Da li vojska pojačava svoj stisak nad Egiptom?
Dva dana nakon što su milioni Egipćana pobijedili u svojoj revoluciji protiv Mubarakovog režima, vodeći čovjek armije, i dugogodišnji Mubarakov prijatelj, general Muhammed el-Tantavi dodatno je jučer učvrstio svoju vlast; raspustio parlament i suspendirao ustav. I dok je on to radio premijer, bivši general, Ahmed Šefik, kojeg je također imenovao Mubarak, rekao je Egipćanima da su njegovi prioriteti “mir i sigurnost” da bi spriječio “kaos i nered”- slogani tako često ponavljani od strane bivšeg predsjednika. Promjena?
U svome nastojanju da izvrše obećanje “vojnog savjeta” da će Kairo vratiti u normalu, stotine egipatskih vojnika – mnogi od njih nenaoružani – pojavili su se na trgu Tahrir tražeći od preostalih demonstranata da napuste taj prostor na kojem su bili preko 20 dana. Isprva ih je masa prihvatila prijateljski, nudeći im hranu i vodu. Vojni policajci u crvenim beretkama, bez oružja, počeli su kontrolirati saobraćaj.
Ali onda je mladi oficir počeo udarati demonstrante pendrekom- mladi ljudi u uniformama teško napuštaju stare navike – i za trenutak se desio minijaturni izljev bijesa kakav se desio ovdje 28. januara protiv policijskih snaga. To je reflektiralo rastuću zabrinutost među onima koji su zbacili Mubaraka, da bi plodovi njihove pobjede mogli biti uskraćeni od strane vojske sastavljene većinom od generala koji su svoju moć i privilegije stekli zahvaljujući Mubaraku. Niko se nije osvrnuo na raspuštanje parlamenta, koji je Mubarak sastavio poslije prošlogodišnjih izbora, jer su izbori tada, kao i prijašnjih godina, bili montirani. Ali “vojni savjet” nije dao indicija za datum kada će biti održani slobodni i pošteni izbori za koje Egipćani vjeruju da su im obećani.
Suspenzija ustava – kojeg milioni demonstranata smatraju samo dokumentom koji je omogućavao predsjedničku diktaturu – ostavio je hladnim Egipćane. Armija, koja je primila punu zahvalnost od strane Izraela zbog toga što je obećala da će poštovati egipatsko-izraelski mirovni sporazum, obećala je da će vlast držati samo šest mjeseci; ni riječi o tome da li će možda produžiti svoju vladavinu nakon tog datuma. Ali očigledna razlika se pojavljuje između zahtjeva mladih muškaraca i žena koji su srušili Mubaraka i njegov režim, i ustupaka – ako se radi o tome – koje je armija spremna da im napravi. Na malim demonstracijama održanim jučer na trgu Tahrir istakla se čitava serija raznih zahtjeva, od kojih su najvažniji suspenzija “vandrednog stanja” koje je uveo Mubarak i sloboda za političke zatvorenike. Armija je obećala da će zakonske propise propisane zbog “vandrednog stanja” ukinuti čim se “ukaže prava prilika”, ali dok god oni ostaju na snazi, armija ima pravo da zabrani sve proteste i demonstracije kao i Mubarak; i to je jedan od razloga za one sitne bitke koje su se desile između vojske i naroda na trgu jučer.
Što se tiče oslobađanje političkih zatvorenika, vojska je ostala sumnjivo tiha. Da li je to zbog toga što ovi zatvorenici znaju puno toga o umješanosti armije u prijašnji režim? Ili zbog toga što se sada u Kairo i Aleksandriju vraćaju novooslobođeni politički zatvorenici iz pustinjskih kampova s užasnim pričama o mučenju i smaknućima izvršenim – kako oni kažu – od vojnog osoblja.
Egipatski armijski oficir, čije ime je poznato “The Indenpendentu” insistirao je jučer da su pustinjski zatvori vođeni od strane vojnih obajveštajaca koji su sarađivali s ministarstvom unutrašnjih poslova, a ne s ministarstvom odbrane. A što se tiče ešalona policajaca iz sigurnosnih snaga koji su naredili svojim ljudima- i drugih banditima- da napadnu miroljubive demonstrante za vrijeme prve sedmice revolucije, čini su da su, uobičajeno, odletjeli u slobodu u neku od zemalja Zaliva. Prema tvrdnjama jednog oficira u kairskom odjelu za istrage, sa kojim sam jučer razgovarao, svi oficiri odgovorni za nasilje koje je uzrokovalo smrt oko 300 Egipćana, napustili su Egipat sa svojim familijama i otišlu u Abu Dabi i tamošnji emirat.
Kriminalci koji su plaćeni od strane policajaca da premlaćuju demonstrante otišli su u podzemlje – ko zna kada će njihove usluge ponovo zatrebati? Srednje rangirani oficiri su ostali i čekaju pravdu za ono što su uradili. Ako i dođe do pravde. Naravno sve ovo zavisi od količine arhive koja je ostala iza režima i stepena voljnosti administracije i vlasti, a to je trenutno armija, da ti dokumenti postanu dostupni novom i reformiranom sudstvu. Što se tiče gradske policije, koji su se sakrili u svojim policijskim stanicama da ne bi bili spaljeni 28. januara, oni su se jučer pojavili pred MUP-om u Kairu tražeći veće plaće. Tako će policajci sada postati demonstranti – oni zaista zaslužuju povećanje plaća – što je jedan od nezaboravnih momenata u postrevolucionarnom Egiptu. Sada je red na Egipćaane da gledaju koji je efekat imala njihova revolucija na susjede. Malo koja familija u Egiptu nije znala da je jučer bio treći dan protesta protiv predsjednika u Jemenu i policijskog nasilja koje je pratilo te protest.
I zaista je zadivljujuće da kako god arapski demonstranti imitiraju svoje drugove u Egiptu, tako i sigurnosni aparati svakog arapskog režima vjerno imitiraju propale taktike Mubarakovih bandita. Još jedna ironija je povezana s Egipćanima. Oni arapski diktatori koji tvrde da predstavljaju svoj narod – poput Alžira, Libije i Maroka – na početku su iznevjerili svoj narod tako što nisu čestitali Egiptu na njihovoj uspješnoj demokratskoj revoluciji. Uraditi to, bespotrebno je i spominjati, značilo bi tražiti od njih da posjeku stupove ispod svojih prijestolja.
Piše: Robert Fisk
Izvor: Indenpendent
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
