23. godišnjica masakra u gradu Halebdža!

Sve ulice su bili pune mrtvih. Svugdje je vladao nepodnošljiv smrad. Kože mnogih beba bile su rastopljene, a drugih pomodrele.

Većina mrtvih bili su djeca, žene i starci. Neke bebe su pale iz majčinih ruku i ležale mrtve po zemlji. Neki su umrli za soframa u svojim kućama, neki na vratima, neki kada su dojili bebe, a neke je snašla smrt kada su se igrali. Na praznim njivama van grada bilo je stotine mrtvih ljudi koji su pomrli u skupinama. Iz daleka kada se gleda, kao da su ljudska tijela pokošena umjesto trave.

U ovom otvorenom mezarju većina su bili žene i djeca. Svi su se međusobno zbližili, predajući se strašnoj smrti. Neki su umrli na barama. Htjeli su, kvaseći svoja tijela koja su se topila od hemijskih gasova, da se spase. U pozadini kolektivne smrti mogla su se uočiti i naduvena tijela životinja koje su pasući udisale otrovni gas i polivsale. Ukratko, osim nekoliko zgrada koji su bile bombardirane, sve ostalo je stajalo na svome mjestu, ali su sva bića bila pomrla.

Nikada niko nije protiv civila koristio ovakvu vrstu i ovaj obim bombardovanja! U sastavu „koktela“, koji je korišten kao hemijsko oružje, bio je i gas koji je škodio očima, koži, plućima i grlu, dok je u isto vrijeme imao nevjerovatne posljedice na nervni sistem. Hemijsko oružje, kojem su ovi ljudi bili izloženi, kvasilo je odjeću i kožu, zatrovalo vodu i hranu, te oštetilo disajni sistem. Stručnjaci za taj gas kažu: „Nasuprot ioniziranim atomima koji su korišteni u Nagasakiju i Hirošimi, ovaj gas posjeduje nevjerovatnu opasnost i za buduća pokoljenja. I nakon deset godina od ovog strašnog masakra ljudi pate od raznih tegoba, a naročito na duge staze ima štetno djelovanje na DNA.”

IslamBosna.ba