Da li je anatomska i funkcionalna građa gornjih zona ljudskog mozga bila poznata stvar za vrijeme Poslanika, s.a.v.s.?1
Takođe, da li je građa naredbodavnih zona mozga poput centara za sluh, vid i emocije, te preferencijske zone2 koja bira između alternativnih opcija, bila precizno i detaljno poznata stvar više od hiljadu godina poslije smrti Poslanika, s.a.v.s.?
Pouzdan odgovor je: NE.
Cijeli svijet nije bio svjestan ničega o cjelokupnoj i kompleksnoj građi ljudskog mozga. Svijet je počeo u zadnje vrijeme izučavati područja ljudskog mozga odgovorna za sluh, vid, osjećaje i odlučivanje. To se desilo više od hiljadu godina nakon smrti Poslanika, s.a.v.s. Posljednje pitanje bilo bi: Kakav bi bio komentar međunarodne zajednice intelektualaca ako isti otkriju sveobuhvatnu mapu anatomske i funkcionalne građe gornjih komandnih zona ljudskog mozga onako kako je to navedeno u Časnom Kur’anu? Nema sumnje da je logičan odgovor: Ovo će biti znanstveni dokaz vjerodostojnosti Poslanika, s.a.v.s., i njegove poruke, te nepobitan dokaz da je Časni Kur’an jedina vječna i preostala nadnaravnost koja je (p)održana kako bi je cijelo čovječanstvo slijedilo i da bi bila ustav za one koji žele slijediti Pravi put. Otkrijmo, onda, tajne ljudskog mozga (izvora civilizacije i organa koji čovjeku omogućuje diskrecijsku moć3). Iscrtajmo kartu ljudskog mozga sa centrima za glavne mentalne naredbe strpljivo proučavajući ajete koji se odnose na sluh, vid i srce u Časnom Kur’anu (vječnom ’idžazu). U različitim razdobljima tumači Časnog Kur’ana primijetili su sljedeće:
1 – Spominjanje čula sluha prethodi spominjanju čula vida u Časnom Kur’anu.
“I daje vam sluh i vid i razum (srce) da biste bili zahvalni.” 4 (An-Nahl, 78) i
“Njima smo dali mogućnosti koje vama nismo dali; i sluh i vid i razum (srce) smo im dali, ali im ni sluh njihov ni vid njihov ni razum (srce) njihov nisu ni od kakve koristi bili, jer su Allahove dokaze poricali – i sa svih strana ih je okružilo ono čemu su se ismijavali.” (Al-Ahqaf, 26).
2 – Riječ sluh dolazi u jednini, a riječ vid dolazi u množini.5
3 – Riječ srce uvijek dolazi poslije riječi sluh i riječi vid.
“On vam daje sluh, i vid, i pameti (srca); a kako malo vi zahvaljujete!” (Al-Mu’minun, 78).
4 – Riječ nijem dolazi između riječi gluh i slijep.
“Gluhi, nijemi i slijepi su, nikako da se osvijeste.” (Al-Baqara, 18).
Komentatori Časnog Kur’ana pružili su vlastitu argumentaciju u tom pogledu i rekli: “Prednost ili prioritet sluha nad vidom je zbog uzvišenog položaja sluha, odnosno uha. Uho čuje sa svih strana i ono je perceptivni alat za Objavu, a osoba koja spava biva probuđena posredstvom uha.” Al-Qurtubijeva interpretacija glasi: “Većina filozofa kaže da vid ima prednost nad sluhom jer sluh može opaziti samo glas i govor, dok vid percipira cijelo tijelo, kao i boje i sve oblike.” Al-Alusi navodi u svom tumačenju da: “Zaista, sva osjetila su važna, ako opstoje u njihovom uobičajenom poretku. Smatra se da su onome koji izgubi jedno čulo smanjene perceptivne mogućnosti pa je favorizacija jednih osjetila nad drugima puka besmislica. Stoga je ideja davanja prednosti sluhu nad vidom zbog uzvišenog položaja nepravedna ili neosnovana, ali i pored toga nije supstituirana.”
Potom se pojavilo iznenađenje, koje je usmjerilo svu pažnju na zadivljujuću tajnu koja stoji iza davanja prednosti sluhu nad vidom. Ovdje su ajeti koji spominju oko i uho. U ovim ajetima možemo primijetiti da oko prethodi uhu što je obratna situacija u odnosu na sluh i vid. U 179. ajetu sure Al-Araf stoji:
“Mi smo za džehennem mnoge džinnove i ljude stvorili; oni pameti imaju –a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju (istinu) … “
195. ajet sure Al-Araf glasi:
“Imaju li oni noge da na njima hodaju, ili ruke da njima hvataju, imaju li oči da njima gledaju, ili uši da njima čuju?”
U Suri Al-Maidah, u 45. ajetu navodi se:
“Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho …”
Ako je sluh ispred vida u prethodnim ajetima, onda oko prethodi uhu u potonjim ajetima. Stoga, ako je prednost zbog uzvišenog položaja, uho bi trebalo prethoditi oku kao što je sluh ispred vida, jer je uho sredstvo slušanja dok je oko vizuelni alat. Dakle, nije u pitanju uzvišen položaj jednog organa nad drugim već nešto drugo, znanstveni i’džaz prema svemu sudeći. Znanstvenici su otkrili centar za sluh u ljudskom mozgu, koji opaža zvukove i daje im smisao. Pronašli su i centar za vid u ljudskom mozgu putem kojeg opažamo vidljive stvari i dajemo im smisao. Otkrili su da je uho instrument centra za sluh koji prenosi glasove, a da je oko instrument centra za vid koji prenosi slike. Iako se oko nalazi ispred uha na glavi čovjeka, centar za sluh anatomski prethodi centru za vid u našem mozgu. Ovdje na vidjelo izlazi pravo čudo. Riječi sluh i vid u kur’anskim ajetima javljaju se u skladu sa lokacijskim poretkom centara za sluh i vid u ljudskom mozgu. No, čovjek osim što je obdaren sluhom i vidom posjeduje sposobnost produkcije prefinjene ljudske elokvencije. Neuroznanstvenici su otkrili područje nazvano forniks, koje se nalazi između centra za sluh sprijeda i centra za vid straga. Kada je centar za sluh u interakciji sa centrom za vid, tada područje između ta dva centra sačinjava mjesto produkcije čovjekove elokvencije. Kur’anski ajet, koji smo već naveli (gluh, nijem i slijep), fascinirajućom jedinstvenošću upućuje na elokvencijsku zonu u ljudskom mozgu. Riječ nijem koja se nalazi između riječi gluh spočetka i riječi slijep skraja ovog niza odnosi se na elokvencijsku zonu u mozgu, koja je smještena u njemu između centra za sluh sprijeda i centra za vid straga. Ako se gluhoćom smatra nedjelotvornost sluha, a ako je sljepoća nedjelotvornost vida, nijemost je prema tome nedjelotvornost govora. A budući da oni koji su opisani kao gluhi, nijemi i slijepi jesu ateisti, koji uživaju zdrav sluh, oštar vid i rječit govor, gluhoća ovdje znači perceptivnu nedjelotvornost čula sluha, sljepoća označava perceptivnu nedjelotvornost čula vida, dok nijemost postaje mentalni defekt koji se odnosi na percepciju rječitosti. 76. ajet sure Al-Nahl pruža podršku u tom smislu:
“I navodi Allah primjer dva čovjeka: jedan od njih nijem, ne upravlja ničim (nevjernik) i on je zamor gospodaru svom; kud god ga uputi, ne donese dobrog. Da li je jednak on i onaj (vjerniku muslimanu) ko naređuje pravdu, a on je na putu pravom?” 6
U ovom slučaju riječ nijem upućuje na elokvencijsku zonu koja se u mozgu nalazi između centra za sluh i centra za vid. Shodno tome, značenje riječi nijem i njena upotreba u Časnom Kur’anu odnosi se na funkcioniranje centra za elokvenciju unutar ljudskog mozga. Zastanimo ovdje da skiciramo i detaljnije opišemo zone spomenute u ajetima koje se odnose na sluh, vid i elokvenciju, a onda postavimo pitanje: Jesu li gornje mentalne zone unutar čovjekovog mozga ograničene isključivo na sluh, vid, elokvenciju i njima srodno pamćenje?
Znanstvenici su otkrili da se glavna elokvencijska zona u ljudskom mozgu nalazi između centra za sluh i centra za vid.
Moj odgovor je: Ne, mozak u svojoj unutrašnjosti sadrži druga područja povezana s emocijama i osjetima…7 Unutar tih zona ljudski mozak se preusmjerava od kompjutera sa memorijom ka plemenitijem značenju u kojem mozak-kompjuter sa svojom memorijom sjedinjuje osjećaje. On čuje i razumije ono što čuje te povratno djeluje. On vidi i razumije ono što vidi te povratno djeluje. Sluh i vid se usmjeravaju posredstvom tog djelovanja. Ovaj dublji smisao ne postoji u naprednim mašinama koje su podržane velikim potencijalima inputa i outputa, ulaznih i izlaznih podataka. Ma koliko da su ovi strojevi sofisticirani, ipak i dalje ostaju beživotna tijela lišena emocija i čuvstvenog odgovora. Je li moguće odrediti lokaciju i funkciju zona odgovornih za osjete i emocije na temelju ajeta Časnog Kur’ana? Odgovor je: Da, to je moguće. Ali kako? Pažljivim proučavanjem ajeta u kojima se spominje riječ Fouad (srce) otkrivamo sljedeća zapažanja:
1 – Riječ Fouad (srce) u Kur’anu je uvijek smještena nakon riječi sluh i riječi vid.
2 – Riječ Fouad (srce) dolazi u množini (Afeida) kao i riječ vid.
“…I načinio vam je sluh i vidove i Afeida (srca), da biste vi zahvaljivali.” (Al-Nahl, 78)8.
3 – Riječ Al-Fouad (srce) dolazi u značenjima kao što su emocije, nagoni i osjeti. Emocije:
“Zato učini da srca (Afeida) nekih ljudi čeznu za njima.” (Ibrahim, 37)
Nagoni:
“Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinnova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli.”
do ajeta u kojem Allah, dž.š., kaže:
“i da bi srca (Afeida) onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome (obmani)…” (Al-An’am, 112-113)
Osjeti:
“Vatra Allahova razbuktana, koja će do srca (Afeida) dopirati.” (Al-Humaza, 6-7)
Dok riječ Qalb (srce) dolazi u sveobuhvatnom značenju koje uključuje misli i osjećaje.
“Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca (Qulub) njihova shvate ono što treba da shvate?” (Al-Hagg, 46).
4 – Raspoznavanje Qalb (srca) na jednoj strani i Fouad (srca) na drugoj!
“I srce (Fouad) Musaove majke ostade prazno (od svake pomisli, osim misli na Musaa), umalo ga ne prokaza, da Mi srce (Qalb) njeno nismo učvrstili i vjernicom je učinili.” (Al-Qasas, 10). Takođe, u Poslanikovom, s.a.v.s., hadisu stoji: “Jemenci su narod mehkih srca i blagih Afeida.” i “Allah će učiniti tvoje srce neustrašivim i uputiti tvoj Fouad.”
Znanstvenici su pronašli da postoji centar za emocije i nagon usred mozga. 
Ova jasna zapažanja stavljaju znak razlikovanja između srca (Qalb) na jednoj strani i srca (Fouad) na drugoj. To pretpostavlja da je Fouad organski povezan sa sluhom i i vidom te da ima veze s osjetima, emocijama i nagonima. Ako se sluh pripisuje centru za sluh u kojem se percipiraju zvukovi i daje im se smisao, a ako se vid odnosi na centar za vid gdje se opažaju i razumijevaju vidljive stvari, onda bi Fouad, koji je organski povezan sa sluhom i vidom, trebalo da se odnosi na centar za osjete i emocije.9
No, je li moguće posredstvom kur’anskih ajeta identificirati lokaciju Fouada kao srca mozga? Odgovor je: Da, zbog toga što Fouad egzistira na određenom mjestu poslije vida, ali ne straga, nakon centra za vid. To zahtijeva od nas da se uputimo dublje u moždane strukture budući da su znanstvenici otkrili zonu osjeta i emocija. Međutim, postavlja se pitanje: Da li se osjeti i emocije u njoj smatraju ljudskim kompetencijama? Odgovor je: Ne, jer srce prima iznenađujuće i pobuđujuće osjećaje i reagira spram svojih osjećaja.
Dakle, postavlja se pitanje: Koja je to viša ljudska vrednota, koja čini ljudsko biće kvalificiranim za prosuđivanje i zapovijedanje? Odgovor je: To je diskrecijska moć koja mu omogućuje da bira između alternativnih opcija. Ima li neko mjesto unutar ljudskog mozga u kojem se ta viša ljudska vrednota javlja? Odgovor je: Da, to je prednji dio čeonog režnja ljudskog mozga. Znanstvenici su nedavno otkrili njegovu povezanost sa sposobnošću da bira između alternativnih opcija i sa višim mentalnim relacijama. Postoji li neka referenca u Kur’anu na lokaciju i funkciju frontalnog režnja? Odgovor je: Da, ali na koji način? Proučavajući sljedeće ajete:
“… Nema ni jednog živog bića koje nije u vlasti Njegovoj!” (a da On nije Držalac za kiku njenu)10 (Hud, 56)
i
“Vidje li ti onoga koji brani robu da molitvu obavi? Reci mi ako on misli da je na pravom putu, ili ako traži da se kumirima moli, reci mi, ako on poriče i glavu okreće – zar on ne zna da Allah sve vidi? Ne valja to! Ako se ne okani, dohvatićemo ga za kiku, kiku lažnu i grešnu!” (Al-‘Alaq, 9-16)
Kika jezički i terminološki znači dio čela gdje počinje kosa ili čeona zona. Prvi ajet (sura Hud) određuje kiku kao mjesto najvišeg nivoa upravljanja i naređivanja u ljudskom tijelu. Drugi ajet (sura Al’-Alaq) objašnjava da je kika lokacija za sposobnost izbora između alternativnih opcija. Konačno, možemo dizajnirati trodimenzionalnu sliku mozga i na njoj odrediti lokaciju i funkciju centara za sluh, vid, emocije i odlučivanje na način kako je razjašnjeno sljedećom skicom. Trodimenzionalna slika ljudskog mozga objavljena je u ajetima koji predstavljaju jedinstvenu mu’džizu Časnog Kur’ana kako slijedi:
1 – Kada riječ oko dolazi uz riječ uho u istom ajetu, oko prethodi uhu u redoslijedu riječi.11 Oko se nalazi u prednjem dijelu čovjekove glave, dok ga uho slijedi straga.
2 – Redoslijed riječi sluh i vid u svim kur’anskim ajetima je identičan lokacijskom poretku centara za sluh i vid unutar ljudskog mozga. Dakle, sluh prethodi vidu u Časnom Kur’anu, a centar za sluh nalazi se ispred centra za vid u ljudskom mozgu.
3 – Riječ Al-Fouad zauzima fiksnu poziciju nakon riječi sluh i vid u svim ajetima Kur’ana. U arapskom jeziku ova riječ ima značenje žara, a, takođe, naziva se i Al-Qalb (srce).
Znanstvenici su otkrili centre za emocije i nagone koji su smješteni duboko u mozgu.
4 – Riječ nijem uvijek dolazi u redoslijedu između riječi gluh i slijep u svim kur’anskim ajetima. Znanstvenici su otkrili glavni elokvencijski centar koji se nalazi u ljudskom mozgu između centra za sluh i centra za vid.
Piše: Dr. Hussein Rudwan Al-Lubaidy12
Prijevod teksta: Muamer Neimarlija
1. Prijevod članka objavljenog pod nazivom ”Physique Of The Human Brain In The Light Of The Holy Quraan”. Preuzeto sa www.quran-m.com
2. Područje ljudskog mozga u kojem se određuju prioriteti i donose odluke. (op. prev.)
3. Sposobnost čovjeka da rasuđuje, vrši izbor i slobodno donosi odluke. (op. prev.)
4. U ovom ajetu, kao i u nekoliko narednih, Besim Korkut je termin afeide preveo kao razum ili pamet, umjesto srce što je njegovo izvorno značenje te smo smatrajući opravdanim intervenirali unošenjem potonjeg značenja u zagradu. Kod Mustafe Mlive ovaj ajet je preveden na sljedeći način: ”I načinio vam je sluh i vidove i srca, da biste vi zahvaljivali.” (op. prev.)
5. Osim kada je u pitanju 36. ajet sure Al-Isra. (op. prev.)
6. Prijevod značenja ovog kur’anskog ajeta preuzet je od Mustafe Mlive. (op. prev.)
7. ”Podatke o važnim svojstvima iz okoline čovjek prima pomoću svojih osjetila: vida, sluha, dodira, okusa, njuha, hladnoće i topline, bola te kinestetičkih osjetila. Svako je osjetilo specijalizirano za neko određeno svojstvo okoline koje na osjetilo djeluje svojom energijom. To svojstvo ili energija koju registrira naziva se podražaj. (…) Osjet je proces detektiranja i kodiranja energije podražaja u osjetnom sustavu. (…) Kad živčano uzbuđenje, začeto u receptornim stanicama i preneseno senzoričkim živčanim putovima, dosegne specijalizirani dio mozga, tek tada nastaje osjet.” Izvor: http://hr.wikipedia.org/wiki/Osjeti
8. Prijevod značenja ovog kur’anskog ajeta preuzet je od Mustafe Mlive. (op. prev.)
9. Dr. Me’mun Mubejjid u djelu ”Nauči vladati svojim emocijama” (Dobra Knjiga, Sarajevo, 2008) na str. 33 definira i prezentira funkciju amigdale, centra za emocije, te kaže: ”To je stanica spajanja nervnih vlakana unutar mozga i to je poseban centar za emocije i osjećaje. (…) Ako se amigdala povrijedi čovjek može izgubiti emocionalnu dimenziju životnih događaja. Tada postaje hladno biće bez uzbuđenja i bez mogućnosti da uzvrati osjećanja, premalo zainteresiran za druge ljude. (…) Sve informacije koje putem raznih čula stižu u mozak prvo prolaze kroz amigdalu, gdje se odvija njihov brzi pregled kako bi se ustanovilo da li u tim informacijama ima nešto posebno važno za tu osobu. Navedene informacije kod čovjeka stvaraju osjećaj sreće, radosti, uzbuđenja, tuge, ljutnje, itd. Ovaj proces odigra se prije nego što informacije stignu u moždanu koru koja je obično odgovorna za analizu i razumijevanje informacija. U slučaju da se među informacijama nađu neke važne i uzbudljive, one iz amigdale izlaze prema moždanoj kori noseći sa sobom jake emocije. Te emocije će ponekad vladati mirnim logičkim razmišljanjem, a ponekad će ga upotpunosti inhibirati.” (op. prev.)
10. Tekst u zagradi je Mlivin prijevod dijela ajeta koji je Besim Korkut preveo kao ”koje nije u vlasti Njegovoj”. Smatramo da je Mlivin prijevod bliži izvornom značenju ajeta i kontekstu ovog dijela članka. (op. prev.)
11. Ukoliko koristimo Korkutov prijevod značenja Časnog Kur’ana, treba imati na umu da je rahmetli Besim Korkut u nekim ajetima arapske termine za čula prevodio upotrebljavajući bosanske riječi za odgovarajuće organe (npr. sem’a je preveo kao uho ili uši, a ne sluh) pri čemu je moguće primijetiti da se uši spominju prije očiju. Zato je neophodno konsultirati izvorni kur’anski tekst na arapskom jeziku (npr. Al-Baqare, 7 ili Fussilat, 20) kako čitatelj ne bio doveden u nedoumicu zbog prividne kontradikcije u navodima autora ovog članka i Korkutovog prijevoda Kur’ana. (op. prev.)
12. Upravnik Bolnice za bolesti pluća i srca (Girga-Souhag), islamski pisac, predstavnik Instituta za mu’džize Kur’ana i Sunneta u Souhag City.