bi nikada izdržali na nekom civilnom ili vojnom sudu, ocjenjuje New York Times.

Tajni dokumenti, dostavljeni njujorškom dnevniku i još nekim medijskim organizacijama, otkrivaju zašto se većina od 172 preostala zatočenika smatra visoko rizičnim i prijetnjom po SAD i saveznike ako bi bili pušteni bez odgovarajuće rehabilitacije i nadzora.

Istovremeno pokazuju i da je još više onih koji su pušteni – trećina od oko 600 već prebačenih u druge zemlje – također bilo smatrano visoko rizičnim. Ljudi zaduženi za borbu protiv terorizma posebno su zabrinuti za one koji su optuženi da su ubojice i operativci Al-Qaide, kao i one koji su isljednicima rekli da će se osvetiti Americi.

New York Times primjećuje da dokumenti uglavnom ne spominju korištenje teških metoda isljeđivanja u Guantanamu, uključujući lišavanje sna, stavljanje u stresne položaje i produženo izlaganje hladnoći. Za nekoliko zatočenika se, ipak, kaže kako su izmišljali da su bili zlostavljani.

Među tim dokumentima nalazi se najbolje dokumentirani slučaj surove tehnike isljeđivanje u Guantanamu primijenjene 2002. i 2003. godine na 20. otmičaru Mohammedu Uthmanu, za koga se vjeruje da je trebao biti jedan od sudionika napada od 11. septembra 2001.

Uthman je vezivan kao pas, seksualno ponižavan i prinuđivan da urinira po sebi. U njegovom dosjeu stoji da iako je javno objavljeno da je bio izložen teškim tehnikama isljeđivanje u prvoj fazi zatočeništva, njegova priznanja su izgleda istinita i slažu se sa izvještajima ostalih izvora.

U dokumentima se spominje da je više zemalja slalo svoje obavještajce u Guantanamo da ispitaju zatočenike. Među njima su Kina, Rusija, Tadžikistan, Jemen, Saudijska Arabija, Jordan, Kuvajt, Alžir i Tunis.

U dokumentima ima i bizarnih detalja. Naprimjer kako Abd al-Rahim al-Nasir tvrdi da je u Al-Qaidi viši po rangu od Khalida Sheikha Mohammeda i da je toliko posvećen svom cilju da je navodno primao injekcije za impotenciju kako bi ga žene manje privlačile i mogao se u potpunosti posvetiti džihadu.

Također se navodi da zatočenike iz Jemena ostali opisuju kao “prašinare” bez osnovne obuke, koji nisu nikakvi globalni teroristi. Takve iz drugih država iz Guantanama su poslali kućama odavno, ali Jemenci su zadržani zbog nestabilnosti u svojoj zemlji.

Otkriva se i da je glavni razlog što je u Guantanamu šest godina držan kamerman televizije Al-Jazeere Sudanac Sami al-Haj, koji je ispitivan o programima obuke, telekomunikacijskoj opremi i operacijama dolaženja do vijesti u Čečeniji, na Kosovu i u Afganistanu, uključujući kontakte s terorističkim skupinama.

Iako je Haj inzistirao da je samo novinar, njegov dosje pokazuje da je pomagao islamističkim ekstremnim grupacijama da prebace novac i da dođu u posjed raketa “stinger”, a navodi se i tvrdnja iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da je on član Al-Qaide.

Haj je oslobođen 2008. godine i vratio se na posao u Al-Jazeeru. U dokumentima javnost prvi put ima prilike vidjeti kako je američka vojska gledala na 158 zatočenika koji su prvi oslobođeni.

Oni nisu službeno saslušani u skladu sa sustavom utemeljenim 2004. godine i uglavnom se smatralo da su od maloga obavještajnog značaja, bez ikakvih ili bez značajnih veza sa Al-Qaidom ili talibanima. Ipak, među njima je oslobođen i jedan Pakistanac koji je tri godine kasnije postao bombaš samoubojica.

New York Times podsjeća da je to četvrta velika gomila povjerljivih dokumenata koje objavljuje WikiLeaks, prenosi Reuters.

Dokumenti, kako piše list, nisu kompletni i većinu je gotovo nemoguće provjeriti. Ocjene iznesene u njima neće okončati dugu debatu u SAD-u o tome najkontroverznijem američkom zatvoru, napominje New York Times i ističe da ti dokumenti mogu biti upotrijebljeni i za podršku uvjerenju da ti zatočenici predstavljaju opasnost po SAD, ali i za dovođenje u pitanje opravdanosti sustava držanja u zatočeništvu bez suđenja.

MOJportal