Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanik, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i ashabe. Namjerno ubistvo predstavlja povredu triju prava: Božijeg prava, prava ubijenog i prava njegovih bližnjih, i u skladu je sa pravdom i pravišnošću da se ta prava, naknadno, izmire (poravnaju). Iskrenim pokajanjem namiruje se Božije pravo, pravo bližnjih namiruje se na jedan od tri načina: izvršenjem smrtne kazne (odmazdom), prihvatanjem novčane kompenzacije umjesto toga ili oprostom, dok će pravo ubijenog biti namireno na Sudnjem danu tako što će mu Uzvišeni Allah, kao zamjenu za pretrpljenu štetu, dati iz Svog obilja i dobra. Rekao je Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao: ”Zaključak bi bio da se za namjerno ubistvo vežu tri prava: Božije, pravo ubijenog i pravo bližnjeg. Ukoliko se ubica dobrovoljno i bez ikakve prisile preda bližnjima (rodbini ubijenog), iskreno se kajući za počinjeni zločin, i iz sraha od Allahove kazne, time su izmirena dva prava: Božije, pokajanjem, i pravo rodbine, izvršenjem smrtne kazne, nagodbom ili oprostom, dok će pravo ubijenog biti izmireno na Sudnjem danu tako što će ga Allah, dželle šenuhu, obasuti svojom milošću i dobrom, kao iskup za iskreno pokajanje njegovog ubice. Tako će i njegovo i pravo pokajnika biti zadovoljeno.” (El-Dževabul-kafi, 102.). Ove Ibnul-Kajjime riječi prenio je El-Merdavi u Tashihul-furu’, 6/171., a zatim dodao: ”Ibnul-Kajjim je, u ovom pitanju, odabrao Tekijjudinovo mišljenje (misli na Ibn Tejmijju), koji ga je obrazložio na spomenuti način i preferirao, što je, bez sumnje, ispravno i tačno.” Ako je ubica prikrio svoj zločin, a nakon toga se iskreno pokajao, ostalo je da se izmire dva prava: pravo bližnjih i pravo ubijenog. Jedan od uvjeta ispravnosti tevbe jeste izmirenje uzurpiranih prava, bilo njihovim povratom, bilo traženjem oprosta za pričinjenu štetu. Stoga je ubica dužan obavijestiti porodicu o zločinu kojeg je počinio nad njihovim rođakom, kako bi oni, sudskim putem, mogli tražiti namirenje štete, ili zahtijevati od njega isplatu krvarine ili mu oprostiti, što je u skladu sa riječima Poslanika, sallallahu ‘aljehi ve sellem: ”Ko nekome učini nepravdu, neka, dok je još na ovome svijetu, traži opsrosta od njega, jer na onom svijetu neće dobiti takvu priliku, tamo se šteta ne plaća dinarima niti dirhemima, nego će se namirivati dobrim djelima, a onaj ko ne bude imao dobrih djela, štetu će namiriti tako što će na svoja pleća prihvatiti dio grijeha onoga koga je na dunjaluku oštetio.” (Buharija, 6534.). (Izvor: www.islam-qa.com).
Čestitost (moralnost) i bračna dostojnost
Selam alejkum. S obzirom da Allah dž.š. u Kur’anu kaže da su nevaljali muškarci za nevaljale žene, i nevaljale žene za nevaljale muškarce, a čestiti muškarci za čestite žene i čestite žene za čestite muškarce, a znam i za hadis gdje se kaže da čovjek neće preseliti dok ne učini grijeh za koji kori svog brata koji ga je učinio a zatim se za njega pokajao, pa me interesuje, da li je grijeh onda da muškarac ili žena koji su počini blud, a potom se pokajali, budu u vezi sa ženom odnosno muškarcem koji nisu? Da li pokajanje briše grijehe na način da se onda ovaj ajet ne primjenjuje?
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin
Esselamu alejkum! Tačno je da spomenuti ajet pojašnjava i definira moralni profil osoba koje jedna drugoj odgovaraju kada je riječ o stupanju u brak. Logično je i primjereno da moralno čista osoba želi i treba da stupi u brak s moralno čistom osobom. Nemoralna osoba nema pravo stupati u brak s moralnom osobom, jer je njen profil nemoralnost, pa neka u brak stupa sa osobom sličnog profila. Međutim, u slučaju da se nemoralna osoba iskreno pokajala i vratila vjeri, može stupiti u brak s neporočnom osobom. Brak će biti ispravan. Jer, iskrena teoba briše grijehe. Međutim, neporočna osoba treba biti na oprezu, tj. treba biti sigurna u iskrenu teobu griješnika, obzirom da su prevare moguće. U svakom slučaju, to što ranije nemoralna osoba traži moralnu osobu za bračnog druga ide u prilog moralnosti i neporočnosti prije braka. Jer, ko je bio neporočan prije braka, veliki su izgledi da takav ostane i u braku. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)
Smrt od tuge za voljenom osobom
Esselamu alejkum. Koji je status osobe koja umre od tuge za voljenom osobom, a nije želio stručnu pomoć iako je znao da posljedice mogu biti fatalne?
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin
Esselamu alejkum. Liječiti se treba i neka ulema smatra da je to obaveza shodno imperativu u hadisu: “Liječite se, ali ne zabranjenim stvarima!” Međutim neka ulema smatra da osoba ima prava da odbije liječenje, oslanjajući se na prirodni razvoj bolesti i prepuštajući svoje stanje Allahovoj odredbi. Dozvoljeno je da osoba u teškoj situaciji uči dovu da je Allah poživi dok je život dobar za nju, a da joj podari smrt ako je to za nju bolje. Životni optimizam i nada u poboljšanje situacije je u skladu s islamskim učenjem i rezonom. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori).
Odnos prema svekrvi
Moj muž je mnogo vezan za svoju majku, i ima veliku želju da je dovede kod nas, iako ona trenutno živi sa sinom i kćerkom. Nastojim da se, koliko god je to moguće, prema njoj odnosim korektno i s poštovanjem, ali je njena narav takva da voli zapovijedati i nametati drugima svoje mišljenje. Mog muža često ponižava u mom prisustvu, i ponaša se rasipnički, tako da se često zadužujemo zbog nje. Šta da radimo?
Kolegij za fetve na internetskom portalu www.islamweb.net, fetva br. 148 545
Hvala Allahu i neka je mir i spas na posljednjeg Poslanik, Muhammeda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, njegovu časnu porodicu i ashabe. Prije svega, savjetujemo ti da u odnosu prema svekrvi budeš strpljiva i ustrajna u činjenju dobra, jer strpljenje uvijek donosi samo dobro i korist. O vrjednostima sabura, možeš čitati u odgovoru br. 18 103. S druge strane, tvoje neprikosnoveno pravo, kojeg ti islam daje i na kojem možeš insistirati, je da sa svojim mužem živiš u zasebnom stanu ili kući, i to je muž dužan da ti obezbjedi. Sa šerijatskog stanovišta, ti nisi dužna živjeti u zajednici sa njegovim roditeljima ili bilo kim drugim. Savjetujemo ti također da o ovome svemu, otvoreno i hladne glave razgovaraš sa svojim mužem, kako bi iznašli najbolje moguće rješenje. Njegova je obaveza da, u skladu sa visokim moralnim normama i načelima, savjetuje majku i objasni joj do kakvih negativnih posljedica može dovesti njeno ponašanje. Pri tome treba biti svjestan da je preporoučivanje dobra i upozoravanje na zlo (el-emru bil m’arufi ven-nehju ‘anil munkeri) jedan od vidova dobročinstva prema roditeljima. Kao dio rješenja dozvoljeno je u pomoć pozvati i druge članove obitelji i rodbine, ali se nikako ne smije zapostaviti iskrena dova Allahu, džele šenuhu, da popravi vaše stanje. Važno je napomenuti da je financijska skrb o siromašnim roditeljima, obaveza sve djece, muške i ženske, u skladu sa mogućnostima svakog od njih. (www. islamweb.net).
Musliman i držanje psa u kući
Selam. Da li je muslimanu dozvoljeno držati psa u kući? Pas se redovno pere, dobija vakcine itd?
Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin
Esselamu alejkum! Držanje psa u kući ili stanu nije u duhu tradicionalne islamske kulture življenja. Slina psa se šerijatski tretira nečistom te bi se odjeća na koju dospije trebala oprati da bi se u njoj moglo klanjati. U jednom hadisu se navodi da meleki ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas. Prema tome, u kući u kojoj se klanja i vodi računa o islamskim propisima ne bi trebalo bespotrebno držati psa. Pas se može držati (van kuće) ako postoje opravdani razlozi poput lova, čuvanja ili ispomoći slijepoj osobi u kretanju i sl. Pretpostavljamo da je razlog zabrane higijensko-zdravstvene naravi. Ali, moguće je da ima i nekih drugih razloga, nama trenutno nepoznatih, te i pored svih zdravstveno-higijenskih mjera ne možemo reći da je držanje psa u kući islamski prihvatljivo. Međutim, možemo reći da su te mjere, u slučaju da osoba ipak drži psa u kući/stanu neophodne i ublažavaju oštricu zabrane. (www.rijaset.ba, Pitanja i odgovori)