Premijer Benjamin Netanjahu, kojeg podupire američki Kongres, nasmijao se Obami u lice i nastavio s gradnjom. A sada, nakon što je zahtijevao od egipatskog predsjednika Hosni Mubaraka da “odmah” da ostavku, egipatski diktator je ignorirao njegov zahtjev i uporno ostaje na vlasti, podupiran od svog sigurnosnog aparatusa i poslovnih oligarha. Obama je još jedanput sramno ignoriran od nekog vođe sa Bliskog istoka.
Pisac ovih redaka je još prošlog aprila pisao kako su SAD izabrale šefa egipatske obavještajne službe, generala Omara Sulejmana, kao zamjenika predsjednika Mubaraka. Vašington se nadao da će tranzicija biti lahka i brza, ali je narodni ustanak poremetio te planove. I dok nisu sigurni koji daljni korak da poduzmu, Vašington se nada da će general, a sada i potpredsjednik Sulejman, zadržati punu vlast nad Egiptom, podržan od strane ministra odbrane, ministra unutrašnjih poslova i viših armijskih oficira.
I dok SAD očigledno priželjkuju ovakav ishod, isto tako je očito da većina Egipćana to ne želi. Nakon što je početni šok egipatskog ustanka prošao, moćni interesni lobiji u SAD se pripremaju da daju podršku potpredsjedniku Sulejmanu, ili čak nastavku vladavine Mubaraka. Izraelski lobi, najmoćniji u Vašingtonu, širi paniku i pretjerani strah, potpomognut od strane neokonzervativaca i Izraela, i tvrde da će se Egipat pretvoriti u drugi Iran. Iza ovih divljih tvrdnji je stvarna zabrinutost da će lažni “mir” između Egipta i Izraela, osmišljen i nametnut od strane SAD-a, biti odbačen od strane Egipćana, koji ga smatraju izdajom palestinskog pitanja.
Vojno-industrijski kompleks, koji prodaje Egiptu svake godine oružja u vrijednosti od 1,5 milijardi dolara – novac koji dolazi od strane SAD kao humanitarna pomoć – brine se da će narodna, demokratska, egipatska vlada smanjiti i preusmjeriti vojne troškove i usmjeriti novac u hitne socijalne potrebe. Američki moćni farmerski lobi se boji da će deseci miliona dolara dobijenih od prodaje pšenice, koje prodaju Egiptu, ponovo plaćenih od strane SAD kao humanitarna pomoć, biti ugroženo s novom vlašću.
Napokon, imperijalno orjentirani nacionalni sigurnosti kompleks u Vašingtonu i Njujorku je vrlo zabrinut da će izgubiti najvažnijeg bliskoistočng partnera. Ako ode sadašnji egipatski režim, koji podržava i finansira Amerika, cjelokupna američka sigurnosna arhitektura na Bliskom istoku će biti na kocki. Dodajmo Pakistan u ovu jednačinu, jer većina Pakistanaca prati događaje u Egiptu, te ostale arapske autokratske države, s raznim svojim interesima.
Ono što je do sada predviđeno, kada se govori o krizi u Egiptu, jeste činjenica da će Egipat, bez obzira koliko bi Egipćani željeli da se oslobode američkog utjecaja nad svojom nacijom, ipak ostati ovisan o američkoj hrani, kao i mnoge druge arapske zemlje.
U zadnjih 40 godina američki strani humanitarni programi su osigurali najmanje pola, ili više, egipatskog uvoza žitarica. Ograničeno plodno tlo u Egiptu ne može hraniti njeno rastuće stanovništvo od 84 miliona stanovnika. Zbog toga Egipat mora da uvozi žitarice da bi osigurali narodu subvencionirani hljeb. SAD snabdijeva Egipat, najvećeg svjetskog uvoznika žita, sa nešto preko 3 miliona tona uvoza (prošle godine).
Pošto Egipat ne može to da plati, mora da se osloni na pomoć, koja mora biti odobrena svake godine od strane američkog Kongresa. Ali Kongres je pod utjecajem izraelskog lobija. Ako Kairo naljuti SAD-e i Izrael – suočava se s prijetnjom da im bude uskraćena humanitarna pomoć u osnovnoj životnoj namirnici, kao i rezervni dijelovi i municija za vojsku koja broji preko pola miliona vojnika.
Ove činjenice će imati veliki utjecaj u formiranju bilo koje nove vlade u Kairu. Svako se sjeća nasilnih egipatskih protesta 70-ih godina prošlog stoljeća, zbog nedostatka hrane. Na neki način Egipat je povezan sa SAD-om zlatnim lisicama – ako ne pronađe novog donatora hrane u Rusiji, EU ili Kini.
Još 60-ih godina prošlog stoljeća tadašnji egipatski vođa Džemal Abdel Naser želio je prekinuti rastuću ovisnost svoje zemlje o hrani iz SSSR-a. Zaustavljen je od strane svoga ministra odbrane, maršala Amera, koji je očajno molio: “Rezervni dijelovi, Džemal, rezervni dijelovi. Mi ne možemo živjeti bez sovjetskih rezervnih dijelova.” Šezdeset godina kasnije osnovni egipatski problemi ostaju isti.
Piše: Erik Margolis
Izvor: ericmargolis.com
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba