Proglas uleme o događajima u arapskom svijetu

Tuniski  tagut bio je prijatelj Židovima, a neprijatelj muslimanima, tlačio je tuniski muslimanski narod, pokrao njihov imetak, narušavao njihova prava, žestoko ih mučio. Muslimanima je uskratio pravo na vjeru, otvoreno se boreći protiv vanjskih temeljnih obilježja islama. U zemlju je importirao sav mogući razvrat i nered. Zabranio je hidžab, otvorio javne kuće, dozvolio haram, a zabranio halal. Napravio je ono što nisu ni nevjerničke vlade napravile u svojim zemljama, i to sve u nadi da će se stvoriti generacija Tunižana bez vjere (dini-islama) u Jednoga Boga. Sva ova djela tuniskog taguta bila su gora i teža za narod i zajednicu od ubistva. Allah, tebareke ve te’ala, kaže:

”A  smutnja je teža od ubijanja!” (El-Bekare, 191);

“A smutnja je gora od ubijanja.” (El-Bekare, 217).

S druge strane, otvaranje i ukazivanje na pitanja o zatvorskim torturama, lošoj ekonomsko-političko-administrativnoj situaciji u Tunisu i Egiptu, jednostavno ne bi bilo moguće nikada privesti kraju.
I tunižanski i egipatski tagut poniženo su pobjegli sa svojih vladajućih funkcija, što je Allahov sunnet za zulumćare, nasilnike, tiranine, kao što kaže Uzvišeni Allah:

“Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce!” (Es-Sedžde, 22);

“A ti nikako ne misli da Allah ne motri na ono što rade nevjernici!” ( Ibrahim, 42).

Svrgnuće ove dvojice taguta nije događaj koji se tiče samo stanovnika Tunisa i Egipta. Ne, to je blagodat za sve muslimane! Zato se na tome Allahu mnogo zahvaljujemo! Zbog navedenog, kao i obaveze koju imamo kao nosioci znanja, dužni smo pojasniti istinu i muslimanima, prije svega samima sebi, a zatim i našoj braći muslimanima, uputiti sljedeće savjete:

1. Obaveznost iskazivanja zahvale Allahu na Njegovoj blagodati vraćanja vjeri, imanu  i mogućnosti činjenja dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže:

”One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i milostinju udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća.” (El-Hadždž, 41);

“Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovom svijetu otklonili i život mu još izvjesno vrijeme produžili?” ( Junus, 98).

Vraćanje vjeri i suđenju po Allahovom zakonu neophodno je ne samo u segmentima politike nego i u svakom segmentu našeg života: ekonomiji, zdravstvu, pravosuđu, medijima, sigurnosti itd., uz uspostavu šerijata, javnih  obilježja i znakova,  koji ukazuju i upućuju na vjeru, poziv ka Allahu, naređivanje na dobro, odvraćanje od lošeg. U Allahovom zakonu i Njegovoj presudi je svako dobro za stvorenja i države. Allahov zakon štiti čast svakog pojedinca, daje mu slobodu i prava. Allah, dželle dželaluhu, kaže:

“Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (El-Maide, 50);

“Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da samo Njega obožavate. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna” (Jusuf, 40);

“Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nevjernici.” (El-Maide, 44).

Ovo je naš savjet svakom muslimanskom vladaru koji ne sudi po Allahovom zakonu, da se prisjeti stajanja pred Svevišnjim Allahom, subhanehu ve te’ala.

2. Šerijat je pokudio samovoljne postupke, bez konsultacije,  bilo da dolaze od vladara, ministra, ili nekog drugog nadređenog. Allah, tebareke ve te’ala, ukazao je i naredio savjetovanje, učinivši taj postupak jednom od specifičnih karakteristika vjernika. Allah kaže:   

‘…i koji se o poslovima svojim dogovaraju.” (Eš-Šura, 38);

“…i dogovaraj se s njima.” (Ali Imran, 159).

Razlika između ovog vida savjetovanja, na koji ukazuje šerijat,  i demokratije na koju se poziva Zapad, nije u tome kako će ko glasati na izborima ili izreći svoj lični stav. Razlika je u osnovi, temeljima vjere (akaidska), jer zapadna demokratija daje pravo narodu da sudi, da sud iznosi, tako da su oni ti koji svojim glasovima odobravaju ono što je islamom  zabranjeno, poput davanja dozvole za rad javnih kuća, odobravanja konzumiranja alkohola, kamate, a, s druge strane, zabranjuju ezan, hidžab i sl. U šuri, ili savjetodavnom tijelu, u kojoj presuđuje Allahov propis, Allahu Jedinom pripada sud i niko ne posjeduje pravo mijenjanja onoga što je šerijat naredio ili zabranio. U šerijatu postoje prijedlozi, savjeti oko mubah – dozvoljenih stvari, u kojima je opća ili pojedinačna korist  za društvo ili pojedinca.

3. Allah, dželle ve ‘ala, naređuje ujedinjenje (zbijanje saffova), a  zabranjuje razilaženje i neprijateljstvo, uvjetujući da to ujedinjenje bude zasnovano isključivo na Kur’anu i sunnetu.
Uzvišeni Allah kaže:

“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (El-Enfal, 46);

“Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 103).

Allahovo uže spomenuto u ajetu je plemeniti Kur’an.

4. Povratak Kur’anu kroz organiziranje halki Kur’ana u kojima će se izučavati Allahova Knjiga, organiziranje šerijatskih kurseva u kojima će se izučavati: akida, tefsir, hadis, fikh, zatim uvođenje islamskih predmeta u školstvo, te djelovanje na vraćanju ponosa i pravog mjesta islamskih fakulteta u društvu i zajednici.

5. Rad na ispravnoj da’vi (misionarstvu), pozivanju ljudi u ibadet Allahu Jednom i Jedinom, kao što su to poslanici činili.
Upućivanje na obavljanje ibadeta koje je Allah propisao, uz ukazivanje na opasnost širka. Jedan od proširenih vidova širka u arapskim zemljama svakako je širk koji je prisutan na kaburima (turbeta, mauzoleji, svetišta i dovišta). Ko usmjeri neki od vidova ibadeta nekom drugom mimo Allaha, počinio je širk, poput dove, traženja pomoći od mrtvih, prinošenja žrtve (kurbana) nekom drugom mimo Allahu itd. Allah, tebareke ve te’ala, kaže:

“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allaha obožavajte, a kumira se klonite!'” (Prijevod značenja En-Nahl, 36);

“Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome!” (Prijevod značenja El-Džin, 18).

6. Uspostavljanje islamskih obilježja, a prije svega obavljanje namaza.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najteži namazi licemjerima su jacija i sabah, a da znaju kolika je nagrada u njihovom obavljanju, došli bi na njih makar i pužući. Htio sam narediti da se nasiječe drva, zatim da naredim klanjanje namaza i da nekome od prisutnih naredim da bude imam, a da ja izostanem i odem do ljudi izostalih sa namaza i naredim paljenje njihovih kuća.” (Buharija, Muslim)
Opreznost od svakog vida novotarije u vjeri, jer ko Allaha bude obožavao sa novinama u vjeri, takav čini novotariju. Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u vjeru uvede nešto novo, što joj ne pripada, to mu se odbija.” Savjetujemo našu braću u Egiptu i Tunisu da se ujedine I pruže podršku onome ko želi da sudi po Allahovom zakonu, a što se tiče stranaka koje prkose Allahu i Njegovom Poslaniku, poput komunističkih, sekularnih i sl., takve nije dozvoljeno predlagati, niti se takvima pridružiti.

7. Našim sestrama muslimankama u Tunisu posebno poručujemo:
Allah vam je naredio šerijatsko pokrivanje, a Ben Ali vam je to bio zabranio. Allah je njega uništio, tako da više nemate opravdanja za nenošenje šerijatskog hidžaba, jer ste vi vjernice muslimanke kojima Allah Uzvišeni naređuje pokrivanje.

“O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastovane biti. A Allah prašta i samilostan je.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 59)

8. Allahov sunnet – odredba prijašnjim narodima ili pojedincima ogleda se u njihovom kažnjavanju kada se odaju griješenju.
Neke od vrsta grijeha su: nepravda, tiranija, nesuđenje po Allahovom zakonu, pomaganje onih koji čine nepravdu, krađa i upropaštavanje muslimanskog imetka, kamata, razvrat, ostavljanje namaza, pojava novotarija koje su suprotne ispravnoj akidi i tevhidu, šutnja i neupozoravanje na opasnost grijeha. Zato požurimo svi s tevbom – pokajanjem Allahu, dželle šanuhu, i traženjem oprosta od Njega, uz pokornost Njemu Milostivom, koji kaže:

“I sve smo prema grijesima njihovim kaznili.” (El-Ankebut, 40) ;

“Kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En’am, 44);

“Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka!” (El-Kalem, 44, 45).

9. Obaveza je da se ovim tagutima i svima onima koji su ih potpomagali u zulumu,  tiraniji i nepravdi sudi pred šerijatskim sudom.

10. Šerijatsko sudstvo treba da sudi po Kur’anu i sunnetu, bez ikakve pristrasnosti ili naklonjenosti nekome.
Takvo sudstvo ne dozvoljava pravljenje izuzetka u određenim slučajevima i parnicama. Svi su jednaki pred tim pravednim sudom, ma o kome se radilo, predsjedniku, poglavaru, novinaru i sl. Također nije dozvoljeno da se pravi izuzetak, direktno ili indirektno, preko nekih vladinih organizacija ili postavki  i sl., koje će utjecati na odbranu optuženih.

11. Allah , tebareke ve te’ala, kaže:

“A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali.” (Hud, 116);

“I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od navaljalih djela odvraćali, a teškom kaznom kaznismo grješnike, zato što su stalno u grijehu bili.” (El-A’raf, 116)

Vidimo da je uspjeh i spas došao samo onima koji su upućivali na dobro, a odvraćali o lošega. Nevaljala djela su ona djela na koja je ukazao Kur’an i sunnet. Onaj koji ostavi obavezne naredbe koje je Allah stavio u dužnost (farzove), ili čini velike šerijatom strogo zabranjene grijehe – zaslužuje kaznu. Obaveza je boriti se protiv svake vrste nereda, bilo da se radi o ekonomiji, administraciji, mas-medijima, sigurnosti, moralu i sl. Država je obavezna da napravi neki vid unutrašnjeg aparata koji će se boriti protiv ovakvih vidova nereda i pokvarenosti, a to je institucija naređivanja na dobro i odvraćanja od lošega, kako Allah, tebareke ve te’ala, rekao:

“I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.” Prijevod značenja Ali Imran, 104);

”Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali Imran, 110).

12. Upozorenje na opasnost udovoljavanja neprijateljima islama i zabranjenost pokazivanja moralnog poraza pred njima. Allah, azze ve dželle, kaže:

”I ne držite stranu onih koji nepravedno postupaju, pa da vas vatra prži; vi nemate drugih zaštitnika osim Allaha, inače, nema vam pomoći!” (Hud, 113) ;

“A da te nismo učinili čvrstim, gotovo da bi im se malo priklonio, i tad bismo ti doista dali da iskusiš dvostruku muku u životu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga našao ko bi ti protiv Nas pomogao.” (El-Isra, 74, 75).

13. Svrha osnivanja sigurnosnih službi isključivo je zaštita ljudi, čuvanje njihovih islamom zagarantiranih prava i sloboda, a ne djelovanje u korist vladara koji će činiti nepravdu narodu, zastrašivati ih i narušavati njihova prava.

Ovaj proglas upućen je svim arapsko-muslimanskim vladarima, uz nadu da će se što prije odazvati ovim smjernicama, ostaviti svaki vid nereda i izvršavati svoje obaveze u pogledu potčinjenih. Molimo Uzvišenog Allaha da sačuva Tunis, Egipat, i sve druge muslimanske zemlje, da nas ne prepusti nama samima!
Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, neka je selam i salavat na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu i sve ashabe!

Potpisnici proglasa:
1.   Istaknuti i uvaženi šejh, Abdullah b. Muhamed el-Gunejman
2.   Šejh, dr. Abdullah b. Hamud et-Tuvejdžiri
3.   Šejh, dr. Abdulmedžid b. Aziz ez-Zindani
4.   Šejh Sulejman b. Osman Ebu Naro
5.   Šejh Da’ilislam b. Salim eš-Šehal
6.   Šejh Abdulahir Hamad el-Gunejmi
7.   Šejh, dr. Abdulaziz b. Muhamed Al Abdulatif
8.   Šejh Asam b. Muhamed b. Ishak el-Abasi
9.   Šejh, dr. Muhamed b. Musa el-Amir
10.   Šejh, dr. Abdulgani b. Ahmed et-Temimi
11.   Šejh, prof. dr. Muhamed b. Turki et-Turki
12.   Šejh Zuhejr b. Mustafa eš-Šaviš
13.   Šejh Bedr b. Nasir eš-Šebib
14.   Šejh, dr. Vedždi Gunejm
15.   Šejh, dr. Ševket Kransiki
16.   Šejh Muhamed b. Abdullah el-Huvejt
17.   Šejh, dr. Abdullah b. Muhamed el-Hašidi
18.   Šejh Mirsad Mutešaji
19.   Šejh, dr. Hamid b. Hamed el-A’li
20.   Šejh, dr. Abdurahman b. Umejr en-Ne’imi
21.   Šejh, prof. dr. Abdulaziz Muhtar Ibrahim
22.   Šejh, dr. Ali b. Seid el-Gamidi
23.   Šejh, dr. Halid b. Ahmed  Za’rur
24.   Šejh, dr. Velid b. Osman er-Rešudi
25.   Šejh, dr. Tarik b. Muhamed et-Tavari
26.   Šejh Zijab b. Sa’d Al Hamdan el-Gamidi
27.   Šejh, dr. Adnan b. Muhamed Umame
28.   Šejh, dr. Muhsin b. Husejn el-A’vadži
29.   Šejh Abdulvehab el-Humejkani
30.   Šejh, dr. Jusuf b. Abdullah el-Ahmed
31.   Šejh Hasan Kari el-Husejni
32.   Šejh, dr. Halid b. Abdullah eš-Šemrani
33.   Šejh, dr. Muhamed b. Sulejman el-Burak
34.   Šejh, dr. Hamed b. Ibrahim el-Hajderi
35.   Šejh Fehd b. Sulejman el-Kadi
36.   Šejh Abdullah b. Nasir es-Sulejman
37.   Šejh, dr. Muhamed b. Abdullah el-Hebdan
38.   Šejh, dr. Abdurahman b. Džemil Kasas
39.   Šejh  Sa’d b. Nasir el-Ganam
40.   Šejh Muhamed es-Sadik Muglis
41.   Šejh Abdullah b. Ali el-Gamidi
42.   Šejh Arif b. Ahmed es-Sabri
43.   Šejh Ibrahim b. Muhamed el-Hakil
44.   Šejh, dr. Mehran Mahir Osman
45.   Šejh Abdulmuhsin b. Muhamed el-Ahmed
46.   Šejh, dr. Muhamed Abdulkerim
47.   Šejh Kasim b. Ali el-Usejmi
48.   Šejh, dr. Abdurahim b. Samail es-Sulmi
49.   Šejh Abdurhaman b. Muhamed el-Herefi
50.   Šejh, dr. Nasir b. Jahja el-Hunejni
51.   Šejh Adil b. Hasan b. Jusuf el-Hamed
52.   Šejh Hamed b. Abdullah el-Džum’a
53.   Šejh, dr. Abdullah b. Omer ed-Demidži
54.   Šejh Husejn b. Muhamed el-Habeši
55.   Šejh, dr. Rijad b. Muhamed el-Musejmiri
56.   Šejh Murad b. Ahmed el-Kudsi
57.   Šejh, dr. Sitr b. Sevab el-Džei’d
58.   Šejh Sultan b. Osman el-Basiri
59.   Šejh, dr. Abdullah b. Abdulaziz ez-Zajdi
60.   Šejh, dr. Ibrahim b. Ali el-Huzejfi
61.   Šejh, dr. Halid b. Muhamed el-Madžid
62.   Šejh, dr. Abdullah b. Nasir es-Sabih
63.   Šejh Nasir b. Muhamed el-Ahmed
64.   Šejh, dr. Sulejman b. Salih el-Džurb’u
65.   Šejh Bedr b. Ibrahim er-Radžihi
66.   Šejh, dr. Abdulaziz b. Muhamed el-Vehibi
67.   Šejh Džemal b. Ibrahim en-Nadžim
68.   Šejh Muhamed b. Abdullah el-Hasam
69.   Šejh Abdulaziz b. Abdullah el-Vehibi
70.   Šejh Muhamed b. Abdulaziz el-Lahim
71.   Šejh Abdullah b. Ali er-Rebi’a
72.   Šejh Ahmed b. Abdullah er-Radžihi
73.   Šejh Muhamed b. Ali Abdullah el-Gajli
74.   Šejh, dr. Abdurahman b. Muhamed el-Faris
75.   Šejh, dr. Abdulmelik et-Tadž
76.   Šejh Sefer b. Abdullah el-Bevaridi
77.   Šejh Abdulaziz b. Salih el-Akl
78.   Šejh, dr. Salih b. Abdullah el-Hezlul
79.   Šejh Abdullah b. Omer es-Suhejbani
80.   Šejh, dr. Abdurahman b. Salih el-Mezini
81.   Šejh, dr. Seid b. Nasir el-Gamidi

Preveo i prilagodio: Sanel Ramić
Izvor: www.awda-dawa.com/ Minber.ba
Obrada: IslamBosna.ba