Kada se sve sabere, za posljednje dvije godine takvim odlukama bankarski sektor je dobio ukupno milijardu KM, ali su očekivani efekti izostali.
Banke, koje su i bez ovih poteza Centralne banke imale i više nego dovoljno novca za kreditiranje privrede i građana, oglušile su se na pozive da pod povoljnim uvjetima pomognu posrnulu bh. privredu. Tek nakon niza dokaza o lihvarskom ponašanju, čiji je jedini cilj bio stvaranje dodatnog ekstraprofita, banke su stidljivo počele sa snižavanjem kamatnih stopa.
Sve to je epilog katastrofalnih odluka vlasti o potpunoj privatizaciji ovog sektora, danas u vlasništvu kapitala iz Austrije, Hrvatske, Italije ili Slovenije. Činjenično, jalova država danas na raspolaganju nema nijedan mehanizam kojim bi osigurala barem minimalni utjecaj na bankarski sektor radi razvoja i podrške ekonomiji.
Razvojna banka FBiH našla se u raljama politike, tako da finansira razvojne projekte samo na papiru, a Union banka, još jedina prava državna, suočava se s paradoksom da često promet putem nje, bez obrazloženja, na svaki mogući način izbjegavaju i Vlada FBiH i državne firme?!
Na kraju, najveći ceh plaćaju privreda i građani. Bankari, koji su i sami svjesni da je najskuplji novac koji neiskorišten leži u bankama, trebali bi ove godine konačno početi razmišljati ne samo o vlastitom profitu nego i o načinu pomoći privredi i građanima u BiH.
Avaz