Vjerniku nikad ne smije biti dosadno

Subhanallah, kako je moguće da vjerniku može da bude dosadno i kako može da mu svaki dan izgleda isto! Allah, subhanehu ve te ala, kaže: “Tako mi vremena, čovjek, je na gubitku, doista, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje”. (El-Asr, 1-3) U ovom ajetu nas naš Stvoritelj upozorava – znajući da smo zaboravni, da je čovjek doista gubitnik u svemu osim u činjenju dobrih djela, savjetovanju, pozivanju na istinu.

Mnogo je načina da čovjek ispuni ovu obavezu činjenja dobrih djela, a posebno u današnjem vremenu teških iskušenja s kojim smo apsolutno svi iskušani – iako nam se ponekad čini da su to iskušenja pojedinaca ili manjih skupina. Allah, subhanehu ve te ala, nas je iskušao pojavom različitih bolesti pa su bolnice prepune insana željnih pažnje i podsjećanja na Allaha i Njegove blagodati – Njegove naredbe i zabrane. Koliko je bolesnika koji su daleko od svojih najmilijih ili ih uopšte nemaju? Koliko je onih kojima nema ko doći u posjetu i obradovat ih lijepim riječima, ukusnom hranom, čistom odjećom. Koliko je onih koje nema ko da presvuče, nahrani, okupa…
A nama dosadno!

Allah nas je iskušao poplavama, zemljotresima, odronima zemlje… Da, Allah je iskušao svakog onoga koji je čuo tu informaciju a ne samo onoga koji je direktno pogođen bilo kojim iskušenjem. Tebi je dosadno a toliko insana nema snage da nastavi dalje s rasčišćavanjem posljedica tih katastrofa. Tebi je dosadno dok starice ili bolesni starci drhtavim rukama brišu znoj i suze s umornih lica. Naravno, tebi je dosadno jer svakodnevno igraš istu igricu na komjuteru ili dopisivaš na svim šejtanskim društvenim mrežama – napravljenim za gubljenje vremena, fitnu, razaranje porodica. Tebi je dosadno jer upoređuješ svoj život sa životom onih miskina iz sapunica pa ti tvoja kuća ne izgleda dom i nikako nisi zadovoljan / zadovoljna svojim životom, brakom, porodicom…

Nikada nije bilo više neiskorištenog zemljišta, a nikada siromaštvo nije bilo jače izraženo. Toliko je plodnog tla prazno ili obraslo u šipražju a njihovi vlasnici oronuli od starosti i iznemoglosti, mole da neko zemlju obrađuje. Uzalud starci mole današnje generacije koji nemaju vremena da obrađuju zemlju i dijele na Allahovom putu, pomažu potlačene ili ostvaruju korisne projekte, jer ipak na njivi nema ni Facebooka, niti MSN-a, niti Paltalka niti drugih šejtanskih alatki. Nije to za njih jer “oni to nisu nikad radili” i “to se ne isplati”.

Toliko je neodgojene djece po parkovima i ulicama, toliko nasilja i zla a nama dosadno. Uzaludno je gubit vrijeme na da’vetskim projektima i razgovoru s takvim osobama jer “Allah, subhanehu ve te ala, je taj koji upućuje – ne upućujemo mi”. Da, uvijek postoji odgovor i izgovor za gubljenje vremena, ali doći će dan kada izgovora neće biti kao ni vremena koje si izgubio u nepovrat.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Iskoristi pet stvari prije pet drugih: mladost prije starosti, zdravlje prije bolesti, bogatstvo prije siromaštva, slobodno vrijeme prije nego postaneš prezauzet, i život prije smrti.” (Tirmizi) U drugom hadisu veli: “Postoje dvije blagodati koje većina ljudi zapostavlja: zdravlje i vrijeme.” (Buhari)

Doista, čovjek kada je bolestan shvati koliko je zdravlje dragocjeno i uvijek sebi iznova obećaje da će se promijeniti onog dana kada ozdravi i da će voditi više računa o svom zdravlju. A vrijeme koje je prošlo i koje smo propustili, na primjer u odgoju naše djece nas često podsjeti koliko je velika greška svaka izgubljena minuta, jer izgubljeno djetinjstvo, mladost, dobročinsto prema roditeljima, komšijama, porodici, prijateljima… ne može se nadoknaditi i toga postanemo svjesni tek onda kada ih izgubimo.

Sigurno da svako od nas u svom komšiluku ima bar jednu osobu kojoj je potrebna pomoć materijalna, fizička ili bilo koja druga, a koliko tu blagodat koristimo. Nisam pogriješila kada sam rekla blagodat – to zaista i jeste. Sjetimo se da su odabrani oni koji su nam uzor: svakodnevno su izlazili iz kuće i molili Allaha da im pošalje nekoga kome će udijelit i dobročinstvo učinit, a nama je dovoljno da izađemo pred zgradu, stanemo par minuta ispred kontenjera i eto prilike za Džennet. Jednom to može biti s novcem, drugi puta s kiflom, treći put s malo voća… Uvijek će se ponešto naći čime možeš sebi osigurati Džennet. Ali kako kad je nama dosadno, nemamo mi vremena čekat pred kontenjerom, a umor nas savladao pa ne možemo da odemo do komšije ili komšinice da im pomognemo – život olakšamo. Ne, nama je to suvišno dosadno, ali eto ipak očekujemo da nas svi uvažavaju i poštuju. Očekujemo da u nama vide svijetle primjere kao što bi i trebalo da bude, ali svijetli se primjeri prave na djelima a ne riječima, tako da je ipak bolje da se mi i dalje ubijamo od dosade.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu, Allah, Njegovi meleki, stanovnici nebesa i Zemlje, pa, čak i mrav u svome staništu donosi salavat (dove i traže oprosta) na one koji podučavaju ljude dobru.” (Tirmizi) Knjiga nam ne fali elhamdulillah, Allah, subhanehu ve te ala, nas njima opkrbio i iskušao, ali malo je onih koji ih čitaju i znanje iz njih drugima prenose, već su postale ukrasi prašnjavih polica. Naša sijela  su prokleta jer se na njima priča samo o dunjaluku ili gore od toga. Ipak, i pored toga puno je onih koji su u dubokoj depresiji zbog viška slobodnog vremena i dosade koja im prazninu i tjeskobu u srcu stvara.

Mnogo je načina da se ispuni svaka minuta ovog prolaznog dunjaluka i da nikad nismo zadovoljni jer uvijek ćemo zaključiti da je moglo više i bolje. Naravno, to ćemo zaključiti ako analiziramo svoje a ne tuđe postupke. Samo veliki gubitnici, samo veliki nesretnici sebi mogu dozvoliti taj luksuz gubljenja vremena – da se dosađuju. Mudro je rekao Hasan el-Basri, rahmetullahi ‘alejh: “Sine Ademov! Doista, ti si samo određen broj dana. Kada ode jedan dan, otišao je dio tebe.”

I dok je nama dosadno, ne znamo šta nam je bliže: bolest nakon zdravlja, siromaštvo nakon bogastva, zauzetost nakon slobodnog vremena, melek smrti ili Sudnji dan… A Allah, subhanehu ve te ala, nam poručuje u suri El-En’am: “Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: ‘Samo vi čekajte, i mi ćemo, doista, čekati!'”

Imaš li hrabrosti da glasno kažeš kako ti je dosadno i još tvrdiš da si mu’min – vjernik?

Piše: Nađa Dizdarević
IslamBosna.ba