Diplomatski odnosi između SAD-a, koje zahtijevaju njegovo oslobađanje, i Pakistana, koji neće da ga isporuči i želi suđenje u zemlji, su dovedeni do veoma ozbiljnih, pa čak i opasnih diplomatskih problema.
S obzirom na to da su mediji zauzeti trenutnim dešavanjima u arapskim zemljama, o ovome se vrlo malo govori. Činjenica je da je Washington američkim medijima zabranio da Davisa nazivaju agentom CIA-e, a “ugledne” novine poput New York Times-a se pridržavaju tog pravila. Pri tome je on vjerovatno šef misije CIA-e u Pakistanu, i kod njega su pronađeni brizantni dokumenti, zbog čega je nastala panika u Bijeloj kući a zatim i prijetnje. Ali, krenimo redom.
Neovlašteni kontakt sa talibanima
Pakistanska policija je 27. januara uhapsila 36-godišnjeg Amerikanca, Raymonda Allena Davisa, nakon što je ubio dvojicu ljudi u Lahoreu. On je tvrdio da su ga njih dvojica pokušali opljačkati nakon što je on podigao novac na bankomatu, dok je u autu čekao na zeleno svjetlo. Vlasti su kazale da su žrtve, Faizan Haider (22) i Faheem Shamshad (26), bili pripadnici pakistanske tajne službe Inter-Services Intelligence (ISI), te da su ga oni na motociklima pratili. Razlog tome je bio to što su pakistanske snage na temelju praćenja njegovog mobitela otkrile da je on, bez njihovog odobrenja, imao kontakt s pakistanskim talibanima u plemenskim područjima Waziristana.
Davis je tvrdio da je bio na putu iz američkog konzulata. Međutim, GPS zapisi pokazuju da je on izašao iz privatne kuće koja je vrlo vjerovatno tajno sjedište CIA-inih agenata u Lahore-u. Vozio je bijelu hondu Civic kada su ga zaustavila dvojica muškaraca na motociklima. Davis tvrdi da je, nakon što je jedan od muškaraca povukao pištolj, u samoodbrani pucao iz svog 9mm Glock pištolja. Ali, niko od očevidaca nije potvrdio njegovu verziju. Kada je Davis pucao na Faizana i Faheema, oni su na motociklima sjedili leđima okrenuti prema njemu. Uostalom, kako tvrdi policija, njihovo oružje nije bilo otkočeno.
Smatra se da je praćenje mladih ISI agenta bilo očigledno te da je Davis u panici da je otkriven otvorio vatru na njih.
Davis je kroz staklo svog automobila ispalio pet metaka na njih dvojicu, zatim je izašao iz auta i pucao još četiri puta na muškarca koji je ležao na zemlji i u leđa drugog muškarca koji je bježao. Svi meci su pogodili cilj, što po pakistanskim vlastima upućuje na to da je Davis odličan i izuzetno dobro obučeni strijelac.
Davis je zatim putem radio-stanice pozvao pojačanje, i ubrzo je na lice mjesta dojurio neko s Toyotom Land Cruise Prado s lažnim registracijama, pokušavajući da dođe do Davisa. Vozač toyote je prešao srednju liniju, vozio je u suprotnom smjeru kada je pregazio motociklistu Ebadura Ehmanna. Bez zaustavljanja auto je pobjeglo ka američkom konzulatu. Ljudi iz auta su prilikom bijega izbacili 4 magacina sa 100 metaka, baterije, palicu, makaze, rukavice, kompas, nož i crne maske.
Davis je pokušao da pobjegne sa svojim autom, ali ga je spriječio narod koji se u međuvremenu okupio, te ga je policija uhapsila. Na pakistanskoj televiziji su prikazivani snimci njegovog pokušaja bijega kroz masu naroda. Kasnije su okupljeni ljudi iz protesta blokirali ulice i palili gume. Masa naroda se kasnije uputila do policijske stanice gdje se nalazilo zaplijenjeno Davisovo auto.
U autu je bilo nekoliko GPS uređaja, koji su po izjavama pakistanskih dužnosnika korišteni za označavanje ciljeva koje mogu napasti bespilotne letjelice, glockov pištolj, Bereta, džepna baterija koja se može pričvrstiti na traku oko glave, dvogled, nekoliko mobitela uključujući i jedan satelitski telefon, cijela kolekcija baterija, kanta puna municije za Glock i Beretu, te masa patrona za M-16 automatske puške. Policija je izjavila da su patrone izrađene od specijalne municije koja je u mnogim zemljama zabranjena.
Task Force 373
Zatim, u autu su pronađeni i vojni nož, kabal i čitav niz velikih magacina za pištolje. Zaplijenjena kamera je bila puna snimaka medresa i drugih objekata oko Lahorea. Davis je također imao nekoliko bankomat kartica, vojnu iskaznicu, ali i kozmetičke preparate predviđene za maskiranje lica. Pored toga imao je i iskaznicu američkog konzulata Lahorea, ali ne i ambasade u Islamabadu.
U početku je američka vlada tvrdila da ne postoji njihov građanin s tim imenom. Nakon toga je rečeno da je Davis američki diplomata te da zbog toga ima imunitet, zahtijevajući njegovo neodgodno oslobađanje. Zatim je pakistanska tajna služba ISI ustanovila da je on CIA-in špijun, te da je lahko moguće da je on čak i šef njihove misije u Pakistanu.
Pakistan je nakon toga zatražio i izručenje vozača i ostalih suvozača terenskog auta, jer su i oni bili pod sumnjom da su CIA-ini agenti, te da su bili u istoj privatnoj kući iz koje je Davis izašao. Američki konzulat je to odbio, Amerikanci su u međuvremenu uspjeli pobjeći iz Pakistana u SAD.
Shamsadova žena, Shumaila Kanwal je 6. februara izvršila samoubistvo s prekomjernom dozom tableta jer se bojala da će Davis bez suđenja biti pušten na slobodu.
Pakistanski ministar vanjskih poslova Shah Mahmood Qurshi je rekao, prema zvaničnim dokumentima i stručnjacima ministarstva da Davis “nije diplomata i da ne može imati diplomatski imunitet”.
Dokumenti koji su pronađeni kod njega ukazuju na to da je on ustvari pripadnik zloglasne specijalne jedinice Task Force 373, poznate po izvođenju tajnih operacija u ratu u Afganistanu i u plemenskim područjima Pakistana, sastavljene od specijalaca američke vojske, CIA agenata i plaćenika.
Predsjednik Obama je zahtijevao od Pakistana da ne kazne Davisa, te da ga tretiraju kao diplomatu. “Ovdje veći interesi stoje na kocki, i smatram da ih trebamo održati”, rekao je Obama.
Od Davisovog hapšenja je pakistanska vlada pod velikim pritiskom. Američki veleposlanik je upozorio predsjednika Asifa Ali Zardarija da treba odmah da oslobodi Davisa, “inače” će Washintgon prekinuti sve odnose s Pakistanom.
Prema pisanju britanskog Guardiana Raymond Davis je dugogodišnji privatni vojnik CIA-e, a njegove žrtve su bili agenti ISI-a. Nakon ovog izvještaja su američki dužnosnici priznali da je Davis radio za CIA-u u Pakistanu. Njegova prošlost pokazuje da je također radio za zloglasnu zaštitarsku firmu Blackwater, omraženo ime u Pakistanu.
S ovim se potvđuje da američke vlasti u dvoličnoj “borbi protiv terorizma” za svoje prljave poslove upošljavaju ljude, koji opet smatraju da mogu raditi šta hoće, pa i ubijati bez da budu kažnjeni za to. Krajem 2010. godine je u Iraku i Afganistanu bilo 200.000 zaposlenika privatnih poduzetnika, naspram 202.100 američkih vojnika. Od 2001. godine je za ovakva poslovanja uloženo 177 milijardi dolara, unosan posao.
U međuvremenu je u Davisovoj kameri pronađeno još snimaka sigurnosnih i odbrambenih sistema, uključujući i snimke Bala Hisar Fort-a, sjedišta paravojnih pograničnih snaga u Pešavaru, te snimke bunkera pakistanske vojske na istočnoj granici s Indijom. Vlada u Punjabu smatra da je Davis siguronosni rizik te da će ga državno tužiteljstvo optužiti za špijunažu.
Interesanto je da su napadi CIA-inih bespilotnih letjelica u Waziristanu, koji su inače od 2008. godine u prosjeku dva puta sedmično napadali, prestali nakon hapšenja Raymonda Davisa. Nije bio nijedan napad od 23. januara, četiri dana prije nego je uhapšen, sve do 21. februara. Očigledno je Davis uz pomoć GPS uređaja određivao ciljeve i zbog njegove odsutnosti je pauza trajala mjesec dana.
Pakistanke vlasti su znale da je Davis bio u kontaktu s pakistanskim talibanima (TTP). Telefonski zapisi pokazuju da je komunicirao s Lashkar-e-Jhangvi, koja je blisko povezana s TTP. Davis je djelovao izvan sporazuma dviju zemalja, izjavio je viši dužnosnik ISI-a.
“Prljava” bomba
Postoje novinski izvještaji u Pakistanu po kojima je Davis bio zamjenik Jonathana Banksa, bivšeg CIA-ovog šefa u Islamabadu, koji je napustio Pakistan nakon što je otkriven njegov identitet. Tako je Davis unaprijeđen u šefa CIA-e u Pakistanu. Najvažnija uloga je bila sakupljanje svih informacija vezanih za napade bespilotnih letjelica, te održavanje postojeće špijunske mreže u plemenskim područjima i provinciji Khyber Pakhtunkthawa.
Napetost se povećala kada je jedan pakistanski sudija odbio američke zahtijeve naredivši produženje zatvora za daljih 14 dana. To je izazvalo neposrednu prijetnju savjetnika za nacionalnu sigurnost Toma Donilona. Donilon je pakistanskom veleposlaniku Hussainu Hawwaniju najavio da će ga Obamina administracija izbaciti iz SAD-a, zatim da će američka predstavništva u Pakistanu biti zatvorena te da će predstojeća posjeta predsjednika Zardarija Washingtonu biti otkazana ukoliko CIA-in čovjek ne bude odmah pušten na slobodu.
Pakistanci su na prijetnje otvorenog sukoba stavili Amerikancima na znanje da bi i oni mogli imati velike štete od toga ukazavši na uspješno lansiranje krstarećeg projektila 10. februara, koji može biti opremljen nuklearnom bojevom glavom. Raketa Hatf-VII nazvana po muslimanskom vladaru iz 16. stoljeća, osnivača Mogulskog carstva, je raketa koja “može dobro da se prikrije, niskoleteća, terenu lahko prilagodljiva, s vrlo visokom sigurnošću u pogađanju, opremljena sa strateškim i konvencionalnim bojevim glavama”, rekao je predsjednik glavnog štaba, general Khalid Shamim Wynne.
Pakistan ima čitav arsenal atomskih raketa, kratkog, srednjeg i dugog dometa, zatim Prithvi-II rakete od 350 km, Agni-I do 700 km, i Hatf V sa 1.300 km dometa.
Pakistanske vlasti su najavile da će u martu odlučiti o mogućem diplomatskom statusu Davisa. Bivši direktor CIA-ovog antiterorističkog centra, Duane Claridge, zatražio je od Obamine administracije da isplati odštetu porodicama ubijenih muškaraca kako bi se “otkupili” optužbe za ubistvo.
Situacija iz dana u dan postaje kritičnija, pogotovo otkako su iz ruske strane obavještajne službe 20. februara procurile informacije da je ISI kod Davisa našao tajne dokumente koji pokazuju da je CIA dala “teroristima” u Pakistanu “nukelarni” i “biološki materijal”, kako bi oni s tim mogli izvršiti napad na SAD. Razlog ovog napada je navodno trebala biti “operacija pod lažnom zastavom”, na osnovu koje bi Washingotn mogao izvesti protivnapad, ako ne i veliki rat, s kojim bi skrenula pažnju od svog neposrednog totalnog ekonomskog kolapsa.
Insideri već odavno razmatraju ovu namjeru Amerikanaca, a u SAD se otvoreno upozorava na predstojeći teroristički napad s “prljavom bombom”. Država je totalno bankrotirala, a IWF je 10. februara pozvala na zamjenu američkog dolara specijalnom valutom (Special Drawing Rights – SDR), kako bi se globalni finansijski sitem stabilizirao.
9. februara je Janet Napolitano, šefica američke državne sigurnosti, pred Senatom za državnu sigurnost objavila hitno upozorenje. Ona je rekla kako je opasnost od terorističkih napada na SAD viša nego ikad od 11. septembra 2001. “Na osnovu najnovijih informacija obavještajnih službi i skorašnjih hapšenja, smatramo da su pojedinci spremni za izvođenje terorističkih napada i nasilja u SAD, i da ih oni to mogu izvesti bez ikakvog upozorenja!”, kazala je Napolitano.
U svemu ovome je najgore saučesništvo američkih medija. Umjesto da objasne američkom narodu, mediji skrivaju i prikrivaju. Dan Baquet iz New York Times-a je u međuvremenu priznao da su oni već duže vrijeme bili upoznati s ulogom Davisa Raymonda, ali da nisu ništa otkrivali jer je tako zahtijevala Obamina administracija. Tako je ovaj “vodeći” medij pokazao da je saučesnik u zlodjelima američke vlade.
Izvor: Blog “Alles Schall und Rauch”
Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović