Hvala Allahu dž.š., zahvalom dostojne samo Njemu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svijetla, i neka je salavat i selam na našeg Poslanika a.s., na njegobu casnu porodicu i ashabe.
Upravo smo ispratili dane Kurban-bajrama, dane tekbira, tehlila i tahmida – zahvalnosti Allahu dž.š., dani koji nas podsječaju i u kojima učimo, izmedju ostalog da budemo zahvalni na na svim životnim ni’metima i blagodatima kojima nas darovao Uzvišeni Allah. Ispračajući ove mubarek dane, u današnjoj hutbi govorimo o hamdu i šukru – zahvalnosti Allahu dž.š.
Vidite, upravo, prva riječ koju smo spomenuli u ovom tekstu, je zahvala, i to ne bilo kome, već Stvoritelju i Gospodaru svih svjetova i svega postojećeg. To je dobro, jer Allahov Poslanik Muhamed a.s., kaže: “Kullu emrin zibalin la-jubdeufiihi bilhamdulillahi fehuve akta’u…” – “Svaki posao koji se ne započne sa zahvalom Allahu jeste manjkav.” (Ebu Davud)
Hamdom i šukrom se izražava zahvalnost Gospodaru na blagodatima koje nam je podario, a ujedno i priznaje da to nije plod nečijeg ličnog rada i truda, već blagodat Gospodara svjetova.
Razlikujemo tri vrste hamda i šukra:
1.Kali šukr – to je zahvala koja se izgovara jezikom, priznavajući da su sve dobrote od Allaha,
2.Fiili šukr – to je zahvala koja se ocituje kroz rad svih dobrih i lijepih poslova koje Allah voli,
3.Hali šukr – to je zahvala najveća koja se izražava na svim dobrima i milostima koje nam je dao Uzvišeni Allah koje vidimo i koje ne vidimo…, na ovom prolaznom svijetu.
Ljudi danas uživaju mnogobrojne blagodati koje im je podario Allah, dž.š. Međutim, mnogi od njih se neprimjereno ponašaju prema tim blagodatima, umanjujući njihovu vrijednost i značaj, ne zahvaljujući na njima Onome ko je toga dostojan i zaslužan, pa čak negirajući bilo kakvu povezanost Allaha, dž.š., sa njima! Allah, dž.š., upozorava nas:
“Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, nemojte nevjernici biti!” (El-Bekare, 152)
Odmah da kažemo da ovo upozorenje na sjećanje na Allaha, tj., zahvaljivanje Njemu Jedinome, nije radi Njega, Allah je Svemoćan i toga neovisan, ali je to sjećanje potrebno nama, nama ljudima, koji smo ovisni o Allahu dž.š.
Koliko je hamd i šukr važan, govori činjenica da je u Kur’anu spomenut na sedamdeset i pet mjesta u različitim oblicima. Nekada se spominje u smislu stroge naredbe, a nekada nas Uzvišeni podstiče da činimo neka djela kako bismo bili zahvalni. Kaže Uzvišeni Allah:
“…i zahvaljujte Mi, nemojte neblagodarni biti!” (El-Bekare, 152)
U suri Ibrahim, Uzvišeni Allah kaže:
“…Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacjelo, još više dati…” (Ibrahim, 7) itd.
U Časnom Kur’anu nalazimo puno primjera u likovima Allahovih Poslanika koji su zahvalni bili i na zahvalnost Allahu podsticali.
Za Nuha a.s., kaže Allah dž.š.:
“…On je doista, bio rob zahvalni.” (El-Isra’, 3)
U kazivanju o Sulejmanu a.s, koji je bio sin Davuda a.s., koji je, kao i otac bio sudija, vladar i Allahov Poslanik o kome govori više kur’anskih ajeta, Sulejman a.s., moli Allah dž.š., za plemenitu osobinu zahvalnosti, a kasnije savjetuje, znajući da je većina ljudi nezahvalna:
“Gospodaru moj, omogući mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da činim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i uvedi me, milošću Svojom, među dobre robove Svoje!” (En-Neml, 19) I kaže:
“Trudite se i budite zahvalni, o dome Davudov…” (Saba, 13)
Junus a.s., ljut na svoj griješni narod iz utrobe ribe moli:
“Nema Boga osim Tebe, hvaljen neka si!…” (El-Enbija, 87)
U primjeru Lukmana, kaže Allah dž.š.:
“A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: „Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan.” (Lukman, 12)
Prenosi se da je Musa a.s., pitao Allaha dž.š.: “Gospodaru moj, kako ti se zahvalio Adem a.s.,?” , a Allah mu je odgovorio: “Ono što je imao, znao je da je to od Mene, i to je znak njegove zahvalnosti.” (Hakim)
Naš hamd i šukr Uzvišenom Allahu je spomenut i u mnogobrojnim hadisima Allahova Poslanika Muhameda a.s., ali prije svega u njegovoj praksi. A njegova praksa je bila, između ostalog, da u znak zahvalnosti često ide, pada na sedždždu Allahu dž.š., čak bi noću klanjao tako dugo da bi mu noge otekle, pa kada bi bio upitan o tome, zašto to radi, odgovarao bi: “Zar da ne budem zahvalan rob Allahu dž.š.” Spomenut ćemo neke od njih:
“Inne eškerennasi lillahi azevedzelle eškuruhum linnasi.” – “Ljudi najzahvalniji Allahu dž.š., su oni koji su najzahvalniji ljudima.” (Musned Ahmed b Hanbel, El-mu’dzemul kebir od Taberanija)
Vjernik musliman nikada nije na gubitku; ako mu je dobro zahvalan je Allahu dž.š., ako ima nekih poteškoča strpljiv je – i tako dobiva nagradu i za šukur i za sabur. “Malo imetka na kom se zahvaljuje, bolje je nego puno imetka na kom se ne zahvaljuje.” (Hakim)
Iz slijedećeg hadisa Allahovog Poslanika, a.s., saznajemo da je Allah, dž.š., zadovoljan kada Mu se čini zahvala, pa makar i na neznatnoj stvari. Poslanik, a.s., je rekao: “Allah, dž.š., je zadovoljan da Mu njegov rob, kada pojede kakvu hranu, na njoj zahvali, ili kada popije kakvo piće, na njemu zahvali.” (Muslim)
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko vam učini kakvo dobro djelo nagradite ga za to, pa ako ne nađete ništa čime bi ga nagradili, upućujte dovu za njega, dok ne vidite da ste ga dovoljno nagradili.” (Ebu Davud)
Naš iman se sastoji od dva dijela; pola je u saburu (strpljivosti), a pola je u šukru (zahvalnosti). Pa kaže Poslanik a.s.: “Kome bude dato četvoro, dato mu je dobro ovoga i onoga svijeta: – jezik koji spominje Allaha dž.š., srce koje je zahvalno Allahu dž.š., tijelo koje je strpljivo i žena koja čuva ugled svoga muža.” (Taberani)
Blago onome ko je zahvalan Allahu i strpljiv na dunjalučkim ispitima!
“Isticanje Njegovih ni’meta je znak šukra, a ne isticati ih znak je kufra, ko nije zadovoljan sa malo nije ni sa puno, ko nije zahvalan ljudima nije ni Allahu dž.š.” (Bejheki) Zato je Uzvišeni Allah rekao na kraju sure Ed-Duha:
“…i o blagodati Gospodara svoga kazuj!” (Ed-Duha, 11)
Naš narod kaže: “Ko nije zahvalan na orahu, nije ni na tovaru.” Da to bolje razumije naša omladina ovdje, ko nije zahvalan na malo, nije ni na veliko. Zato, treba moliti Allaha dž.š., da nam da ovu humanu i plemenitu osobinu, osobinu zahvalnosti. Blago onome ko je ima!
Muhamed a.s., kazuje i ovaj hadis-i-šerif: “Efdaluzzikri elhamdulillahi” – “Najbolji zikr je el-hamdulillah.” (Ibn Madže)
O stanje i priroda ljudi u pogledu zahvale Allahu, dž.š., saznat ćemo iz hadisa o trojici:
Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je čuo Poslanika, a.s., kako priča:
“Allah, dž.š., htio je iskušati trojicu ljudi od Izraelćana, od kojih je jedan bio gubavac, drugi bez kose, a treći slijep, pa im je poslao jednog meleka.
Melek je došao gubavcu i upitao ga: ‘Šta bi ti najviše želio?’ ‘Najviše bih želio imati lijepu boju i lijepu kožu, i da se oslobodim ovoga od čega se svijet zgražava na mene.’ – odgovori on. Melek pređe rukom preko njegova tijela, te sva guba spade i dobi lijepu boju kože. Zatim ga melek upita: ‘A koji ti je imetak najdraži?’ ‘Deve. (ili krave – prenosilac hadisa je u sumnji šta je rekao)’ – reče on. Allah mu tada dade jednu lijepu devu koja je u stomaku nosila mladunče, a melek mu reče: ‘Allah ti dao berićeta u njoj.’
Zatim je melek došao onome bez kose i upitao ga: ‘Šta bi ti najviše volio?’ ‘Lijepu kosu, i da se oslobodim ovog od čega se svijet zgražava na mene.’ – odgovori on. Melek ga pomilova po glavi, te ga bolest prođe i dobi lijepu kosu. Melek ga upita: ‘A koji bi imetak najviše volio?’ ‘Krave.’ – odgovori on. Allah mu tada dade jednu lijepu steonu kravu, a melek mu reče: ‘Allah ti dao berićeta u njoj.’
Zatim melek dođe slijepcu i reče mu: ‘Šta bi ti najviše želio imati?’ ‘Da mi Allah vrati moj vid, kako bih ljude mogao gledati’ – odgovori on. Melek ga pomilova po očima i Allah mu vrati vid, zatim ga upita: ‘A koji bi imetak najviše volio?’ ‘Ovce’ -odgovori on. Allah mu dade jednu ovcu.
U sve trojice se imetak plodio i množio, pa je bivši gubavac imao punu dolinu deva, bivši ćelavac punu dolinu krava, a bivši slijepac punu dolinu ovaca.
Zatim melek dođe gubavcu u njegovom bivšem liku i obliku te mu reče: ‘Ja sam čovjek bijednik, ostao sam odsječen na svome putovanju, i niko mi nije u stanju danas pomoći osim Allaha, pa onda ti. Zato te molim, Onim koji ti je dao tako lijepu boju i lijepu kožu, i toliki imetak, da mi daš jednu devu, kako bih mogao nastaviti put.’ On mu na to reče: ‘Obaveze i izdaci su mnogobrojni.’ Melek mu reče: ‘Kao da te ja odnekud znam, da ti nisi bio onaj gubavac što se svijet zgražavao na njegov izgled i bijedu, pa ti je Allah podario (zdravlje i bogastvo)?’ On mu tada odgovori: ‘Naprotiv, ja sam ovo naslijedio od svojih predaka.’ Melek mu tada reče: ‘Ako si mi slagao, neka te Allah povrati u stanje u kojem si bio.’
Zatim je melek došao ćelavcu u njegovom prijašnjem liku i obliku i rekao mu kao što je rekao gubavcu, a ovaj mu uzvratio kao i prvi. Melek mu reče: ‘Ako si mi slagao, neka te Allah vrati u ono stanje u kom si bio.’
Zatim je došao slijepcu u njegovom prijašnjem liku i obliku, i rekao mu: ‘Ja sam siromašan čovjek, ostao sam uskraćen na svom putovanju, i niko mi nije u stanju danas pomoći osim Allaha, pa onda ti. Zato te molim Onim koji ti je podario vid da mi daš jednu ovcu, kako bi se njom pomogao na svome putu.’ On mu odgovori: ‘Ja sam bio slijep, pa mi je Allah, dž.š., povratio vid, uzmi koliko hoćeš, a ostavi koliko hoćeš. Tako mi Allaha, danas ti neću ništa zabraniti da uzmeš, radi Moćnog i Velikog Allaha.’ Melek mu tada reče: ‘Zadrži sav svoj imetak, vi ste bili samo iskušani. Allah je zadovoljan sa tobom, a rasrdio se na tvoja dva druga..'” (Buharija i Muslim)
Većina ljudi, ipak, nije zahvalna!? To nam ukazuje i gore navedena predaja, od trojice, dvojica su nezahvalnost pokazala. Tako je, nažalost, inače, u životu ljudi.
Allah, dž.š., kazuje u Kur’anu:
“…A malo je zahvalnih među robovima Mojim.” (Saba’, 13)
U suri Jusuf, Allah, dž.š., kazuje:
“…ali većina ljudi nije zahvalna.” (Jusuf, 38)
U suri En-Neml, Allah, dž.š., kazuje:
“A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali većina njih nije zahvalna.” (En-Neml, 73)
U suri Mu’min, Allah, dž.š., kazuje:
“Allah vam je dao noć da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali većina ljudi neće da zahvaljuje.” (El-Mu’min, 61)
Zašto je to tako? Zašto smo nezahvalni? Zašto ne cijenimo nimete i blagodati koje nam je Uzvišeni Allah podario? Šta bi bilo, kada bi samo na trenutak zraka izgubili, kada bi samo za trenutak sunce prestalo da sija, kada bi nam nestalo vode, kada ne bismo imali šta da jedemo, gdje da noćimo, čime da se pokrijemo. Šta bi bilo kad bi bilo…? Pa zašto smo nezahvalni? Zašto ne cijenimo ljudske napore, vrijednih, dobrih, čestitih Allahovih robova koji su nam svakodnevno na usluzi.
Pa zar nismo obavezni najprije zahvaliti Allahu, dž.š., bez Kojeg ne bismo ni postojali na ovome svijetu, od Koga, bez prestanka, zavise naši životi i naš opstanak, i bez čije se volje ništa ne događa?
Znamo li za upozorenje Uzvišenog Allaha dž.š., Koji nas u Kur’anu upozorava da je zahvalnost uzrok povećanju Alahovih blagodati, dok je nezahvalnost uzrokom žestoke kazne. Allah, dž.š., kaže:
“I kad je Gospodar vaš objavio: ‘Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; a budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.” (Ibrahim, 7.)
Molimo Allaha da nam podari srce koje će zahvalno biti i posljednja naša dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova na pocetku i na kraju svih hairli poslova! Amin!
Piše: Zekerijah ef. Čajlaković
Obrada: IslamBosna.ba