Političari bi se trebali zamisliti o fokusu svojih politika kada im se kaže podatak da je više ljudi poginulo samo ove godine u prirodnim katastrofama nego u terorističkim napadima posljednjih 40 godina. A sami početak 2010. godine donio je i najgoru katastrofu – strašan potres na Haitiju.
Potres u Haitiju – 230 hiljada mrtvih
Strašan potres jačine 7,0 stepeni po Mercallijevoj listi zatresao je područje oko glavnog haićanskog grada Port-au-Princea 12. januara u 16,53 sati po lokalnom vremenu. Slabe građevine i velika naseljenost tog područja donijeli su ogroman broj ljudskih žrtava, a najsiromašnija država zapadne hemisfere će se još godinama boriti sa posljedicama katastrofe.
Do 24. januara to područje je pogodilo još najmanje 52 potresa jačine veće od 4,5 stepeni. Oko tri miliona ljudi je bilo pogođeno katastrofom, a haićanska vlada je objavila podatak o oko čak 230 hiljada mrtvih, 300 hiljada povrijeđnih i milion raseljenih stanovnika. Srušilo se ili je oštećeno 250 hiljada kuća i 30 hiljada poslovnih zgrada. Štete su zabilježene u nekoliko gradova te haićanske regije oko glavnog grada, a među pogođenim zgradama bila je predsjednička palača, zgrada Nacionalne skupštine, katedrala u Port-au-Priceu i zatvor.
Mnoge zemlje su nakon potresa poslale pomoć Haitiju pa se u cijelom svijetu prikupljala humanitarna pomoć za nesretnu državu. Na tu se katastrofu u Haitiju krajem godine nadovezala i epidemija kolere, koju su najvjerovatnije donijeli UN-ovi mirotvorci iz Nepala, od koje je do sada umrlo oko 2600 osoba, dok je zaraženo preko 120 hiljada. Epidemiji se još ne nazire kraj. Katastrofalan potres i epidemija kolere Haiti sigurno stavljaju na vrh liste zemalja u kojima u 2010. godini nije bilo poželjno živjeti.
Čile pogodio 500 puta snažniji potres od onoga u Haitiju
Još se svijet nije uspio oporaviti od haićanskog podrhtavanja zemlje, a već je stigla vijest o 500 puta snažnijem potresu koji je pogodio Čile. Potres jačine 8,8 stepeni zatresao je 27. februara čileansku regiju Manule. Osjetio se u šest čileanskih regija u kojima živi 80 posto stanovništva države, glavnom gradu Santiagu, a podrhtavanje su primijetili i u gradovima susjedne Argentine i Perua. Nakon njega je u 53 države proglašena opasnost od tsunamija koji je napravio štetu u Kaliforniji i Japanu.
Iako je bio mnogo snažniji od onog na Haitiju, potres je u Čileu ubio oko 520 ljudi. Bilo je oštećeno 370 hiljada kuća, a švicarska osiguravateljska kuća Swiss Reinsurance Co. je izračunala kako će osiguravatelje stajati od 4 do 7 milijardi dolara. Čile je još jednom ove godine postao “centrom svijeta”, kada se na svim paralelama i meridijanima pratila kriza sa rudarima iz te zemlje. Ali, ta je priča završila happy endom.
Svih 33 troje rudara, u velikoj akciji spašavanja uspješno je izvučeno na zemlju iz rudnika bakra i zlata San Jose na sjeveru države. Zatrpani na gotovo 700 metara dubine oni su preživjeli nevjerovatnih 69 dana. Akcija izvlačenja u posebno napravljenoj kabini je trajala satima. Rudarsko okno se urušilo 5. augusta, a rudari su izvučeni 14. oktobra i time postali ljudi koji su u historiji najduže preživjeli pod zemljom.
Katastrofa u Meksičkom zaljevu
Manjak nafte i sve veća potražnja za “crnim zlatom” i sve riskantniji načini dolaska do nje, ove godine su doveli do najveće ekološke katastrofe u historiji SAD-a. 20. aprila u 19,45 sati po lokalnom vremenu eksplodirala je naftna platforma Deepwater Horizon u Meksičkom zaljevu. U eksploziji te bušotine, u vlasništvu British Petroleuma, poginulo je 11 radnika, a vatrena “gljiva” bila je vidljiva sa daljine od 56 kilometara. Platforma je potonula dva dana nakon eksplozije pa je tek tada nastao pravi problem sa barelima i barelima nafte koji su nastavili isticati u more, navodi index.
Cijeli svijet je gledao izravan prijenos nafte koja je do 15. jula slobodno isticala u more kada je na bušotinu postavljen privremeni “čep”. Deepwater Horizon je službeno proglašen “mrtvim”, što se tiče isticanja nafte, 19. septembra 2010. godine. SAD je tužio British Petroleum i ostale vlasnike platforme zbog zanemarivanja sigurnosti na bušotini i traže da podmire svu štetu koja je nastala isticanjem nafte. Trebat će decenije da se okoliš oporavi od ove katastrofe, a kako takvi incidenti utječu na politički rejting najbolje je osjetio američki predsjednik Barack Obama kojem je sa svakim novim barelom nafte u moru Meksičkog zaljeva popularnost nezaustavljivo padala. Ova katastrofa će sigurno promijeniti pogled svjetskih vođa na rizične bušotine nafte, ma koliko ona u današnje vrijeme “zlatna” bila.
Još jedna ovogodišnja nesreća je nezaustavljivo promijenila historija cijele jedne nacije. Desetak dana prije eksplozije na bušotini u SAD-u, avion poljske vojske Tupoljev 154M srušio se blizu grada Smolenska u Rusiji. U nesreći je poginulo svih 96 ljudi koji su bili u avionu. Ono što je još tragičnije u tragediji kod Smolenska je što se u Tupoljevu vozio veći dio poljskog političkog i vojnog vrha.
U padu aviona poginuo poljski predsjednik
U nesreći su poginuli poljski predsjednik Lech Kaczynski i njegova supruga, glavni zapovjednik vojske i drugi vojni dužnosnici, predsjednik Nacionalne banke Poljske, zamjenik ministra vanjskih poslova, vladini dužnosnici i 12 članova parlamenta te viši predstavnici Crkve. Među putnicima su bili i članovi porodice žrtava pokolja u Katinskoj šumi koji je Staljin naredio 1940. godine, a u kojem su ubijeni poljski časnici. Avion, koji je poletio u Varšavi, je poginule vozio na obilježavanje 70. godišnjica masakra u Katinskoj šumi pa se srušio 19 kilometara od Smolenska.
Uzrok nesreće se još uvijek istražuje. Prema dosadašnjim nalazima, čini se da je pilot po magli i lošoj vidljivosti pokušao sletjeti na pistu bivše vojne baze u Smolensku, ali bio je prenisko i srušio se u šumu 200 metara prije piste. Jedan poljski avion 20 minuta prije nesreće je pokušao sletjeti u istu zračnu luku, ali je pilot zbog loših vremenskih uslova produžio do zračne luke Vnukovo blizu Moskve. Nakon nesreće je bilo priča kako je neko od viših dužnosnika nagovarao pilota da sleti u Smolensku, iako je vidljivost bila katastrofalna. Iz kontrole leta u Smolensku su predlagali pilotu kobnog aviona da se preusmjeri prema Moskvi ili Minsku, ali je on to odbio i “spustio” Tupoljev u šumu.
Zbog nesreće su se zahladili i politički odnosi Rusije i Poljske, jer Poljaci nisu prihvaćali rezultate istrage Rusa. Predsjedniku Lechu Kaczynskom i njegovoj supruzi organizovan je veliki pogreb u Krakowu, a pokopani su u katedrali na brdu Wawel. Prvi par položen je u grobnicu sa kraljevima, svecima i najvećim nacionalnim junacima Poljske, u sarkofagu boje meda.
Islandski vulkan izazvao haos u Evropi
Na pogreb Lecha Kaczynskog nisu došli mnogi predsjednici najvećih evropskih i svjetskih država, ali ne zato što su bili u lošim odnosima sa Poljskom, nego zbog druge prirodne nedaće koja je tih dana pogodila Evropu. Barack Obama, Angela Merkel i Nicolas Sarkozy nisu mogli poletjeti iz svojih prijestolnica zbog “strašnog” islandskog vulkana Eyjafjallajokull.
Islandski seizmolozi su vulkansku aktivnost primijetili još krajem 2009. godine, jer je zabilježeno oko 1000 slabih potresa na prostoru blizu vulkana. Već 26. februara su stručnjaci imali dokaz da se magma skuplja u krateru, a od 3. do 5. marta je zabilježeno oko 3000 potresa u epicentru vulkana. Već je tada bilo jasno da nas čeka snažna erupcija koja je počela 15 dana kasnije, ali ona je bila slabija i nije izazvala probleme u cijeloj Evropi. Ona najjača erupcija dogodila se 14. aprila kada je vulkanski oblak poletio nekoliko kilometara visoko u atmosferu i na šest dana zatvorio zračne luke u većem dijelu Evrope.
Britanski naučnici su 23. maja službeno rekli da je erupcija završila, ali nastavilo ga se posmatrati. U njemu se i dalje događalo nekoliko potresa dnevno, a potpunim gašenjem će se smatrati trenutak kada vulkanske aktivnosti neće biti puna tri mjeseca. Britanski ekonomisti su izračunali da je erupcija ovog vulkana svjetskom BDP-u prouzrokovala štetu od pet milijardi dolara.
Ona nije štetila samo zračnim lukama i kompanijama, koje su gotovo mjesec dana bile suočene sa stalnim kašnjenjima i otkazivanjem letova, nego i drugoj industriji koja nije mogla isporučivati svoje proizvode te turizmu, jer gosti nisu mogli stići na svoja odredišta. Ipak, europska avionska industrija pretrpjela je najveće štete u sedmici od 15. do 21. aprila kad je otkazano više od 100.000 letova, a gubici avionskih kompanija su se popeli na vrtoglavih 2,2 milijarde dolara.
“Crvena Mađarska” – otrovni mulj istekao iz fabrike aluminija
Mađarsku se u oktobru ove godine definitivno moglo nazvati “crvenom državom”, iako joj je na vlasti umjerena desnica. Iako je vulkanski pepeo zatvorio saobraćaj i u hrvatskim zračnim lukama i strahovalo se za učinke, prava panika je nastala tek kada je iz mađarske fabrike aluminija u gradu Ajka istekao otrovni crveni mulj koji je poplavio nekoliko gradova i sela u okolini, a došao je i do Dunava.
U ovoj ekološkoj katastrofi poginulo je devet osoba. Ekološki aktivisti su godinama ranije upozoravali mađarsku vladu na opasnost od crvenog mulja u toj fabrici. Još 2003. godine su izračunali kako je tamo uskladišteno čak 30 tona toga mulja. U ovoj katastrofi je povrijeđeno najmanje 120 ljudi, a iz skladišta je isteklo najmanje 35,3 miliona kubika otrovnog mulja.
Otrovni mulj je došao do nekoliko rijeka uključujući i Dunav, što je izazvalo paniku na područjima nizvodno od Ajke. Vlasnici fabrike MAL su rekla da se po standardima Evropske unije “crveni mulj” ne smatra toksičnim otpadom. Negirali su i da su trebali bolje zaštiti rezervoar koji je pukao pa je iz njega istekao mulj.
Snažan potres pogodio Kraljevo
Stanovnici srpskog grada Kraljeva u noći na 3. novembra oko 1,57 sati imali su neugodno i nepredviđeno buđenje. Snažan potres jačine 5,4 stepena po Richterovoj ljestvici pa je noći zatresao centralnu Srbiju. U potresu je poginulo dvoje ljudi, a jedna starica je umrla nakon što se prestrašila i doživjela srčani udar. Oko 100 osoba bilo je uglavnom lakše povrijeđeno.
Potres je u Kraljevu izazvao velike materijalne štete, mnoge kuće su potpuno srušene ili trebaju obnovu, a od tada Srbija skuplja novac za te namjene. Nakon potresa je oko 1400 objekata stavljeno izvan upotrebe, dok je za sanaciju određeno oko 6700 objekata.
Pakleno ljeto u Moskvi
Ove godine smo možda i jače nego bilo koje druge osjetili promjenu klime. Katastrofalan toplinski val je u ljeto pogodio Rusiju izazvavši stotine požara i nemoguće uslove za život, dok su se u isto vrijeme u Pakistanu borili sa ogromnim poplavama. Samo taj meteorološki sistem vrućine i oluja ostavio je 17 hiljada mrtvih ljudi, što je više poginulih nego u svim avionkim nesrećama zajedno u posljednjih 15 godina.
Naučnici tvrde kako su ekstremni vremenski uslovi koje smo proživjeli u 2010. godini rezultat globalnog zagrijavanja, za kojega je odgovorno ljudsko djelovanje. Neko je izračunao da je ruski toplinski udar, u kojem je postavljen temperaturni rekord od 43 stepeni Celzijevih, bez globalnog zagrijavanja moguć svakih 100 hiljada godina. Prvi podaci pokazuju da je čak 18 država ove godine postavilo novi rekord po najtoplijem danu ikada.
Sve te katastrofe snažno utiču na ekonomiju u svijetu pa su u državama Trećeg svijeta često razlog za siromaštvo i jadne uslove u kojima žive ljudi. Prema švicarskoj osiguravajućoj kući Swiss Re., u 2010. godini su nam prirodne katastrofe odnijele 222 milijarde dolara. Nadajmo se da ćemo u 2011. jeftinije proći.
(24sata.info)