“ARBiH zabranila izlazak iz Sarajeva, pad Rogatice bio dogovoren” Odbrana ratnog zločinca Radovana Karadžića zatražila je od sudskog vijeća donošenje zaključka kako je “Tužilaštvo ponovo prekršilo pravilo o blagovremenom objelodanjivanju oslobađajućeg materijala”, a kao pravni lijek je predložen novi prekid suđenja u trajanju od tri mjeseca, prije nego što počne izvođenja dokaza po dijelu optužnice koji se odnosi na općine u BiH.
Zahtjev je upućen nakon što je odbrana “utvrdila da joj je sa zakašnjenjem predat dokument koji je mogao biti korišćen u unakrsnom ispitivanju generala Dejvida Frejzera”.
Odbrana ratnog zlikovca je precizirala “da se radi o memorandumu koji je poslat iz sarajevske kancelarije Centra za ljudska prava UN, od 17. avgusta 1994., a “sadrži informacije dobijene tog dana na sastanku sa komandantom UNPROFOR-a Anreom Subirom”.
U njima se, kako tvrdi odbrana, “građanima Sarajeva od strane Armije BiH onemogućava da napuste grad iz političkih razloga i da je prisilno preseljenje građana iz Rogatice, koje je u medijima nazivano etničkim čišćenjem, bilo dio dogovora dvije strane”.
Prema procjenama nezavisnih analitičara ovo je još jedan u nizu trikova kojima od početka suđenja pribjegava odbrana kako bi se proces odužio u nedogled.
Inače, nakon tronedjeljne pauze svjedočenjem britanskog novinara Džeremija Bouena (Jeremy Bowen) nastavljeno je Karadžiću.
Svjedok optužbe Bouen, koji je tokom rata u BiH 1992-1995 bio dopisnik Televizije BBC, izjavio je da su snage bosanskih Srba provodile etničko čišćenje čije su “najveće žrtve bili Muslimani”. Napomenuo je da su sve zaraćene strane progonile stanovništvo drugih nacionalnosti.
Tužioci su u sudnici prikazali više Bouenovih izvještaja o protjerivanju nesrba, u kojima su ljudi u zbjegovima govorili da su nasilno otjerani iz svojih domova i opisivali ubistva i druge zločine koje su, prema njihovim riječima, počinili srpski vojnici.
Bouen je rekao da nikada nije vidio masovnije srpske zbjegove, iako su mu oficiri Vojske RS govorili da ih je bilo.
Britanski novinar posvjedočio je i da mu je Karadžić 1992. izjavio da se ponosi Banjalukom kao gradom u kojem nesmetano živi po “30.000 Muslimana i Hrvata”, ali da su istovremeno međunarodni izaslanici Dejvid Oven (David Owen) i Sajrus Vens (Cyrus Vance) imali dokaze o protjerivanju nesrba iz grada i rušenju njihovih bogomolja.
“Činjenice da se odvija etničko čišćenje već tada su bile neoborive”, naglasio je svjedok. Rekavši da je bio očevidac progona tokom cijelog rata u BiH, naznačio je da se priroda etničkog čišćenja s vremenom mijenjala.
Dok su 1992. nesrbi nasilno i zločinima protjerivani, kasnije je etničko čišćenje postalo “institucionalizovano” u srpskim vlastima, kazao je Bouen. Kao primjer je naveo situaciju u Bijeljini, odakle je 1994. za BBC izvijestio o djelovanju “komisije za slobodno kretanje civila” preko koje su posljednji preostali Bošnjaci napuštali grad.
U izvještaju, prikazanom u sudnici, šef te komisije Vojkan Đurković tvrdio je da Bošnjaci odlaze dobrovoljno i da bi trebalo da budu zahvalni srpskim vlastima koje im to omogućavaju. Za sebe je kazao da je “socijalni radnik” i da bi trebalo da dobije “Nobelovu nagradu za mir zato što je spasao hiljade ljudi”. Bošnjaci koji su napuštali Bijeljinu, tada su Bouenu rekli da odlaze pošto su bili izloženi raznim vrstama pritisaka.
O ratnoj situaciji u Sarajevu, svjedok je rekao da je opsada grada bila “oružje” VRS jednako kao “meci i granate”. Bosanski Srbi služili su se opsadom kao sredstvom pritiska ili “omčom oko vrata stanovništva” koju su “zatezali ili popuštali” u zavisnosti od razvoja događaja u drugim krajevima BiH.
Svakodnevno granatiranje i snajperisanje sijalo je strah među civilima, jer u Sarajevu “nije bilo sigurnog mjesta”, naglasio je Bouen. Život stanovništva bio je, prema riječima svjedoka, znatno otežan i nedostatkom vode i struje, hrane i nedovoljnom medicinskom zaštitom. Bouen nastavlja svjedočenje na suđenju Karadžić, optuženom za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština; artiljerijske i snajperske napade na civile u Sarajevu; etničko čišćenje nesrba širom BiH i uzimanje vojnika Unprofora za taoce 1992-95.
Avaz
