Hizb-e-Islami na čelu s Gulbuddinom Hekmatyarom je jedna od sedam istaknutih afganistanskih mudžahidskih grupa koje su se borile protiv sovjetske okupacije Afganistana. Obećavajući da će nastaviti borbu protiv stranih trupa predvođenih SAD-om oni odbacuju bilo kakav mirovni sporazum s vladom koju podržava Zapad sve dok se strane snage ne povuku iz zemlje.
“Radije smo za pregovore i dijalog s Afganistancima”, izjavio je Harum Zarghun, glasnogovornik Hizb-e-Islami za onislam.net. “Ali ako Amerikanci izabreru rat, umjesto mira, mi nemamo drugog izbora.” Dok su talibanski ciljevi, uvjerenja i taktika bili predmet mnogih međunarodnih debata vezanih za sukob u Afganistanu, uloga Hizb-e-Islami je dobila manje pažnje. Porijeklo grupe vodi od pokreta Muslimanskog bratstva koji je djelovao među studentima na Univerzitetu u Kabulu 1960. a inspiriran idejama egipatskog Muslimanskog bratstva.
Tokom borbi protiv sovjetske okupacije 1980-ih, Hizb-e-Islami je bio jedan od sedam istaknutih afganistanskih strana koje su sudjelovale u otporu i borbama duž granice s Pakistanom. Predvođeni Gulbuddinom Hekmatyarom stekli su slavu svojim akcijama na bojnom polju prije nego što su se upleli u građanski rat koji je potresao Kabul nakon pada komunističkog režima 1992. godine. Nakon invazije predvođene SAD-om 2001. Pojedini članovi Hizb-e-Islami ušli su u političke vode i formirali vlastitu stranku pod istim imenom. Mnogi drugi, međutim, osudili su svoje kolege i obećali da će pobijediti Amerikance.
Nakon što je pobjegao u Iran od talibanskog režima Hekmatyar je bio među onima koji su opet proglasili džihad i ostao je na slobodi do današnjeg dana. Njegovo mjesto boravka je nepoznato. Borci Hizb-e-Islami od tada poduzimaju gerilske operacije od samoubilačkih napada pa do raketnih napada u većem dijelu Afganistan, uključujući i Kabul.
Prekid okupacije
Poredeći rat protiv SAD i NATO trupa s borbom protiv komunista i sovjeta, Zarghun priznaje da su ovaj put okolnosti znatno teže. “U posljednjem džihadu imali smo podršku svih islamskih zemalja i oko polovine svijeta”, izjavio je on. “Sada nijedna zemlja u cijelom svijetu nema hrabrosti da kaže nešto nama u prilog.”, dodaje. Uprkos svim poteškoćama, Zarghun je odlučan da će Hizb-E-Islami nastaviti da se odupire okupaciji jer je ‘većina stanovništva’ na njihovoj strani.
On je ponovio zahtjeve za povlačenje svih stranih vojnika, nakon čega bi uslijedilo formiranje prijelazne vlade i održavanje novih izbora. Iako Hizb-e-Islami dijeli iste ciljeve s talibanima za završetak okupacije, njihovo zalaganje, barem na papiru, za demokraciju je jedna jasna razlika između ove dvije grupacije. Krvavi sukobi među ovim grupama desili su se prošle godne i Zarghun piznaje da njihovi odnosi nisu skladni. “Mi se ne želimo boriti s onima koji se bore protiv Amerikanaca. Postoji nekoliko lokalnih i regionalnih razloga za postojeće probleme”, dodaje on.
“Ukoliko talibani opet dođu na vlast i ne dozvole učešće svih Afganistanaca, mislim da će to za nas biti nemoguće.” Prošla godina bila je najsmrtonosnija za strane trupe u Afganistanu, gdje je više od 700 okupatorskih vojnika ubijeno poredeći s 521 u 2009. Admiral Mike Mullen, predsjedavajući združenog stožera SAD vojske, upozorio je: “Moramo se pripremiti za više nasilja i više žrtava u narednim mjesecima.”
Intezitet krvoprolića se proširilo i na nova područja uključujući i Parwan provinciju, sjeverno od Kabula, gdje se nalazi Bagram zračna baza, i gdje Hizb-e Islami tvrdi da ima jak utjecaj. Uprkos neprekidnim glasinama o mogućem mirovnom sporazumu između vlade i navodnih ‘pobunjeničkih grupa’, pregovori i dalje predstavljaju vrlo daleku mogućnost. Tokom nedavne posjete Islamabadu, delegacija afganistanskog Visokog mirovnog Vijeća susrela se s visokim pakistanskim zvaničnicima, uključujući predsjednika Asif Ali Zardarija i premijera Jusuf Razu Gilanija. Među onima koji su bili u delegaciji nalazili su se i članovi političke frakcije Hizb-e-Islami.
“Mi imamo jedan Hizb-e-Islami, koja ima svog vođu Hekmatyara”, kaže Zarghun,”On je objavio džihad protiv ove vlade i oni koji trenutno nisu s nama ne pripadaju više ni pokretu.”
IslamBosna.ba