Afganistan: Život jedne djevojčice
IslamBosna.ba- Petogodišnja Marjan umjesto da ide u školu ona sa svojom desetogodišnjim tetkom satima skuplja sakuplja razne ostatke smeća. To je težak posao za tako malo dijete, ali joj je jako potreban, jer ona nema druge životne opcije. Smeće koja ona skupi njena porodica koristi kao gorivo za kuhanje i što je još važnije, koriste ga za ogrijev u teškim i oštrim kabulskim zimama.
To je pitanje života i smrti za nekog tako mladog i nejakog, previše obaveza za nejaka i mlada pleća jedne djevojčice. Prošle godine Marjanin brat je umro od hladnoće, još kao beba.
“Bila je noć i bilo je hladno, i beba je umrla”, kaže ona tiho, brišući svoj procurjeli nosić. “Vidjela sam ga mrtvog i bila sam jako tužna, plakala sam”. “Ne krivim sebe”, kaže Zarkharida, majka od Marjan. “Nemamo drva za ogrijev, zapalila sam otpatke ali je izgorjelo, i moje dijete je umrlo.”
Zarkharidin muž je ubijen u porodičnoj svađi oko zemlje. Ona je napravila jednosobnu kolibicu od blata na komadiću zemlje. “Nisam mogla kako treba prekriti krov, i to je razlog zašto hladnoća ulazi i što mi je sin umro”, kaže ona.
Plastične cerade prekrivaju krov, prozore i vrata. Sašila je pokrivač od ostataka odjeće koje je dobila kao humanitarnu pomoć da bi makar malo zagrijala porodicu. Ali se plaši da ove zime još neko od njene djece ne umre. “Naravno da sam zabrinuta za zdravlje svoje djece, bojim se da će se razboljeti”, dodaje ona.
UNICEF je izjavio kako je Afganistan najgore mjesto na svijetu da budete dijete. Jedno od petero djece ne preživi petu godinu. Afganistan je drugi, odmah iza Sierra Leonea po smrtnosti djece. Većina tih smrti uzrokovana je izlječivim dječijim bolestima, pothranjenošću, skupa s bezbjedonosnim razlozima, što znači da roditelji nisu u mogućnosti pristupiti odgovarajućoj zdravstvenoj zaštiti.
“Veoma je teško odrediti tačan broj djece koja su umrla samo od hipotermije na kabulskiim ulicama, a bez sumnje, postoje i drugi razlozi koja su ih učinili bolesnim i ranjivim”, stoji u e-mail poruci UNICEF-ove službenice zadužene za komunikaciju, Sarah Crowe. “Ekstremno siromaštvo, gubitak roditelja, trgovina ljudima ili raseljenje, kao i mnogi drugi razlozi, prisiljavaju ih da budu na ulici gdje su lišeni najosnovnih potreba (pristojne hrane, zdravlja, vakcinisanja, zaštite), a izložena su ekstremno hladnoj zimi Afganistana.”
Marjan stalno puše topli zrak u ruke, ruke prljave i ispucale od hladnoće. Udara jednom nogom u drugu, u plastičnim, poderanim cipelama, i pokušava da makar malo zagrije noge pored peći naložene otpadom. Ali, to nije nikad dovoljno. Njen obrok je komadić hljeba i slabi čaj.
Iako nikad nije ušla u učionicu, Marjan sanja da postane učiteljica. Također voli da se igra s lutkama. Ali, u jednoj od najsiromašnijih zemalja, ona je odgovorna za opstanak svoje porodice i nije dijete iako ima malo godina.
Zapamtite ovu sliku djeteta kad budete u toploj sobi, punih stomaka negodovali na svoj život.
IslamBosna.ba
