Borba za fotelje
Trećeg oktobra su održani Opći izbori u BiH. 24 sata poslije počela je politička borba za fotelje koja traje do dan danas. Vjerovatno najprljavija postizborna priča dešava se tri mjeseca u zemlji koja zbog svega stoji u mjestua, a čiji građani žive na rubu egzistencije.
Od razgovora, pregovora i dogovora, lideri političkih stranaka došli su do dva dijametralno suprotna bloka, zbog kojih se svjetlo na kraju tunela ni ne nazire.
Postizborna bitka za vlast počela je odmah nakon što je CIK BiH objavila prve preliminarne rezultate izbora. Pokrenuli su je Savez za bolju budućnost i PDP, žaleći se na veliki broj nevažećih glasačkih listića. Na kraju, slijedeći izreku “tresla se gora rodio se miš”, izbori su ponovljeni samo u Čapljini, a rezultati izbora potvrđeni. Pobjednici u Federaciji SDP BiH, SDA i dva HDZ-a, te u RS-u SNSD, počeli su boj za što udobniju fotelju u vlasti. SDP BiH je već krajem oktobra pokušao pridobiti, u RS-u drugoplasirani SDS, kako bi OSIGURALI SVOJU PREGOVARAČKU poziciju na državnom nivou. No, apsolutni pobjednik u RS-u Milorad Dodik uspijeva nadmidriti SDP i sa SDS-om formirati koaliciju po kojoj su zajedno na državnom, ali ne i na entitetskom nivou, što inače nije zabilježeno u modernoj i naravno evropskoj demokratiji.
Stvaranje srpskog nacionalnog bloka ponukalo je i hrvatske pobjednike izbora da urade isto. Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990, naglo mijenja politički kurs, zaboravljajući na političko predizborno jedinstvo sa predsjednikom HSP-a Zvonkom Jurišićem. Ljubić svoj potez pravda pričom o ugroženosti Hrvata u BiH, i pruža ruku HDZ-u BiH, tačnije svom političkom žestokom takmacu Draganu Čoviću.
Iako su tvrdili kako ne žele nacionalne blokove SDP i SDA ušli su u koaliciju koju, mada nazivaju proevropskom, ostale vladajuće stranke nazivaju bošnjačkim nacionalnim blokom.
Vrijeme između smišljanja zajedničkih nastupa lideri su potrošili na sastanke. Svako sa svakim. Bilo je to vrijeme tvrdnji da su složni, da dijele iste interese, vrijeme osmijeha, podsmijeha i prijateljskog tapšanja po leđima do jučer gorkih neprijatelja. Zbog velike želje koja graniči sa opsesijom da sjedne u prvu fotelju Vijeća ministara BiH, a uz izdašnu podršku SDA, lider SDP-a, okuplja u, tvrdi, programsku koaliciju, sa zajedničkom platformom HSP Bih i Narodnu stranku Radom za boljitak. Na taj način, nudeći platformu i Božićevom HDZ-u, pokušava iz utrke za poziciju predsjedavajućeg Vijeća ministara, ali i uopće iz izvršne vlasti istisnuti glavnog protukandidata Dragana Čovića i njegov HDZ.
Očito dugogodišnje političko prijateljstvo Dragana Čovića i Milorada Dodika kao i novopečeno Bože Ljubića i Dragana Čovića, uz nikad pojašnjeno partnerstvo Dodika i Mladena Bosića, rezultiralo je time da BiH ima dva dijametralno suprotstavljena bloka.
O odnosu blokova, želje za vlašću i pozicijom najbolje govori vjerovatno najsmjelija izjava predsjednika stranke, kojeg Krajišnici danima optužuju da je kupio njihove glasove. Tačnije, uzeo jeste ali ne i platio.
Blok Čović – Dodik otišao je i korak dalje. Sjeli su u Parlament BiH. Zovnuli SBB, Stranku za BiH i smjelo i stateški smislili vlast bez SDP-a i SDA.
Međutim, računica se pokazala nesavršenom. Vjerovao je Dodik u to da će Stranka za BiH, zbog djelića vlasti, prodati svoje ideje o jedinstvu, suverenosti i nezavisnosti BiH. Dodik se prevario.
Kako nisu dobili podršku za svoje ideje odlučili su ostati konstruktivna opozicija. SBB u međuvremenu licitira brojkama kolicije, pozivajući SDP u vlast. Zaraćene, makar prividno, strane ulaze u novu godinu podijeljene možda više nego ikada. I dok se koplja lome čekajući 10. januar, kada bi svi trebali sjesti zajedno, a SDP već najavljuje kako mu to ne pada na pamet, građanima BiH, nezaposlenim, penzionerima i boračko – invalidskim populacijama, iz sva tri naroda, ostaje da žive na rubu egzistencije i siromaštva dok se enormno bogati predstavnici koje su izabrali 3. oktobra ne dogovore oko podjele fotelja.
(Vijesti.ba)