Čemu da se nadamo???

Stanje u državi i društvu, čini se, nikada nije bilo gore.

Obični građani, gurnuti u apatiju i letargiju, sve teže žive i, što je najgore, imaju sve manje volje da se bore s općim beznađem. U godini na koju se spušta zavjesa desetine hiljada ljudi ostale su bez posla, borci su se za svoja prava borili na ulici, baš kao i radnici čije fabrike izdišu. Onima koji rade dugovi i računi su sve veći, a plaće sve neredovnije i niže. Iza nas su i brojne afere u kojima su mediji razotrkrili brutalne pljačke narodnog novca, ali bez ikakvih posljedica po pljačkaše ogrnute političkim plaštovima.

Dobro je bilo jedino onima koji su najodgovorniji za ono što nam se događalo – političarima. Njihove analize, pravljene iz perspektive ljudi koji žive u bajkovitim vilama, prostranim stanovima, imaju novčanike iz kojih se nezarađeni i nezasluženi novac prelijeva, voze u skupocjenim, uglavnom državnim automobilima, vjerovatno će govoriti da nam i nije tako loše kako nam se čini.

Uostalom, možda su i u pravu. Jer, u oktobru smo imali izbore i propustili priliku da s grbače skinemo parazite koju su nas zavili u crno. I onaj mali pokušaj da se na izborima nešto promijeni poništen je postizbornom perverznom otimačinom za fotelje u kojoj više nisu bitni politički programi, ekonomija, privreda, poljoprivreda… U toj otimačini, s kojom ćemo početi i narednu godinu, najnebitniji su građani i njihovi životi.

Jedna od rijetkih pozitivnih stvari po kojoj možemo pamtiti 2010. godinu je ukidanje viza. No, nažalost, i tome se može radovati samo mali procent Bosanaca i Hercegovaca koji imaju dovoljno novca da bar na nekoliko dana i sedmica vide kako žive ljudi u normalnim i uređenim državama koje imaju odgovornu vlast.
 
Uz vrlo rijetke izuzetke, stanje u svim oblastima koje život čine životom, na skali od jedan do pet u 2010. godini jedva da mogu dobiti mršavu dvojku. Godina iza nas bila je crna. Jedino gore od toga je što nas, sudeći prema onome čemu svjedočimo, čeka još crnja.
 Pa, neka nam je sa srećom…

Avaz