Nakon mirnog protesnog skupa „Nećemo Gvantanamo u BiH”

Doista je mnogo primjera za pouku kako iz vremena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako kroz vrijeme agresije na BiH, pa i nakon agresije, a najskorije sjećanje je borba protiv zabrane nikaba gdje su male skupine pobjeđivale velike grupe. Cijenjena moja braćo i drage moje sestre, da vas Allah nagradi svakim dobrom ovog i budućeg svijeta, da nas Milostivi učini malom odabranom skupinom koja neumorno i neustrašivo radi na Allahovom putu – ne bojeći se posljedica i strpljivo podnoseći poteškoće na tom putu.

Molim Allaha da nas sastavi u Džennetu; da se odmaramo u Njegovom hladu, da nam podari prekrasnu džennetsku odjeću u danu kada svi budu strahovali i bojali se prelaska preko Sirat ćuprije, da naše korake ubrza i učini stabilnim, amin. Od srca se zahvaljujem i svima onima koji su dali svoj doprinos u organizaciji ovog skupa i koji su širili informaciju, onima koji su objavili moj poziv da se muslimani ujedine u ovom hairli poslu, onima koji su medijski podržali ovaj skup i pomogli njegovu organizaciju. Zahvaljujem se udruženjima: “Solidarnost“, “Tesnim“, islamskom časopisu Saff, radio BIR i BM radiu, paltalk sobi Islam jedini put do Dženneta, islamskim stranicama: Islambosna, Minber, NUM, Iman-islam, Essunne, forum Cazin net, svim facebook grupama i pojedincima… Tražim halala od svih onih koje sam zaboravila nabrojati, a znam da ih je bilo jako puno. Da vas Allah, dž.š., sviju nagradi najvećim stepenima Dženneta i da vam bude uvjek na pomoći – amin.

Lijepo je bilo biti dio tog odabranog skupa na kome se zaista osjećala prava, istinska ljubav u ime Allaha i osjećaj koji sam imala u taj sat vremena, vallahi nikako ne mogu opisati. Kada sam rekla, tražeći redare: “Ne mogu vas razlikovati, svi ste mi isti“, mnogi su se od srca nasmijali, ali zaista i jeste tako. Subhanallah, lijepo je to osjećanje ljubavi u ime Allaha i onaj ko to nije osjetio – istinski je gubitnik.

Mnogi su došli iz dalekih krajeva. Bilo je braće i sestara iz Austrije, Švicarske, Švedske, Gradačca, Bihaća, Bugojna, Travnika, Magaja, Tešnja, Zenice, Cazina, Doboja… subhanallah, pa kako da ne budemo zadovoljni? Allah nas je na jednom mjestu sastavio sat vremena iz različitih mjesta s istim nijetom – elhamdulillah. Neki medijski izvještaji kojim se pokušao umanjiti broj prisutnih je samo iz razloga što nisu mogli ostvariti onu svoju najavu da „Vehabije idu u pohod na Sarajevo“, jer se trabalo poručiti da su njihovi natpisi spriječili dolazak svih onih koji su namjeravali praviti probleme; zbog toga manji broj od onih koje su oni najavili iz svojih „dobro obaviještenih izvora“.

U razgovoru s policijom koja je po redovnoj proceduri pravila procjenu prisutnih, rekli su mi da je sigurno bilo više stotina prisutnih na skupu, a i iz dosadašnjeg iskustva i sama mislim da je bilo tako, pa u svakom slučaju bilo je onoliko koliko je Allah, dž.š., odredio da bude i onoliko koliko je bio hajr. Oni koji nisu došli a imali su opravdanje, neka ih Allah, dž.š., nagradi za dove koje su za nas upućivali. A oni koji nisu došli iz straha od nečeg drugog mimo Allaha, dž.š., to je između njih i Allaha, nama niti trebaju da se pravdaju niti objašnjavaju svoje razloge jer to nije ni najmanje naš problem niti je nama važan njihov dolazak ili nedolazak. Nikome od nas dolazak drugog nije bitan jer mi smo došli svako pojedinačno da skinemo dug sa sebe –  zbog toga nemojte braćo i sestre da se previše sekirate i razočarate. Elhamdulillah na svemu, jer samo Allah, dž.š., zna u čemu je hajr.

S druge strane, dugujemo Allahu, dž.š., veliku zahvalnost zbog mirnog i dostojanstvenog skupa iako je bilo planirano drugačije. Kad kažem planirano drugačije to je iz razloga što je pred sami kraj skupa kada se posljednji put obraćao brat Ejmen Awad, stigao čovjek koji ni po čemu nije izgledao dobronamjeran a posebno što je, dok je Ejmen govorio, pokušao da isprovocira riječima: „A kako si ti ovdje došao.“ Sreća nije imao hrabrosti da toliko podigne glas (a većina ga nije ni čula jer su svi slušali Ejmena i mislili da je dobacivanje podrška njemu) i s njegove strane smo bili samo ja i policajci i par ljudi,  te sam odmah  pozvala najbliže redare, ali policija je preuzela na sebe i odvojila ga iako je i pri prilasku policije pokušavao da izgovori ono što je naumio. Bilo je očigledno da je to bio samo neki miskin koji bi za sitne pare pristao i da bude isprebijan, ali elhamdulillah, Allah, dž.š., je htio da ne dođe do incidenta iako se on uspio probiti na mjesto na kome su mogli biti samo policajci i oni koji govore na skupu. Elhamdulillah, kad je Allah, dž.š, na strani strljivih i zahvalnih – kad nam je ovaj skup učinio dostojanstvenim i blagoslovljenim uprkos svim dušmanima.

Elhamdulillah, naša braća koja se nalaze u Imigracionom centru su obradovana porukom da nisu zaboravljeni i da ima jako puno onih koji na njih misle i koji će se nastaviti boriti za njihovu slobodu i zbrinjavanje njihovih porodica. Ovim putem pozivam sve nas da pomognemo pravnu borbu za našu braću jer bez naše pomoći nećemo moći plaćati advokate i sudske toškove, velike sudske takse, kao i putovanje advokatskog tima u Strazbur i njihov boravak tamo koji treba da se desi u toku ovog mjeseca, inšAllah. Zaista je ta pomoć, inšAllah, veoma teška na vagi dobrih dijela jer u sebi sadrži borbu za oslobađanje mazluma iz zuluma, robova iz zarobljeništva, a opet Allah zna najbolje.

Oni koji žele da pomognu pravnu pomoć, mogu to da urade preko žiro računa brata Ejmena Awada uplaćujući dobrovoljne priloge na:
AWAD AIMAN
INVESTICIONO KOMERCIJALNA BANKA
134-010-0000000120600611-10
BROJ RAČUNA: 1233286

Naglašavam na ovaj broj mogu da pomognu samo pravnu pomoć i treba da naglase ZA PRAVNU POMOĆ BRAĆI U IMIGRACIONOM CENTRU. A oni koji žele da pomognu njihovim porodicama mogu da to urade preko Fonda za pomoć socijalno ugroženim arapskim porodicama preko brata Nezima Halilovića Muderisa, koji zaista zaslužuje svaku pohvalu zbog svog velikog angažmana na pomoći ovim porodicama. Kontakt telefon za pomoć porodicama je 00387 33 210 042 i 061 893 036

Ovaj protest je u sebi sadržavao jako puno hajra i zbog toga vas molim da ga takvog i vidimo. Neka uvijek bude budnih muslimana koji rade na Allahovom putu, neka to bude slika i onima koji sebi olahko nalaze opravdanje i misle da je dovoljno pozivati druge na dobro i odvraćat od zla… Polahko, inšAllah, korak po korak to će se mijenjati uz Allahovu pomoć. Moramo samo brinut da naši nijeti budu iskreni a u tom slučaju je uspjeh zagarantovan i u to nema ni najmanje sumnje.

Nastavit ćemo mi inšAllah uz Allahovu pomoć – uz zahvalnost Allahu što je baš nama odredio da budemo ona mala skupina, jer ne zaboravimo da nijedno dobro djelo nije od nas već od Allaha. Nikada nećemo uraditi nikakvo dobro dok nam to naš Gospodar ne odredi i taj zadatak ne dodijeli. Elhamdulillah da smo ovoga puta to bili mi. Elhamdulillah da smo baš mi izazvali sreću u srcima naše braće mazluma i njihovih porodica. Elhamdulillah da smo im baš mi bili podrška i vratili snagu koja im je itekako potrebna u narednom periodu. Allah nam je dovoljan kao zaštitnik, pomogač i sudija najpotrebniji.

Nađa Dizdarević