Svjedoci mutnih radnji strahuju za sebe ako se obrate policiji • Postoji samo reaktivna zaštita svjedoka • Uloga “zviždača” u otkrivanju i sprečavanju korupcije od suštinske je važnosti.Efikasna borba protiv korupcije nije moguća bez pojedinaca koji će tu korupciju prijaviti nadležnim agencijama za provođenje zakona, koje mogu pokrenuti istragu. No, put do toga često je trnovit, jer svjedoci mutnih radnji često bivaju izloženi prijetnjama, strahu i neugodnostima zato što su progovorili.
Zakonske zaštite niti prave motivacije za prijavu korupcije u BiH nema. Kako navode iz “Transparency Internationala”, građani još nisu spremni prijavljivati korupciju u dovoljnoj mjeri da bi to imalo posljedice po one koji su umiješani u takve radnje.
Teške posljedice
– Glavni razlog za to je strah od mogućih posljedica, ali dijelom i zbog nedostatka povjerenja u institucije da će zaista uraditi nešto na osnovu prijave. Ako se odluče na takav korak, to je zato što se osjećaju ugroženima ili oštećenima zbog nejednakog pristupa zapošljavanju ili nekim uslugama javnih institucija – ispričala je za “Avaz” portparolka TI-ja Ivana Korajlić.
Javnosti je poznat slučaj jedne uposlenice državne institucije (ime i prezime osobe poznato redakciji) koja je prijavila slučaj korupcije, nakon čega je izložena prijetnjama i šikaniranju od rukovodilaca, koje je prijavila nadležnim agencijama za provođenje zakona.
– Klima u našoj zemlji još nije dostigla tu tačku gdje će se štititi prava onih koji prijavljuju korupciju. Čak i suprotno, ovakve osobe, pogotovo ukoliko javno govore o korupciji, često trpe posljedice u vidu zastrašivanja, pritisaka i šikaniranja. Nažalost, BiH još nije usvojila zakon koji bi pravno zaštitio tzv. zviždače. To su osobe koje su, naprimjer, zaposlene u nekoj instituciji i prijavljuju određene nepravilnosti ili krivična djela koja su se dogodila unutar te iste institucije – dodala je Korajlić.
Politička volja
Ipak, Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom ili ugroženog svjedoka postoji na državnom nivou. No, riječ je o reaktivnoj zaštiti, tačnije o zaštiti kada je svjedok već ugrožen i ako je već pokrenut krivični postupak.
– Prave zaštite za osobe koje prijavljuju krivična djela korupcije, nema niti postoji preventivno pravno osiguranje sigurnosti ovakvih osoba. Također, ne postoji zaštita od suptilnijih posljedica, kao što su gubitak posla i mobing. To je problem, jer je uloga “zviždača” u otkrivanju i sprečavanju korupcije od suštinske važnosti. Također, osiguravanje zaštite svjedocima korupcije unaprijed bi motiviralo građane da prijavljuju korupciju, što bi dovelo i do većeg broja prijava, a samim tim i osuda – kazala je Korajlić.
Najveći broj korupcijskih afera širom svijeta otkriven je i procesuiran upravo zahvaljujući hrabrosti i odlučnosti “zviždača”, čije su prijave bile osnova za pokretanje istraga. No, za takve mjere vlasti su imale političku volju za borbu protiv korupcije, što, kako sada stvari stoje, u BiH ne postoji.
Iz koje oblasti su građani slali prijave TI-ju o korupciji u 2010.
• 15 posto zapošljavanje
• 10 posto obrazovanje
• 9 posto imovinskopravni odnosi
• 8 posto pravosuđe
• 42 posto ostalo
Teško doći do dokaza
Svjedoci korupcije ključni su u njenom dokazivanju. Stoga je dužnost svakog građanina da prijavi takav slučaj. Iz Tužilaštva BiH kažu kako postoje modaliteti da se i osobe koje su bile umiješane u korupciju, oslobode kazne, jer su pristale na saradnju.
– Postoje određeni modaliteti u krivičnom zakonu koji pokrivaju svaki stepen umiješanosti. Postoji osoba koja daje i koja uzima mito, stoga je najbitnije doći do dokaza. Osim Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom, postoji i Zakon koji štiti njegov identitet. Čak i osobe koje su osobno umiješane u korupciju, mogu se osloboditi kazne ili je umanjiti, jer su pristale na saradnju – rekao je Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH.
Avaz
