Kultura ponašanja u džamiji, I dio
Džamija je u islamu nezamjenljiva institucija: rasadnik znanja, svjetionik vjere i mehanizam za transformaciju ljudi. Vjernik je za džamiju vezan već od rođenja – od nadijevanja imena i učenja ezana na uho novorođenčetu, preko vjenčanja i ulaska u novi život, do kraja života i klanjanja dženaze-namaza.
Za vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s, džamija je bila prva škola, odgajalište, parlament, kasarna i svekoliko svakodnevno stjecište svih generacija muslimana. Ona je bila i socijalna ustanova u kojoj su se prikupljale informacije o socijalnom stanju vjernika, te pomagali jetimi, siročad i ugroženi. Bila je i svojevrsni centar gdje su se saznavali najpotrebniji podaci o članovima zajednice: razlog njihovog odsustva, bolest i nacin zijareta bolesnika ili, eventualna, smrt i vrijeme posljednjeg susreta i klanjanja dženaze.
Danas je, nažalost, džamija uveliko izgubila na svojoj aktuelnosti i vanredno širokoj lepezi i domenu djelovanja. Gotovo da je svedena na mjesto molitve u kojem će vjernik samo obaviti namaz, ili na pokopnu ustanovu bez koje se ne može obaviti posljednji ispraćaj nekog ko preseli na ahiret.
Nadamo se, da će ovoj instituciji biti vraćen njen nekadašnji ugled i da će, relativno brzo, postati, kako što je bila i u periodu prvih generacija muslimana, nit koja će uvezivati sve muslimane, spajati ih, organizirati i uvezivati, kao što su saffovi uvezani i čvrsto spojeni dok vjernici koji obavljaju namaz stoje jedan uz drugog.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, jasno je kazivao i praktično pokazao kako se ponašati na svakom mjestu i u svako vrijeme. Njegova životna praksa pokazala je kako se treba ponašati u džamiji. Cilj ovog rada je da, na temelju njegovih hadisa i prakse, pojasnimo kako bi ponašanje vjernika trebalo da bude u džamiji i da tako i postupamo.
Podsticaj na posjecivanja džamija
Brojni su hadisi Vjerovjesnika, s.a.v.s, koji podstiču vjernike na posjećivanje džamija i klanjanje namaza u njima. Spomenut ćemo samo neke:
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kad god neko ode u džamiju – jutrom ili naveče – Allah mu pripremi mjesto u Džennetu, koliko god puta ode ujutro i naveče.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko se kod svoje kuće očisti a zatim ode u jednu od džamija da obavi jedan od Allahovih farzova, jednim korakom mu se oprašta grijeh a drugim podiže stepen (u Džennetu).
Abdullah b. Omer, r.a, prenio je od Poslanika islama, s.a.v.s: Namaz obavljen zajednički je vredniji od namaza pojedinca za dvadeset sedam puta.
Ebu Hurejre, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Sedam vrsta ljudi će biti u Allahovom hladu na dan kada nikakvog drugog hlada – osim Njegovog – neće biti: pravedan vladar, mladić koji odraste u pokornosti Allahu, osoba čije je srce stalno vezano za džamiju, prijatelji koji se vole isključivo u ime Allaha, sastaju se i razilaze samo u ime Njega, čovjek kojega lijepa i ugledna žena pozove na blud, a on kaže: Ne, ja se bojim Allaha!, čovjek koji udjeljuje sadaku tako da mu ljevica ne zna šta mu je udijelila desnica i čovjek koji se sjeti Allaha u samoći pa mu oko zasuzi!
Priprema za odlazak u džamiju
Potrebno je da vjernik, prije odlaska u džamiju, ispuni određene uvjete. Dužan je da uzme abdest, odnosno da se okupa, da obuće najljepšu odjeću i da se namiriše.
Allah Uzvišeni kaže:
“O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete namaz da obavite.”
Posebno je to naglašeno u slučaju odlaska na džumu i bajram-namaze. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, u hadisu koji prenosi Abdullah b. Omer, r.a, rekao: Kada neko od vas bude htio ići na džuma-namaz, neka se prethodno okupa!
U predaji Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a, navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Kupanje petkom dužnost je svakoj punoljetnoj osobi, pranje zubi i upotreba mirisa ukoliko ga ima.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, takođe, kako prenosi Ebu Hurejre, r.a, rekao: Ko se u petak okupa, poput kupanja od džunupluka, zatim ode u džamiju u prvo vrijeme, kao da je devu žrtvovao, ko ode u drugo vrijeme, kao da je kravu žrtvovao, ko ode u treće vrijeme kao da je rogatog ovna žrtvovao, ko ode u četvrto vrijeme kao da je kokoš žrtvovao, ko ode u peto vrijeme kao da je jaje žrtvovao, a kada se imam pojavi, dođu meleki i slušaju hutbu.
Polazak u džamiju
Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi, kada bi izlazio iz kuće, cinio to lijevom nogom, a onda bi proučio dovu:
Allahu, učini svjetlo u mom srcu i u mome vidu, učini ga s moje desne strane i iza mene, daj mi ga u mojim žilama, mesu, krvi, kosi i tijelu.
Znacajno je napomenuti da osoba koja se uputi ka džamiji ne smije saplitati prste svojih ruku, buduci da se i sam odlazak u džamiju računa kao da je osoba u samom namazu, a takav postupak je muslimanu zabranjen. Ka’b b. ‘Udžre, r.a, prenosi u tom pogledu hadis Poslanika islama, s.a.v.s: Kada neko od vas lijepo i propisno uzme abdest a zatim se zaputi ka džamiji, neka ne sapliće prste svojih ruku, jer je on već u namazu!
Preporučuje se smireno i dostojanstveno koračanje ka džamiji, bez velike žurbe, a posebno bez trčanja, jer je osoba praktično u namazu onog momenta kada se uputi ka džamiji. Ebu Katade, r.a, kaže: Dok smo klanjali za Allahovim Poslanikom, s.a.v.s, začuli smo graju nekih ljudi, pa ih je Vjerovjesnik, s.a.v.s, nakon što smo klanjali, upitao: Šta vam je? Odgovorili su: Žurili smo na namaz! On im je, tada, rekao: Nemojte tako raditi! Kada pristupate namazu, pristupajte mu smireno i dostojanstveno, pa ono što stignete za imamom klanjajte, a ono što vam je izamaklo nadoknadite!
Slična je predaja i Ebu Hurejre, r.a, u kojoj Poslanik, s.a.v.s, upozorava: Kada čujete ikamet, krenite na namaz tiho i dostojanstveno, a ne trčite! Ono što ste stigli klanjajte, a potom dopunite ono što vam je prošlo!
Zbilja je ružan osjecaj, kada neko zakasni u džema’at, pa počne trčati po džamiji kao po sportskom terenu, kako bi stigao na neki rekjat. Otuda je Poslanikova, s.a.v.s, preporuka: smiren i dostojanstven pristup namazu, kako bi se i džamiji, kao časnom mjestu, ukazalo dužno poštovanje i respekt. Osim toga, dolazak u džamiju, prije ikameta, donosi nam brojne blagodati koje nećemo zadobiti ako ne stignemo blagovremeno u džamiju. Izmedu ostalog, to je: klanjanje dva rekata tehijjetu-l-mesdžida, dova izmedu ezana i ikameta i izgovaranje početnog tekbira u vrijeme kada to čini imam.
Ulazak u džamiju
Pri ulasku u džamiju treba voditi računa da se u džamiju ulazi desnom nogom, na temelju prakse Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Naime, Aiša, r.a, prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je u svim stvarima preferirao desnu stranu.
Imam Buhari navodi Aišinu, r.a, predaju u kojoj stoji: Vjerovjesnik, s.a.v.s, davao je desnoj strani prednost u svakom svom poslu koliko god je mogao: u svom ćiščenju, češljanju i oblaćenju odjeće. Buhari naslovaljava odjeljak u kojem citira naprijed navedeni hadis: Ulaženje desnom nogom u džamiju i druge prostorije, i prije samog navođenja hadisa spominje da je Abdullah b. Omer, r.a, poznat po striktnom slijeđenju Poslanika islama, s.a.v.s, u svim segmentima života, ulazio u džamiju desnom, a izlazio lijevom nogom.
Dova
Prilikom ulaska u džamiju donosi se selam na Poslanika, s.a.v.s, i prouči: Bismillahi ve-s-selamu ‘ala Resulillahi. Allahummegfirli zunubi, veftah li ebvabe rahmetike! – U ime Allaha. Neka je selam na Allahovog Poslanika. Allahu, oprosti mi grijehe i otvori mi vrata Svoje milosti! Ovu predaju od Poslanika, s.a.v.s, prenosi njegova kćerka Fatima, r.a. Sličnu predaju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi i Ebu Usejid, r.a, odnosno Ebu Humejd es-Sa’idi, r.a.
Lijepo je proučiti i dovu koju je od Poslanika, s.a.v.s, prenio poznati ashab Abdullah b. ‘Amr b. el-‘As, r.a: E’uzu billahi-l-‘azim, ve bivedžhihi-l-kerim, ve sultanihi-l-kadim, mine-š-šejtani-r-radžim! – Utječem se Velikom Allahu, Njegovim plemenitim Licem i Vječnom vlašću da me sačuva od prokletog šejtana! Kada osoba izgovori ovu dovu, šejtan, tada, prizna: Od mene je sačuvan čitav dan!
Nazivanje selama
Sunnet je nazvati selam prisutnima u džamiji. U predaji Suhejba, r.a, kao i Bilala, r.a, navodi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, na selam ashaba, kada bi bio u namazu, odgovarao išaretom ruke.
Pokuđenost prelaska preko ramena klanjača i njihovo razdvajanje:
Brojni klanjači kada zakasne na namaz, prelaze preko ramena klanjača i, često, razdvoje dvije osobe da bi sebi obezbijedili mjesto u saffu. To svakako treba izbjegavati. Naime, treba na vrijeme doći u džamiju i popunjavati prazna mjesta u safovima, kako kasnije ne bi bilo potrebe da se prelazi preko ramena klanjača ili razdvajaju dvojica klanjača u saffu.
Selman el-Farisi, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: Ko se petkom okupa, što je bolje moguće, namiriše se, pa izađe rano u džamiju ne rastavivši dvojicu klanjača, a zatim klanja ono što je propisano, pa šuti i sluša imama dok hutbu drži, Allah će mu oprostiti grijehe počinjene između dvije džume!
Pokuđenost prelaska ispred klanjača
Treba paziti da se ne prelazi ispred klanjača dok je u namazu, kako ga ne bismo dekoncentrirali. Ta praksa takođe je prisutna kod onih koji kasne na namaz, pa onda pokušavaju dospjeti do prvih safova. Otuda je neophodno ubrizgati u svijest ljudi da dolaze na vrijeme u džamiju i da popunjavaju sva mjesta koja su prazna u prvim safovima, kako se ne bi ukazala prilika onima koji kasne da moraju učiniti tako pokuđene stvari i prelaziti ispred klanjača.
Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, upozoravajuci na taj čin, eksplicite naglasio: Da neko od vas čeka stotinu godina, bolje mu je nego da prođe ispred svog brata koji klanja!
Islamski ucenjaci, uglavnom, smatraju da je prolazak ispred klanjača mekruh. Međutim, Imam en-Nevevi i neki drugi smatraju da je prolazak ispred klanjača, bez sutre, haram. Imam el-Kasimi, takođe, to drži haramom, izuzev u dva slučaja:
1. ako osoba primijeti slobodan prostor u prvom safu, pa ga želi popuniti i tako upotpuniti saf ispred sebe,
2. ako bude tolika gužva i stiska i da ne nađe drugog izlaza.
Ukoliko se klanja u džema’atu, onda je sutra imama dovoljna i za kompletan džema’at.
Tehijjetu-l-mesdžid
Kada se uđe u džamiju, u vrijeme kada nije mekruh klanjati ili prije nastupanja određenog namaza, prije nego sjednemo klanjaćemo dva rekata tehijjetu-l-mesdžida. To se temelji na hadisu Ebu Katade, r.a, u kojem Poslanik islama, s.a.v.s, traži od svojih sljedbenika da klanjaju ta dva rekata: Kada neko od vas uđe u džamiju neka klanja dva rekata prije nego sjedne!
Valja napomenuti da je kod nas običaj da se ova dva rekata klanjaju samo u novootvorenoj džamiji ili u nekoj džamiji koju osoba prvi put posjećuje. Medutim, dužnost nam je napomenuti da se taj namaz klanja svaki put kada udemo u džamiju, osim ukoliko već nije počeo određeni namaz koji ćemo klanjati u džema’atu ili ukoliko nije nastalo vrijeme u kojem je pokuđeno klanjati: vrijeme izlaska sunca, kada je sunce u zenitu i kada sunce zalazi.
Po mnogima, taj namaz treba klanjati svaka osoba koja dode na džuma-namaz, pa makar imam vec držao hutbu, dok se, po hanefijskoj pravnoj školi, taj namaz izostavi i sjedne, kako bi se hutba slušala i okoristilo njome.
Dakle, kad god se uđe u džamiju, a mujezin nije počeo učiti ikamet za farz-namaz ili ne postoji neka druga spomenuta zapreka, klanjaćemo dva rekata tehijjetu-l-mesdžida prije nego sjednemo u džamiji.
Piše: prof. dr. Šefik Kurdić
Izvor: Novi Horizonti