Kao što sam već predvidio u navedenoj knjizi i u jednoj od svojih kolumni objavljenih u aprilu, američka imperija na Bliskom Istoku je u plamenu.
Da li vidimo danas „bliskoistočnu“ verziju ustanaka iz 1989. u istočnoj Evropi, koji su komunistički režim Sovjetskog saveza doveli u raspad?
Sigurno postoje velike sličnosti između Istočnog bloka i intifade koja se širi u američkoj bliskoistočnoj imperiji. Korumpirane, represivne vlade, pohlepni vladari, visok postotak nezaposlenosti i stagnacija, raširen osjećaj frustracije, beznađa i gnjeva.
Ali tu postoji, također, velika razlika. Principima odani sovjetski vođa Mihail Gorbačov i komunistički vladari Istočne Evrope odbijali su da koriste oružje svoje vojske protiv pobunjenika.
U Tunisu, gdje je trenutno počeo arapski ustanak, vojska je ostala iznenađujuće neutralna.
Nasuprot tome, u drugim arapskim zemljama, u kojima se bude pobunjenici – Egipat, Alžir, Jemen, Maroko, Libija – ne može se očekivati takva vrsta neutralnosti. Njihove brutalne sigurnosne snage mogu začas razbiti ustanak, ako bi vojska odbila da puca u svoje zemljake – kao što je odbila u Moskvi 1991. godine. Vidjet ćemo.
Ovu rastuću intifadu u američkom „Bliskoistočnom Radžu“, Vašington posmatra zbunjeno i nemirno. Zaboravite licemjernu površnost, s kojom Obamina administracija traži demokratizaciju. Svi arapski vladari koji su sada pod pritiskom već nekoliko decenija naoružava, finansira i podržava SAD.
Suzavac koji se koristi protiv demonstranata u Kairu nosi natpis „Made in USA“. Brutalna, sadistička tajna služba i druge sigurnosne službe u Maroku, Alžiru, Egiptu, Jordanu i Jemenu podučile su i opremile Sjedinjene Države. CIA ih je podučila „tehnici saslušavanja“ kao što je podučila i šahovu iransku tajnu policiji SAVAK.
U još jednom primjeru bestidnog licemjerja, američka državna sekretarka Hilari Klinton poziva obje strane na suzdržanost. Pretpostavimo da je mislila na one koji su palicama izudarani, silovani ili one koji su mučeni električnim udarom – da oni pokažu suzdržanost. Vašington jednostavno ne razumije da ovakvim načinom licemjerja koje izaziva mučninu, još više ljudi u muslimanskom svijetu poziva protiv Sjedinjenih Država.
Kako je davno navedeno u kolumni, Egipat je tempirana bomba. Polovina Egipćana živi s manje od 2 dolara dnevno, što je ispod UN-ove granice siromaštva. Jedna trećina arapskog svijeta su Egipćani.
Hosni Mubarak vlada Egiptom od 1981. čeličnom pesnicom. Uništavao je svaku opoziciju svom režimu. Sad bi Mubarakovo vrijeme moglo da se približi kraju. Nobelovac Muhammed el-Baradei se vratio u Egipat, da bi izazvao Mubaraka i njegovog nasljednika. Čak bi i šef arapske lige Amr Musa mogao ustati protiv Mubaraka.
Do sad su Sjedinjene Države hvalile Mubarakov način „vođenja“ i „stabilnosti“. Sjedinjene Američke Države plaćaju Egiptu 2 miliona dolara godišnje da bi ostavio Izrael na miru, da zatvori islamiste i da drži Hamas u otvorenom zatvoru zvani Gaza. Kongres Sjedinjenih Država snabdijeva Egipat polovinom potrebne hrane. Otkad Izrael pokazuje kongresu smjer kretanja na Bliskom Istoku, Izrael vježba pritisak nad Egiptom.
Dosad nijedna intifada u arapskom svijetu nije izvela efektivno vođstvo. Ali to bi se moglo ubrzo promijeniti.
Zahvaljujući bombi „Palestine Papers“, koja je objavljena na El-Džeziri, palestinski kabinet Mahmuda Abasa je predstavljen kao pohlepni saradnik Izraela i njegove okupacije na zapadnoj obali. Beskrajni izraelsko-palestinski „mirovni pregovori“ su ispali potpuna prevara. Izraelski Mossad i palestinski Kvisling su usko sarađivali, da bi demokratski izabranu Hamasovu vladu u Gazi doveli do pada.
Iz ovih listova saznajemo da je državna sekretarka Kondoliza Rajs 2008. predložila da se milion palestinskih izbjeglica izmjesti u Južnu Ameriku. Ovu akciju bi, po izraelskom zahtjevu, finansirale Sjedinjene Države. Istovremeno bi importirali milion Rusa među kojima nema mnogo Židova. Podsjetimo se na britanski prijedlog 1930. godine, da Židovi iz Njemačke izbjegnu u Keniju.
To je vašingtonska moderna verzija da od novca poreznih obveznika Sjedinjenih Američkih Država finansiraju etničko čišćenje muslimana i kršćana s Bliskog Istoka. Ne čudi da je ovo pobudilo ogorčenje u zemljama Bliskog Istoka. „Palestine papers“ i WikiLeaks pokazuju da je vlada Sjedinjenih Država uvijek podržavala i potpomagala izraelsku stranu. Toliko o temi Vašingtona kao iskrenog posrednika.
Palestinska samouprava koju podržavaju Sjedinjene Američke Države je izgubila posljednji tračak uvjerljivosti. Ove novosti će sigurno još više rasplamsati vatru koja se brzo širi arapskim i muslimanskim svijetom, gdje ljudi potpuno jasno shvataju prevaru prema Palestincima.
Stanovnici Sjeverne Amerike uopće ne razumiju ove dramatične događaje. Mediji iz Sjedinjenih Država i Kanade pokazuju vijesti o regionalnoj intifadi u okviru borbe protiv terorizma i kao pogrešnu odluku između diktatorske „stabilnosti“ i islamskog političkog ekstremizma. Mnoge vijesti se pokazuju s izraelske tačke gledišta i prilično su jednostrane.
Sjedinjene Američke Države nemaju interesa da donesu stvarnu demokratiju i moderno društvo u arapski svijet. U svojoj „Bliskoistočnoj imperiji” Vašington želi poslušnost, a ne pluralizam. Kao i kod Britanske imperije, demokratija kod kuće je dobrodošla – ali ne i u arapskom svijetu.
Prijevod: Muamer Dedić
Izvorni članak: The American Raj in Flames
Ericmargolis.com