Gnjev iz Tunisa širi se na Jemen, Egipat, Joradan i Libiju
Premijer Ghannouchi o formiranju vlade nacionalnog jedinstva razgovarao je s opozicionim vođama.
.Nakon razmjerno mirne nedjelje, u tuniskom glavnom gradu je opet uzavrelo, javio je BBC. Dok se čekala objava sastava nove vlade poslije bijega predsjednika Zina al-Abidina Ben Alija, još su trajale borbe vladinih snaga s pristašama odbjeglog predsjednika.
Na ulicama su bili i ratoborni prosvjednici koji su tražili da Ben Alijeva stranka ne bude u novoj vladi, a policija ih je rastjerivala vodenim topovima. Dok su na ulicama tenkovi, premijer Mohammed Ghannouchi najavio je dogovor političkih stranaka.
Odnijela tonu i pol zlata
Dok traju previranja, francuski Le Mond objavio je da je bivša prva dama, 53-godišnja Leile Ben Ali, prije bijega iz zemlje podigla tonu i pol zlata iz središnje banke u Tunisu. Te zlatne poluge, vrijedne 45 milijuna eura, ona je navodno osobno preuzela i dala ih unijeti u zrakoplov koji je letio u Dubai. Ona i suprug skrasili su se u Saudijskoj Arabiji, u Jeddi na Crvenom moru.
No, gnjev se iz Tunisa širi i na druge arapske zemlje. U jordanskom glavnom gradu Ammanu opozicijski vođa okupljenoj je masi govorio da su u istoj situaciji protiv kakve se pobunio narod Tunisa. U jemenskoj metropoli San’i studenti su na ulicama pozivali “na revoluciju protiv kukavičkih i prevarantskih arapskih vođa”. Nemiri su se pojavili i u Libiji, a Egipat ih nastoji onemogućiti tako što je odgodio planirani rast cijena, dok vlasti u Maroku također sa zebnjom prate situaciju.
Britanski Financial Times piše da će događaji u Tunisu imati znatnog odjeka i u drugim arapskim zemljama. Iako već prilično kasne, arapski autokratski vladari i njihovi zapadni pokrovitelji morali bi otvoriti put prema slobodi u tim društvima, gdje su ljudska prava predugo bila uskraćivana, piše komentator FT-a.
Voljeti Zapad, a mrziti Iran
Guardian pak strahuje da je “tuniska Revolucija jasmina cvijet koji lako može biti zgažen”, a dopisnik Independenta Robert Fisk također misli da za “zoru demokracije” u arapskom svijetu nema previše izgleda. Zapadu je, piše on, više stalo do reda i stabilnosti nego do demokracije, a “zadaća je arapskih moćnika da drže svoje narode pod nadzorom, da vole Zapad i da mrze Iran”.Nastavljaju se i samospaljivanja. Podsjetimo, u Tunisu je sve i počelo kad se u decembru 26-godišnji nezaposleni intelektualac protestno spalio zbog nezaposlenosti i besperspektivnosti. Isto se sada dogodilo i u Egiptu – pred parlamentom u Kairu spalio se muškarac koji je hitno prevezen u bolnicu i još se ne zna hoće li preživjeti. Nesretnik ima 49 godina i vlasnik je restorana u Ismailiji, a također je protestovao protiv teških životnih prilika. U nedjelju je od samospaljivanja preminuo Alžirac kod granice s Tunisom, a posljednjih dana još su tri osobe pokušale isto.
Večernji.hr