Ispovijest bh. građana: Bosanku koja je radila u Afganistanu su silovali, ubili, a tijelo joj iskasa
“Slušamo stalno priče o stradanju i pogibijama. Nadamo se da nećemo biti sljedeći. Prije nekoliko dana čuli smo da su dvije žene silovane, ubijene, a tijela im iskasapljena. Jedna od njih je bila iz BiH, a druga iz Makedonije.”
Ovim riječima je u ispovijesti za “Dnevni avaz” jedan Bosanac koji već duže vrijeme radi za američke korporacije, logistički opslužujući vojne baze u ratnim zonama u Afganistanu i Iraku, započeo priču o borbi za goli život i mizernu plaću.
Sve veći broj građana BiH u grozničavoj potrazi za bilo kakvim zaposlenjem odlazi u ratne zone, radeći teške poslove za male pare, jer nikakvog posla u domovini za njih nema.
Stroga tajnost
U najvećem broju, riječ je o mladim osobama, ali ima i onih srednjih godina, koji su nakon rata ostali bez posla u propalim firmama, živeći u teškom siromaštvu i bijedi.
Nema pravila kad je u pitanju traganje za poslom u Afganistanu. Traže ga i žene i muškarci, podjednako, visokoobrazovani i oni koji nemaju mnogo škole. Osnovni uvjet je poznavanje engleskog jezika i psihofizičko zdravlje. Mnogi prođu na konkursu, i strpljivo čekaju mjesecima da budu raspoređeni, uglavnom na njima nepoznatu lokaciju u Afganistanu ili Iraku.
Koliko bh. državljana radi u kompanijama koje opslužuju strane vojne baze u kriznim regionima nema pouzdanih informacija, no neki procjenjuju da ih ima i do nekoliko hiljada. Najviše ih je s područja Tuzlanskog i Sarajevskog kantona, a, kako saznajemo, u zadnje vrijeme pristiže i sve više radnika iz Republike Srpske.
Oni koji rade ne žele javno i otvoreno govoriti o uvjetima rada i opasnosti po život. Strogo im je zabranjen kontakt s medijima. Svi, međutim, tvrde da je među bh. radnicima bilo poginulih, ali da niko ne zna koliko. Takve informacije američke kompanije, ali i radnici, drže u strogoj tajnosti.
Radimo i živimo po strogim, ponižavajućim pravilima, ali svjesno u tome izdržavamo, jer nam je posao neophodan – kaže naš sagovornik (ime i podaci poznati redakciji) koji hljeb zarađuje u Afganistanu.
On ističe da će, bez obzira na sve rizike, u Afganistanu ostati sve dok zdravstveno mogne izdržati ili ga poslodavac iz nekih razloga ne vrati kući.
Svi mi funkcionišemo po matrici “šta Bog da” i “valjda, neće mene”. Do nas dopiru razne informacijeo o stradanju kako stranih vojnika tako i osoblja koje ih opslužuje. Ono što sam ja čuo jeste da je do sada samo u Afganistanu život izgubilo dvadesetak bh. građana. Ako je to tačno, onda i nije mnogo, s obzirom na sve šta se događa. Uglavnom, ljudi stradaju prilikom napada iz zraka ili upada talibana – navodi on.
Nema bolovanja
Prema njegovim riječima, velika baza međunarodnih vojnih snaga u Kandaharu u Afganistanu je stalna meta napada. Tu se dogodio i stravičan slučaj, u kojem su stradale dvije žene. I pored pokušaja, nismo uspjeli dobiti više informacija o identitetu žrtve.
Prema onome što smo čuli, tijela ovih žena pronađena su nekoliko dana nakon njihovog nestanka i to zavezana u vreće. Saznajemo da su bile silovane, a potom su iskasapljene – odsječene su im dojke, noge, uši, potrpane u vreće i ostavljene iza jedne picerije u krugu baze. Ko je to uradio niko ne zna niti će se kad saznati, jer zvaničnih informacija o tome nema – kaže bh. radnik.
Nakon što se čulo za ovaj događaj u svim bazama širom Afganistana su održani sastanci s civilnim osobljem gdje su strogo upozoreni da se ne kreću “gdje nije preporučljivo”.
Američki državljani su deseterostruko više plaćeni. Kad Amerikanac strada, njihove porodice budu osigurane. Kad naš čovjek pogine, kao da se kamen skotrljao. Ne smije biti bolesnih. Tri puta kad odete na bolovanje, koje se, naravno, ne plaća, dobijete otkaz. No, svi mi trpimo, jer nas u našoj zemlji ne čeka ništa bolje – stav je većine sagovornika s kojima smo razgovarali.
Kakva je uloga Ramiza, najtraženijeg regrutera
Na području BiH radnike zapošljava više kompanija, a najpoznatije među njima su “DynCorp” i “Fluor”. Regrutaciju u BiH najčešće vrše na području Tuzle, a odnedavno i Sarajeva. Za njih rade i naši ljudi, tzv. regruteri, koji vrbuju nove snage, daju informacije, kandidatima pomažu napraviti životopis i proći provjere.
Jedan od najpoznatijih regrutera je izvjesni Ramiz, do kojeg smo uspjeli doći tek nakon nekoliko dana telefoniranja. Kazao nam je da ima “toliko poziva da tri puta dnevno mora puniti bateriju mobitela”. No, to je sve što nam je regruter rekao, a sve informacije su obavijene velom tajne.
Nažalost, ne mogu vam dati nikakave informacije o broju naših radnika, vrsti poslova ili zaradi – kazao nam je Ramiz.
No, građani koji očajnički traže bilo kakav posao pronalaze načine da dođu do informacija. Mnogi koji već duže vrijeme rade ili su pak angažirani na regrutaciji novih uposlenika informacije pružaju putem internet-foruma. Na jednom od njih nalaze se stotine stranica uputstava, iskustava i informacija o zaposlenju, radu, plaćama, konkursima. No, informacija o rizicima i opanostima gotovo da i nema.
Bosanci nose glavu u torbi za plaću od 1.400 do 2.300 KM!
Prema tim informacijama, bh. građani rade za godišnju plaću od 17.000 do 28.000 maraka godišnje (12.000 – 20.000 američkih dolara), što je oko 1.400 do 2.300 KM mjesečno.
Naši ljudi nalaze se na takozvanoj azijskoj listi pa su primanja niska. Uglavnom rade teže poslove, pomoćnika u kuhinji, kuhara, mesara, stolara, a najbolje što možemo dobiti je administracija – piše jedan od korisnika foruma posvećenog ovoj problematici.
Pošto se radi o poslovima pod ugovorom, kompanije nisu dužne da radnicima plaćaju bilo kakvo osiguranje. Iskusniji radnici preporučuju novajlijama da sami sebi plaćaju osiguranje koje pokriva sve – od povrede na radu do kidnapovanja, ranjavanja i drugog, ali da u BiH imaju i životno osiguranje, zlu ne trebalo.
dnevni avaz
