Spletka protiv čovjeka lijepim ponašanjem
Jedna vrsta lukavstva jeste i to što šejtan navodi čovjeka na razne grijehe i razvrat radosno i lijepim ponašanjem. Sastavi ga s onim koji je loš i kojeg izbjegava. Neprijatelj (šejtan) učini mu lijepim da ga dočekuje veselo, radosno i lijepim riječima dok ne postane ovisan o njemu.
Onda on pokuša da ga se oslobodi, ali ne može. Neprijatelj se i dalje kreće među njima dok ne zadovolji svoje potrebe. Dakle, on čovjeku prilazi pomoću spletke lijepog ponašanja. Zato su oni koji liječe srca preporučivali izbjegavanje novotara, selamljenje s njima, okretanje lica prema njima, preporučivali su da se s njima sreće samo ljutito i odbojno.
Preporučivali su isto onima koji se boje iskušenja prilikom sretanja žena i govorili su: ‘Kad se ženama nasmiješ, otkrit će šta ti je na zubima, a kad ih sretneš namrštenog lica, zaštitit ćeš se od njihovog zla.’
Njegova spletka jeste i to što srećeš siromahe i one koji imaju kakvu potrebu namršetnog lica i ne pokazuješ im svoju radost i vedrinu. Onda oni požele loše tebi, tvoj ugled opadne kod njih, i prestane učiti dove za te i voljeti te. Onda ti on naredi da se ružno ponašaš, zabrani ti da se prema njima lijepo ophodiš, a naredi ti da se lijepo ponašaš prema onim prvima kako bi ti otvorio vrata zla, a zatvorio vrata dobra.
Spletke protiv čovjeka siljenjem i uzdizanjem
On te navraća da se osiliš i uzdigneš toliko, da je tvom Gospodaru zadovoljstvo da te ponizi, kao što je slučaj s džihadom nevjernika i licemjera. Šejtan navraća razvratnike i nepravednike da čine dobro, a odvraća ih od zla, a tebi pokazuje kako je to tebi poniženje, te da će neprijatelji ovladati tobom i pokoriti te budeš li činio dobro i izbjegavao ono što je loše. Tako se tebi učini da će ti opasti ugled, te da poslije toga ništa od tebe neće biti primljeno niti ćeš biti slušan.
Takođe ti naređuje da ponižavaš svoju dušu tako da njoj kao izlaz ukaže to da se osili i uzdigne. Naređuje ti neposlušnost vladarima i njihovo vrijeđanje. On ti predočava da tako jačaš svoju dušu, da postaješ moćniji ponižavajući ih, kao da ti spominje riječi pjesnika šta kaza:
Ponižavam ih da bi se uzdigao iznad njih.
Nije vrijedan ko vrijeđati ne zna.
Ovaj pjesnik je napravio grešku. Naime, ponižavati se može samo u ime Allaha, i to u sljedećem smislu: kad god rob ponizi samoga sebe pred Allahom, On mu ukaže počast i ojača ga. A ti, kad god ponižavaš nekoga, ponižavaš sebe kod Allaha i Njegovih dobrih robova i postaješ bezvrijedan.
Povlačenje u džamije
Šejtan naređuje čovjeku da se povuče u džamiju, tekiju ili turbe, i zatvori ga tamo. Zabranjuje mu izlazak govoreći: ‘Ako izađeš, ponizit ćeš se pred ljudima, postat ćeš manji u njihovim očima i izgubit ćeš ugled kod njih. A možda ćeš napolju vidjeti i nešto ružno.’
Neprijatelj ovde ima skrivene namjere, a to su: oholost, preziranje ljudi, čuvanje skrovišta i vladanje, a druženje s ljudima ne ide s tim. Takav čovjek želi da bude posjećivan, a on ne posjećuje druge, da mu se ljudi obraćaju, a on njima ne, raduje se kad mu dolaze vladari, kad se ljudi sakupljaju kod njega i ljube mu ruku. On napušta obaveze, poželjne stvari i ostalo što ga približava Allahu, a navikava se na ono što ljude približava njemu.
A Božiji Poslanik, s.a.w.s. (Sallallahu alejhi we selem – Allah mu se smilovao i spasio ga), izlazio je u čaršiju. Neki hadiski učenjaci kažu: ‘Kupovao je ono što mu je bilo potrebno i nosio je to lično.’ Ovo spominje Ebu el-Feredž el-Dževzi (u svojoj knjizi Sajd el-hatir) i drugi. I Ebu Bekr, r.a. (Radiallahu anhu – Allah bio zadovoljan s njim), izlazio je u čaršiju noseći odjeću i tamo prodavao i kupovao. Abdullah ibn Selam, r.a., na glavi je nosio zavežljaj drva, pa ga je neko upitao: “Zašto to nosiš kad te je Uzvišeni Allah oslobodio toga?” “Hoću da time otjeram oholost od sebe, a čuo sam Allahovog Poslanika kako govori: ‘Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu ima i najmanji trun oholosti.'” (Hadis je sahih, bilježe ga Muslim, Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže).
Ebu Hurejre, r.a., je nosio drva i druge potrepštine, dok je bio upravitelj Medine, i govorio: “Napravite mjesta svom upravitelju, napravite mjesta svom upravitelju.” Omer ibn Hattab, r.a., izašao je pješice radi neke svoje potrebe, a bio je halifa. Umorio se pa je vidio jednog dječaka na magarcu i rekao mu: “Dječače, pomozi mi, umoran sam.” Dječak je sjahao sa životinje i rekao: “Uzjaši, vladaru pravovjernih.” Na to je ovaj rekao: “Ne, ti uzjaši, a ja ću iza tebe.” Potom je uzjahao iza dječaka i stigli su do Medine, a ljudi su to gledali.
Iz knjige Šejtanove zamke islamskog alima Ibn Kajjima el-Dževzijje